Dolina rijeke Glinščice (Val Rosandra) je osvojila i mene/nas i k lijepim opisima prethodnika i Lidije Jesih dodajemo naš doprinos s nedjeljnog izleta.
Ako ideš negdje prvi put, zapravo je najteže naći pravo izlazište, posebno ako želiš napraviti lijepu kružnu turu. U Boljunec (Bolunz po tržaško i Bagnolli della Rosandra po talijanski, ako ćete tražiti mjesto na zemljovidima), možete doći s primorske autoceste bodisi tako da iz Kozine skrenete prema bivšem graničnom prijelazu Krvavi potok pa dalje preko San Lorenzo (Jezero) u dno doline, ili logistički jednostavnije, ako nakon tunela Kastelec napustite autocestu i vozite u smjeru Socerba do Boljunca. U sredini mjesta, uz glavnu cestu, ima relativno veliko parkiralište (besplatno) ispred prilično markantne zgrade s natpisom: Teatro France Prešeren. Od tamo, uskoro nalazimo nekoliko smjernih tabla koje nas usmjeravaju kroz naselje prema planinarskoj koći Mario Premuda i dolini Val Rosandra.
Našu put smo nastavili preko relativno zahtjevne Comicijev grebena iznad crkvica sv.Marije na Pečeh, spustili smo se do slapa, vraćali po rijeci sotesci po desnom bregu, zatim smo se popeli po kraćem i lakšem grebenu (ne znam, ima li ime) do prvog razglednika pri Zabrežcu, od tamo smo se spustili do spomenute planinarske koče Mario Premuda.
Za posjet feratama, koje ob cesti nisu vidno označene, iz Boljunca treba zapelati nagore, skoro do vasi San Lorenzo, mi smo parkirali pri drugom razgledniku, od tamo pa niz glavno cesto treba prehoditi oko 150 m i potražiti odcep, stazu udesno, gdje onda kroz šumicu dođete na početak prve ferate "Zimske rože".
Šteta, da ti krajevi nisu slovenski, ... iako natpis: Senca Confini - bez granica, možeš pročitati na mnogim mjestima.