Konjski špik - Monte Cavallo
|
| IgorZlodej4. 04. 2011 20:04:41 |
Vrijeme je kazalo ugodno, pa sam bio u 7.00 već na izlaznoj točki kod kasarne Marta Lariti ispod sedla Mokrine (passo Pramolo). Karnijske Alpe pa ne smijem zanemariti. Vrijeme tako kako si ga možeš za ovaj lijepi kraj samo poželjeti. Snijeg lagano smrznut, tragova nema. Naravno idem sa skijama od auta, ali do bajte Winkel dva puta skinuti skije, od bajte nadalje više od metra snijega koji raste s visinom, ispod sedla i pada. Idem na sedlo pod Torre Clampil, tu stavim dereze i u okviru ferrate Contrin na vrh Konjskog špika. Pogled uprkos magli solidan. Kratak odmor kod zvona želja, zatim skijanje prema zapadu i u kotlinu pod zapadnim zidom Clampila. Snijeg upravo dovolj omekšan za uživačko vijuganje. Slijedi kratak uspon poznatom grapom natrag na sedlo Clampil, opet kratak odmor, zatim skijanje dolje do bajte Winkel. Snijeg je bio naravno više manje gnjilec, ali s dovolj širokim skijama poput Alaska ide odlično. Nešto niže od bajte skije na leđa, pa u taj kratki uspon i nešto kraći spust do vrata auta. Tura prikladna i za turno skijaške početnike, naravno na vrh Špika, ali pod sedlo Clampil. Ambijent je stvarno čudovit. Za Gitu sam siguran da će ići sa svojim dragim. Za završetak naravno na sedlo Mokrine do Berghofa na taj žuti. Skijaške žičare još rade.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
| (+1) |  | |
|
|
|
|
| sla5. 04. 2011 09:04:36 |
O, super!!! Ljeti sam bila na tom grebenu i stvarno sam uživala. Trebala sam ti ornk pohvaliti za smučanje , ali moja noga još dugo neće moći takvih podviga.
|
|
|
|
| IgorZlodej9. 09. 2012 20:32:14 |
Parkiram kod davno napuštene kasarne Marta Laritti, prostora dovolj jer sam prvi. Zimi je znatno teže jer parking nije plužen. Zatim idem cestom do planine gdje stoji Baita Winkel. Sunce upravo škrlatno boji sjeverne stijene Pricota i Cavalle, lijep prizor, iako viđen više puta, ali uvijek po svom lijep. Skrenem na put koji vodi na sedlo Pridola. Iako sam već hodao ovdje dolje, slabo se sjećam puta, uskoro sam na sedlu, skrenem na zapad po grebenu gdje su nekad bili borbene položaje, naslagano kamenje, tu i tamo neka kaverna, svuda oko jasni i prostrani pogledi. Stvarno ugodno prečenje koja me dovodi do grape na istočnoj strani Anticime Est. Slijedi lakše penjanje grapom do sedlišta s knjigom za zapise pa dalje na vrh Crete di Pricot. Planinski svijet je pravo suprotno od južnih i sjevernih zidova, dovodi me na Monte Cavallo - Konjski špik - ili Rosskofel. Sjednem i gledam malu skupinu Sernia, Grauzarie i Cime dai Gjai, na svim trima sam letos stajao i možda na nekoj još hoću. Idem do zvončića želja, triput zazvonim i spuštam se prema bivaku Ernesto Lomasti.
| (+3) |  | |
|
|
|
|
| turbo23. 10. 2012 09:16:10 |
| (+3) |  | |
|
|
|
|
| IgorZlodej22. 12. 2012 17:58:46 |
Počela sva na zavoju kod kasarne Marta Lariti, na skijama naravno. Pokraj Baite Winkel čulo se samo šuštanje kanti, na drugoj strani brežuljka mase su smučale na skijaškom području Mokrine. Među balvanima, kamenjem sa snežnim kapama i veličanstvenom ukrasom okolnih planina popeli smo se do ulaza u grapu pod Torre Clampil. Tamo su smuče otišle na ruksak, u ruke cepine i popeli na sedlo. Tamo smo obuli dereze i u okviru osigurane ferate Contin popeli na vrh. Ali ovo nije običan vrh, to je vrh prekrasnih pogleda. Nakon kratkog odmora i užine spustili smo se putem uspona do sedla gdje su nas čekale smuče. Na redu je bilo drugo činjenje. Odsmučali smo grapu, uživali do planine Winkel, prošetali nekoliko 100 metara prema kasarni i kod auta napravili završni okret tog dana.
