Kot – V Gubah – prozor - Dimniki - Luknja peč - Teme pod Rjavinom – Rjavina – Kot (razmere 9.8.2020)
Kad se upuštáš na neki novi i zahtjevniji put, mora se istovremeno složiti više stvari: od vremena, psiho-fizičke spremnosti, društva i još čega. Uvijek je dobro prije potražiti i pročitati sve zanimljivo što je bilo napisano o planini, pristupima i uvjetima, no ovdje treba istaknuti posebno M&M opis uvjeta na Luknju peć, ili Mihelićev ili Habjanov opis u Brezpotjima – izlet br.26, koji Luknju peć zove »Prestžna gora« i to stvarno jest, i s razlogom. Put u većem dijelu ide po PP i za njega - kako i dolikuje i zaslužuje, kaže se »Kraljevska etapa«.
Iz Kota stvarni uspon gore počinje preko glatkog skoka (II, nekoliko klinova i uski mali žlebić ) nad ravnicom V Gubah, onda dalje po širokim gredinama koje se uskoro gore sužavaju u lijepe uske police, više-manje cijelo vrijeme lijevo prema daleko vidljivoj markantnoj crveno-smeđoj steni, za njom i malim pomolom opet po višepetažnom žlebu gore, lijevo … i još malo dalje (kad već zaobiđemo piramidu Luknje peći), i kad nam se u grebenu konačno otvori prozor, gdje prelazimo na južnu i sunčanu stranu koja dolazi iz Krme. Budući da smo već tu – spustimo se prvo dolje i po južnoj zelenoj strani grebena prema istoku, koji onda na kraju opet prijeđemo na sjevernoj strani, još na kratki izlet na Dimnike (manje zahtjevno) i vratimo se istim putem natrag pod Luknju peć. Uspon na Luknju peć obavimo s istočne teže strane, gdje se osiguravamo, silazak na južnu stranu.
Od stjenovitog podnožja Luknje peći popnemo se na sedlo (Luknja), onda počinje prilično dugo, vruće i neprijatno strmo šljunčano prelaziti u smjeru prvo gore, (pa i malo dolje) preko grapa i polica pod jugo-istočnim zidovima Rjavine, u smjeru za Teme. U tom smjeru nažalost više nema crvenih točkica ni PP oznaka. Ako nema dobre vidljivosti ili ako ne poznaješ teren i ne odabereš dobre prolaze, ovdje si možeš baš zakomplicirati i otežati put, jer moraš stalno paziti da se ne odspustiš negdje dolje.
Detaljno opisivati put i zahtjevnost uspona (vrlo zahtjevno bezpotje, mnogo šljunka, nekompaktna stijena, velika izloženost, težina penjanja prosjek I - II) na ovom mjestu dakle nije smisleno (svi potrebni info, podaci i savjeti su tamo - gore navedeno!), zato neke više detalje o odabranim smjerovima i aktualnim uvjetima pod slikama. Uspon po istočnom grebenu je znatno teži nego s južne strane, zato smo tamo sišli – ali mnogo šljunka i s njim potencijalna opasnost od klizanja je ovdje problem koji vrijedi praktički za cijelu južnu stranu.
Orijentacijski lakši pristup je iz Kota, nego pristup iz Krme s Temena, ali je ovaj posljednji - južni mnogo lakši po težini samog uspona na vrh Luknje peći.
Na Luknji peći je nova kutija za vpise, pod njom (Crveni zid i Prozor) – ako idete samo po PP, još uvijek lončić/kozarko na poklopac s papirom za vpis i otisak. Za takvu turu smo potrošili cca 10 - 11 sati, osim onog poznatog izvorića dolje u Kotu nema druge vode i treba dodati to težini uobičajenog ruksaka.