Danas sam krenuo kroz jarugu Za Vratam. Do odvojka za Jermancu stigao sam prilično kasno, nešto prije devet, i tada je već bilo prilično parkirano kod tog odvojka. Iz toga sam zaključio da na Jermanci više nema mjesta (prošli tjedan mi je jedva uspjelo naći jedno mjesto gore), pa sam parkirao tu i krenuo pješice cestom. Pa, na Jermanci je još bilo mjesta za nekoliko auta.
Nastavio sam u Repov kot i na visini 1270 m skrenuo na dobro vidljiv odvojak lijevo. Zatim sam slijedio stazicu koja je prvo prelazila do jaruge, prešla je, a zatim se uspinjala strmim travama na njezinoj lijevoj strani. Ponegdje je ta stazica bila prilično slabo vidljiva, ali uz malo pažnje moglo se je slijediti. Nekoliko puta su me zavodile neke bočne stazice, ali sam se brzo vratio na pravi put.
Na visini malo iznad 1400 m iz stazice se vidi jaruga, ali činilo mi se da je još prerano za ulazak, koji tu također nije izgledao jednostavno, pa sam nastavio uspon. Na visini 1450 m stazica je zatim oštro skrenula lijevo od jaruge. Tu se desno odvojila slabo utabana stazica koja je odmah dosegla kleku koja ju je već prilično prerastla. Prema zračnoj snimci bilo je oko 50 m te kleke između mene i jaruge. Ne hvala.
Spustio sam se natrag do mjesta gdje sam posljednji put vidio jarugu, i blizu čelične užadi pokušao se spustiti u nju po vrlo strmom kamenito-travnatnom padinu. Isprva je išlo dobro, na kraju me je dočekala dobra dva metra visoka, glatka, gotovo okomita ploča. Imala je nekoliko pukotina, ali sve "pogrešno" postavljene i okrenute. Preko nje nisam usudio, ali s tog mjesta sam primijetio da se jaruga malo niže otvara. Zato sam se popeo natrag na stazu, kojom sam se zatim spuštao i tražio prijelaz u jarugu lijevo. Ubrzo sam primijetio stazicu koja je išla lijevo preko livade i preko stijene između stabala. Tom stazicom sam zatim u nekoliko koraka bez problema stigao do jaruge, na visini 1400 m.
U jaruzi hodamo po naslaganim (ali uglavnom stabilnim) kamenju i balvanima, pločama i šutu. Ima i malo šljunka, ali ne mnogo. Povremeno preplezavamo preko kakvog manjeg skoka, ali u donjem dijelu uspona kroz jarugu penjanje nigdje ne prelazi I. stupanj.
Na visini 1700 m dolazimo do račvanja jaruga. Tu sam krenuo u desnu jarugu. Ona je prilično uža od donjeg dijela (pogotovo dno jaruge je sasvim usko) i strmija. Cijelo vrijeme sam išao po dnu jaruge, iako je bilo prilično mogućnosti za obilaske, uglavnom lijevo. Po dnu jaruge bilo je prilično penjanja. To je bilo uglavnom lako, I. stupanj, ali dva dimnjaka bila su malo teža, rekao bih II. stupanj. Meni su to bila najteža mjesta na turi. Mislim da bi se ta dva dimnjaka mogla obići, ali nisam siguran.
Nakon kakvih 100 m uspona jaruga se otvara, a desno vidimo prvi izlaz na Planjavske zelenice. Ja sam nastavio uspon prema drugom izlazu. Tu se uspinjemo po strmom, šutastom terenu. Išao sam više-manje ravno gore, pa je bilo nešto vrlo lakog penjanja, ali pažljivim izborom puta tome bi se vjerojatno moglo izbjeći. Malo ispod kraja izlaza dolazimo do višeg skoka. Taj sam obišao lijevo (I. stupanj), kao što preporučuje coffee. U nastavku ima još nešto strmog, šutastog terena koji je naporan, ali nije zahtjevan.
Nakon izlaska iz jaruge popeo sam se do ruba i po njemu nastavio na Sukalnik. Tu više nije zahtjevno, ali je strmo. Većinom se hoda po travi. Pogledi su super.
Na ovoj točki već sam imao prilično hodanja iza sebe, a ispred sebe prilično dug silazak, pa nisam nastavio prema Planjavi, nego sam sišao na Kamniško Sedlo, na kavu i pivo. Inače, za kavu računaju već 4 EUR. Zatim sam se spustio po siparu i nastavio označenom stazom i cestom. Označena staza bila je vrlo posjećena i kod koče je također bilo prilično ljudi.