| (+8) |  | |
|
|
|
|
| VanSims12. 09. 2013 19:11:58 |
Ove subote (7.9.) rano sam krenuo na Mokrine. Iz talijanske strane, iz Tablje (Pontebba) cesta je, kao što mnogi znaju, mnogo lošija nego iz austrijske. Plus krave su se šetale po njoj! Prijava prefekturi u Udine poslana, ali hoće li nonšalantni Talijani uopće odgovoriti (kao što su mi Austrijanci i Slovenci u sličnim slučajevima s npr. psima) pitanje je. Imam loš predosjećaj...  Parkiram kod stare carinarnice nekoliko zavoja ispod vrha i krenem. Do doline Winkel odatle je dobar hitac, tamo skrenem desno prema ferati Enrico Contin. Cijelim putem pogled na greben Konjskog Špika zaklanja magla koja je trajala do spusta. Prvo umjereno penjanje stazom, na raskrižju lijevo (desno Madriče), zatim do izravnine i tamo lijevo Via Schiavi (slobodno penjanje II) koja vodi direktno na greben i vrh Konjskog špika. Ja idem ravno i na sljedećem razviju lijevo (desno ferata Madritsch na Torre Clampil, A/B, da sam ranije znao da nije ona "strašna" s austrijske strane možda bih prvo pošao tom i spustio se do Forcelle Contin). Zatim počinje pomalo zamoran put po kamenju s velikim stijenama i čak nekim balvanima. Konačno dođem do male ključne gdje počinje ferata. Ferata dobila ime po predsjedniku tabeljskog CAI Enricu Continu, u spomen njemu postavio ju je njegov sin, navodno poznati alpinist Bruno Contin. Početak do Forcelle Contin nije težak. Tamo bi mogao skočiti na Torre Clampil ali sam otišao lijevo ravno. Slijedi malo hodanja zatim pomalo izložen osigurani dio s malo slobodnog penjanja. Zatim opet hodanje pa opet osigurani dio s ključnim najstromijim dijelom (B, ostalo lakše). Sretnem oca s djetetom (oko 6-7 godina), koji su silazili. Dijete je izgledalo naviknuto na penjanje, ferata nije pretežka ali bih ga ja barem za silazak osigurao. Još malo kabela i ferata završava. Ukupno penjačkog dijela oko 45 min. Od tamo do vrha Konjskog špika još manje od pola sata. Put prolazi kraj razvija (desno austrijska normalka kojom ću se spustiti) pa na vrh. Iznenađen sam da sam tako brzo gore. Nažalost magla koja je cijelim putem blokirala poglede upravo tada obavila vrh tako da se ništa nije vidjelo. Tako nije bilo druge nego malo pojesti i spustiti se. Na raskrižju lijevo prema Rudniškom sedlu. Magla počinje se razilijeći. Odmah pred sedlom nailazim na putokaz za Mokrine. Pa, malo skratiti put, mislim... Ova prečica (umjesto preko Rudniškog sedla kao opisano na ovom portalu) bila je tako zločesta, vodila po stijenama (da barem šljunak po kojem bi se klizilo štapovima), kad se izravnala pomislio sam kraj ali čekalo me još prelazak velikih kamenih blokova sličnih onima iz Visokih tura. Konačno stižem do umjetnog jezerca s fontanom pod Torre Clampil. Vrijeme se medutim razvedrilo, pogled s vrha bi obuhvatio barem susjedne vrhove Karnijaca i najbliže ziljske, Julijci bi vjerojatno ostali u magli sudeći po oblacima na tom dijelu neba. Od tamo se popnem na Madriče, zatim malo improviziram po skijaškom području amo-tamo da izađem kod gostionice na vrhu Mokrina gdje se počastim pivom. To valjda zbog poznatih problema s pivom kod Talijana treba napraviti i na austrijskoj strani, sladoled pak obavezno na talijanskoj (obrnut bi bio katastrofa, Austrijanci su amateri za sladoled u odnosu na Talijane). Do njega još oko 20 min hoda do auta i toliko vožnje do Tablje. Idem dakle kraj jezerca na talijanskoj strani i već na kraju njega skrenem desno, pa malo promašim službenu stazu ali je nakon kratkog lutanja po šumskoj stazici dostižem odatle do auta samo par desetak koraka. U Tablji su imali neko biciklističko i trkačko natjecanje. Malo sam prošetao po gradu zatim se na putu kući zaustavio još u Kranjskoj Gori.
|
|
|
|
| jax5. 10. 2014 20:32:46 |
Danas po Schiavijevoj smjeru na Konjski špik. Samo dvije stvari: prvo što se tiče snijega - dvije snežne površine u smjeru, ali se ih lijepo zaobilazi. Zimska oprema zasad NI potrebna. Drugo, što se tiče šljunka - izlazni žlijeb je stvarno prilično gadljiv, krutljiv i zašljunčan. Ali praktično cijeli preostali dio smjera, uključujući ključne dijelove, ide po lijepoj, kompaktnoj i čvrstoj stijeni. Tura je stvarno uživačka i preporučljiva, iako poteškoće po mom mišljenju na nekim mjestima idu malo preko dvojke. Ali okej. Na ključnim mjestima ima i dva klinca, tako da se tu na kraju može i osiguravati (ili se spuštati absejlom, iako ne znam tko bi ovdje silazio). Ukratko, za turu mogu samo ponoviti Igorove riječi - kratka i slatka.
