| lijaneja16. 09. 2021 17:08:05 |
Dušan mi spomene Luknju peć, ja bez oklijevanja pristajem na navedenu turu. U utorak u šest ujutro u slabom svitanju krenuli smo s Kota. Tamo je bilo prilično mnogo automobila, ljudi pa nismo vidjeli. Prošlo je već davno od moje prve ture s Irenom, s Rajkom prije šest godina, pa sam mislio da mi je od ture ostalo više u glavi. Nažalost, daleko od toga. Već prvi promašaj, koji nas je koštao tri četvrt sata i preko dvjesto visinskih metara, bila je mamljiva stazica odmah za izvorićem, koja je vodila prema Macesnovcu. Bez oklijevanja vratimo se na start, jer nije bilo smisla gurati u nepoznate strmine Dimnika, koje smo imali već tik pred nosom. Drugi udarac si dam na ulaznom skoku u pravom smjeru, jer zbog mokre stijene nisam uspio popet se tih dva ulazna metra iznad snijega. Pokušam previše lijevo i zaglavim se. Spašava me pola metra visoki borićak, gdje uđem u lakši svijet. Zanimljivo, da mi je na prethodna dva posjeta ovaj detalj bio potpuno jednostavan, pa ga se ni ne sjećam, inače ne bih jurio prema Macesnovcu. Tako je opet pošlo po zlu neko vrijeme i snage. Sasvim dobro i uspješno nastavak puta ide sve do prvog zavoja iza smeđe stijene i bora, jer smo već prije prelaska grapice trebali malo gore, tako smo se opet našli u neugodnom položaju. To je bio treći i srećom posljednji prisilni zastoj. Do rupe nije bilo više daleko, unatoč velikoj gubitku vremena, i suncu koje je na onoj strani prozora nemilosrdno pržilo, prošetamo još do Dimnika, onda natrag pod rupu i u strmine Luknje peći. Oprimci su čvrsti, smjer gotovo ne ispravljamo i već smo na njoj. Malo dileme opet bio silazak, jer nismo znali koja grapa je prava, jer nikako nismo našli možiće. Premoštavamo i to i po Dejanovim smjernicama dosežemo travnate strmine Rjavine u lakom penjanju prilično visoko. Unatoč tome sam trebao dobru pola sata da stojim na vrhu planine. Zbog svih neugodnosti preskočili smo Vrbanove špice, ja i Staniča, kad sam shvatio da je već zatvoren i u Pekel sišao malo iza Dovških vrata. Zbog izuzetno mokrih stijena (u cjelodnevnoj sunčevoj pripeki) dolje sam malo požurio, jer sam htio izbjeći tu opasnost još u dobroj dnevnoj svjetlosti. Kod izvorića se presvučem, dopunim vodu i već je tu Dušan, odakle zajedno, tik pred mrak dosežemo auto.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63
| (+23) |  | |
|
|