| Parkeljc22. 01. 2020 21:10:29 |
U utorak 21.1.2020 malo poslije podne odlazimo prema Komni. Parkirnine nisu naplaćivali, ulazninu prema Savici naplaćuju od 9.30–16.00. Imali smo Verigine derezice sa sobom, ali ih nismo koristili, ni na povratku.
Do koče smo išli uvijek u sjeni, sunce nas je zagrijalo tek kod koče, ali samo oko 15 min, zatim je zašlo. Mislim između Vrh Škrli i Migovca. Uskoro se ohladilo, pa smo se sklonili u toplo.
Već na početku pohvalim oskrbnike (i Hermana i Borisa), koji su nam pravili društvo u dnevnoj sobi. Naravno, nije prošlo bez bučnog navijanja za »naše« !!! rukometaše  . Osim toga smo još i pobijedili.
Posljednja tri mladića su se uskoro nakon zalaska sunca uputili u dolinu i u domu smo ostali sami četvorica.
Vrijeme do zasluženog odmora brzo je prošlo i prigodili smo si sobicu za dvoje, s pogledom na »more«  .
Posebno nam je dobro došla ujutro kad je počelo svanuti i slikali smo se prema istoku. S oskrbnikom smo se navečer dogovorili za doručak i opet ih moram pohvaliti, bili su maksimalno uslužni i ujutro nas je čekao doručak skoro po želji u dogovorenom terminu. I da neko ne misli da se može praviti s željama za doručak; svi znamo kakav je planinski doručak ;-). Uz to vrući čaj i kava. Ranije smo se dogovorili za polupansion i umjesto večere odabrali ručak. Bez problema.
U osam krenuli s Komne, mimo koče pod Bogatinom prema Bogatinskom sedlu. Kad smo izašli iz doma, zahvatio nas je srednje jak, za ovo doba pretopao vjetar. Nakon nekoliko minuta popustio je, ali taj dan još nije rekao zadnju riječ.
Nekad smo došli samo do Vrataca i zbog loših (zimskih) uvjeta se vratili. Ovaj put nismo popustili.
Sve do podnožja Vrataca put je zasnežen, ponegdje možda i lagano zalijeđen, ali dereze smo obuli tek tik ispod zadnje prečne strmine, malo iznad info table o 1. SV. Nakon kraće strmine izlazimo desno nad ljetnom stazom iznad Vrataca, tako da ostatke zidova na sedlu gledamo malo odozgo.
Odmah nakon izlaska nas dočekuje jak zapadnjak koji nosi oštre pahuljice koje nas bode u sve moguće facialne otvore. Vjetar uopće nije bio hladan, više je smetao u kombinaciji sa snijegom.
Što smo dalje napredovali prema vrhu Lanževice, manje je puhao. Budući da ima manje snijega nego inače, neke markacije su vidljive, pratili smo stope prethodnika koje vjetar još nije prekrit snijegom i ostatke kamenih stupova Rapallske granice.
U dobre dvije ure dotižemo vrh i nakon nekoliko minuta ga i ostavljamo. U nastavku vjetar je skoro potpuno popustio, sunce je uradilo svoje i unatoč manjku snijega za ovo godišnje doba htjeli smo naći pogodno mjesto za uživanje u pogledu. Usporili smo tempo i cornice, nanosi, udubine itd. bile su dobrodošli »rekviziti« za fotkanje. Vrijeme je bilo prekrasno, sunce nas je bukvalno peklo do Komne. Cilj postignut. Na cijeloj stazi nismo sreli nikoga. Očito smo odabrali pravi dan.
Na povratku dereze skidamo tek malo prije koče pod Bogatinom.
Kad stignemo do doma na Komni prvo se počastimo zasluženim hladnim…
Oskrbnici nam skuhaju obilno ručak, bukvalno. Prvo smo došli do gljivične juhe. Sama juha bi bila dovoljan obrok s komadom hljeba, jer je bila gusta više kao čorba ili slično. Sva čast. Pa, onda glavna jela. Zatim i desert. Ovaj žalostno više nisam mogao  .
U 14 veselo u dolinu, punih trbuha i lijepih osjećaja.
Oskrbnicima još jednom hvala za ugodno društvo, ukusnu i obilnu hranu te ljubaznost. U takvu koču i kod takvih oskrbnika je radost se vratiti.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
| (+14) |  | |
|
|