| (+2) |  | |
|
|
|
|
| IgorZlodej23. 02. 2015 19:58:11 |
Kamo u planine na tak lijep dan, ne ono što se događa s hribi.net. No, neki imaju vremena i za to Smjer je već opisan, uvjeti su bili danas, prema vremenskoj prognozi, u sljedećim danima bit će dosta drugačije.
| (+8) |  | |
|
|
|
|
| IgorZlodej25. 08. 2015 11:20:51 |
Caserma M. Lariti - planina Kot - sedlo Pridola - istočni greben Crete di Pricot - Konjski Špik - fer. Contin u spustu - Škrbina Contin - planina Kot - caserma M. Lariti. Osim magle u vršnom dijelu na putu nič posebnog, posjetitelja koliko se Karnijske gore na nedjelju dolikuju. Sreli smo ih točno 8 .
| (+6) |  | |
|
|
|
|
| Edina10. 09. 2015 00:01:07 |
Svuda se pokazuje kao moćna tvrđava, posebno s sjevera. Moj jučerašnji put počeo je na istoku i završio na zapadnoj strani ove stvarno opsežne gore. Na putu nič neuobičajenog, nešto manje vlage pod nogama u donjem dijelu i nešto manje oblaka na vrhu, bilo bi baš u redu http://stezeinsledi.blogspot.si/2015/09/monte-cavallo.html Sretno na stazama
| (+1) |  | |
|
|
|
|
| velkavrh24. 09. 2016 20:52:15 |
Danas su planinari PD Škofja Loka otišli na Monte Cavallo ili Konjski Špik kako mi kažemo. Gore smo išli po ferati Contin - zaštićenom putu. Ta ferata nije pretjerano zahtjevna. Ide s donjeg parkirališta ispod Nassfelda ili Mokrina mimo planine Bajta Winkel. Preko dosta kamenite staze dođe se pod stijene. Nasuprot na desnoj vidimo dva tornja kamo vode i zahtjevne ferate. To su tornjevi Torre Winkel i Clampil. Kad savladamo sve jeklenice, na smo ugodnoj livadi koja nas odvede na vrh sa zvonom želja i čak knjigom za upise. Dol smo se spustili preko sedla Sella di Aip do umjetnog jezera za zasnežavanje, koje čuvaju delfin i svizac. Od tamo smo nastavili djelomično bez staze do parkirališta.
| (+1) |  | |
|
|
|
|
| bagi14. 09. 2024 11:12:28 |
Po smjeru Fausto Schiavi Prije nekoliko godina smo prošli Alta Via Pontebana (ovdje) i već tada sam blizu Konjskog špika primijetio posebne modre oznake koje vode dolje u strmu grapu. Zaboravio sam na to s vremenom, ali opet je isplivalo tražeći nešto novo, ovaj put bliže kući. Malo sam prelistao karte i za modre točkice s crvenim linijama našao ime. To je smjer Fausto Schiavi, provučen prirodnim prolazima kroz naizgled neprohodan svijet sve do vrha Creta di Pricot. Smjer je potpuno bez osiguranja, težina do dvojke, dodatni faktor zaobljene stijene bez dobrih stopa i graba. Nekoliko puta treba preći nekoliko metara visoke skokove, koji su ovaj put bili dobro natopljeni od kiše dan ranije. Nekad su pored nas tekli pravi potočići i nikad nismo dobro znali hoće li čizma prijanjati. Teži dio smjera koncentriran u donjoj trećini, više gore lakše. Tamo malo šljunka, malo prelazaka preko stijena, definitivno više planinarski. Odmah ispod vrha još malo poteškoća, zatim se Fausto Schiavi pridružuje Pontebani. Nastavili smo do obližnjeg Monte Cavalla i spustili se do sedla Rudnigsattel. Vrijeme se nije puno popravilo, pa smo odustali od želje za nastavkom. Spustili smo se u dolinu mimo umjetnog jezera natrag prema izlazu. Na pogodnom mjestu skrenuli prema planini Winkel (vjerojatno po slovenski planina Kot ) i odatle natrag na polazište. Koordinate izlazne točke (bivša kasarna Laritti): 46°33'08.8"N 13°16'25.8"E
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
| (+11) |  | |
|
|
|
|
| bbugari114. 09. 2024 12:21:05 |
Ufff, taj smjer nije prikladan za silazak... 
| (+2) |  | |
|
|
|
|
| bagi14. 09. 2024 17:04:22 |
Istina, ovdje ne bi šla dol ni u sušnijem . Problem su prije svega kvalitetni prijanjači, odnosno njihov nedostatak.
| (+2) |  | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.