Repov kot - grapa Za Vrati - Sukalnik iz Jermance (razmere 4.8.2019)
Iz Jermance ugodno prema Klinu, ali tamo ne gore na Kam.sedlo, nego desno na neoznačenu stazicu u Repov kot. I tu prvo slijedimo lijepu stazu još kojih 10 min hoda, kad prečimo prvi izljev stijene grape i malo dalje, kad se nad vidikovcem dolje na bujičnjak i dno Repove klance, iz glavne staze okrenemo u drugom smjeru odnosno lijevo na manju stazicu (obično tu na početku prekrižane grane), koja ide skoro ravno u smjeru prema Kam.sedlu. Onda ta stazica uskoro prekrači već spomenutu grapu (koju smo prvi put prešli na izljevu dolje) i penje se gore lijevo od grape Za Vrati po više ili manje strmim travama i rijetkom šumom, po manjim i većim okretima. Usred imamo lijepe poglede na južnu stranu prema Kamniškom Dedcu, pa i na susjedni greben Kaptana i Brane. Stazica u prvom dijelu još prilično slijedljiva, zatim treba imati malo osjećaja za orijentaciju i kretanje po besstazama.
Kod našeg posjeta i istraživanja grape Za Vrati zapravo su nas zanimale razmere u grapi i njeni tri gornja izlaza, pa u zadnjem dijelu puta nismo slijedili lijevi obilazak kao što ga opisuje T.Toplak: Narava Hribi in Gore, nego smo se uhvatili skokova i skokića u grapi i desnih plezalačkih ulaza nad grapu. To može postati dosta zahtjevno, mjestašce plezanje I. do II., stijena relativno OK, pa i neka grana ruševja nad grapu pomaže, samo dno grape nije tako usko i natovarano šljunkom (kao npr. Hudi Prask nad Okrešljem). Grapa Za Vrati se u gornjem dijelu dosta razbaci, prvo u dva kraka, no - mi smo isprobali desni, onda odatle promatrali gore sve tri izlaza, najstrmiji i najuži izgledao lijevi – što dovodi najbliže pod Sukalnik (to nismo isprobali), preko srednjeg je izašao kolega, prilično težak strm i šljunkovit, sam sam izašao skoro vodoravno na desni što je najlakši na lijepu travnatu sedlu nad Planjavskim livadama. Odavde treba onda malo sići dolje i zaobići stjenoviti dio te se zatim dosadno penjati preko strmih trava zapadnog ruba Planjavskih livada, što može biti u sunčanom danu naporno i vruće. Kod srednjeg izlaza štedi se nešto tog uspona preko trava. Od tamo slijedi još kojih 10-15 min lakšeg uspona po rubu – sada sredinom ljeta među stotinama cvatućih planika do Sukalnika i s čudesnim pogledima svud okolo i gore na sam greben Planjave. Do vrha Planjave još kakav sat, može se i direktno sići na Kamniško sedlo.
Početak iz Repovog kuta i sama grapa Za Vrati u ljetnom vremenu dopodne uvijek u sjeni, zato ugodna za uspon i penjanje, od Jermance do Sukalnika kod našeg prvog istraživanja tog terena potrošili smo cca 4,5 sati, osim dva mlada srna nismo sreli vidjeli nikoga. Još savjet: turu treba obaviti apsolutno u suhom.