|
| dprapr25. 08. 2012 07:22:39 |
Koliko je meni znano, nema u našem visokogorju nijedne ferate!
Sve staze slijede prirodne prolaze.]]>
| (+2) |  | |
|
|
|
|
| panda25. 08. 2012 07:40:32 |
|
|
|
|
| dprapr25. 08. 2012 11:24:53 |
Slažem se da su pojedini kraći odseci na našim zavaranim stazama slični odsečima na feratah. Ali to još ne znači da je takva staza ferrata.
Koliko znam, u Julijcama su tretirane kao ferate samo Via Italiana na Mangart, Via della Vita i Via Amalia. Sve tri su u Italiji, nažalost?]]>
| (+1) | | |
|
|
|
|
| Keko25. 08. 2012 11:29:50 |
| (+2) | | |
|
|
|
|
| drofebo125. 08. 2012 11:57:00 |
Još i ja ću se spustiti u debatu o nošenju samovarovalnog kompleta u našim planinama. Nikad ga nisam koristio, ni kacige, pa sam prešao cijelu SPP i to tri puta. Ali sad je drugačije. Oboje s ženom idemo u planine i oboje koristimo kacigu i samovarovalni komplet. I sama sreća da je tako. Početkom srpnja smo bili u Bovcu. Odlučimo se za posjet Mangartu. Idemo slovenskom stazom i već na početku dobijamo pljusak kamenja na glavu. Bez kacige ovdje nemaš što tražiti. Više tik uz manje snježište blizu vrha kamen leti mojoj ženi direktno u koljeno, pred nama vesela grupa bez gledanja kako hoda. Samo sam čuo da joj je loše i da sve vidi crno. U ovoj situaciji mogu se samo zahvaliti što je bila zakačena sa samovarovalnim kompletom. Posebno zahvaljujem vodici koja je došla za nama i namazala koljeno. Nekako se dovučemo do vrha, ali ta grupa nestane jer su primijetili što su napravili. Dolje s teškoćom po talijanskoj stazi. Još smo imali plan za Krn po stazi Silva Korena, ali nažalost prvi dan završili dopust. Zato me grije izjava jednog od prethodnika da je samovarovalni komplet za šminkere. Pa lijep pozdrav.
| (+10) | | |
|
|
|
|
| pohodni25. 08. 2012 20:50:43 |
Na pitanje kao što ga je postavio "bernc", može li se po slovenskoj na Mangart doći bez samovarovanja, može se odgovoriti samo DA. Po slično postavljenim pitanjima dobiješ dojam da neki uopće ne znaju čemu je samovarovalni komplet namijenjen. Ako gledamo s gledišta što lakšeg napredovanja po postavljenoj stazi, SMVK nam je samo teret i smetnja. S njim teže napredujemo, prevpenjanje uzme dosta vremena i energije, posebno kad se u okomitoj stini jednom rukom držimo za klamfu, drugom brzo prevpenjujemo. Više puta me na ključnim dijelovima ferrate prešinula gotovo griješna misao: o kako bi bilo fino penjati se bez SMVK.
Ali ako ste pročitali gornji post "drofebo1" sve je jasno. Oni koji cijeli život igraju igre na sreću mogu se nadati sedmicu, isto tako oni koji cijeli život idu po takvim i sličnim stazama u planinama mogu naići na loš dan kad se ništa ne složi po željama. Upravo zbog tog "X" dana po mom mišljenju nužna uporaba SMVK svuda gdje je moguć direktan pad u dubinu. Svako tko se upušta na staze pod rubriku "vrlo zahtjevna staza" neka obvezno prvo nabavi kacigu i SMVK. Upotreba kacige je gotovo obvezna, SMVK na prepadnim stazama (i slovenska na Mangart) i svim ferratama. I ne zaboraviti odgovarajuću fizičku i psihičku spremu, jer su to još uvijek ključni faktori u borbi s klinovima i kovicama, samovarovanje je samo sigurnosni pomagalo koje nam pri napredovanju neće pomoći ništa.
Odgovorni moramo biti prema sebi i svojim obiteljima, barem dok naši djeca ne budu samostalna. Kad dođe penzija, država će se sigurno veseliti ako ne koristimo samovarovanje, samo u dovoljno duboku grapu treba pasti.
Pa sretno u planinama.
| (+4) | | |
|
|
|
|
| dprapr25. 08. 2012 21:44:25 |
http://www.hribi.net/trenutnerazmere.asp?slo=1&gorovjeid=10001&id=671
Mislim da bi bilo dobro da se još jednom pogledamo gornju stranicu (Jani Bele).
Neposredan pad u dubinu u planinama moguć je na mnogim mjestima - i tamo gdje nema klamfi i uporaba SVK nije moguća.
Najbolje činimo ako se izbjegavamo staze gdje je gužva i smo u liniji pada mogućeg kamenja. Ako je na stazi škriljac i to je često, ne možemo kriviti predhodnike ako nam padne kamen na glavu. Ako uporno idemo takvom stazom, najbolje je pričekati da gornji odu iz zone u kojoj su nam opasni. Ili se uopće odlučimo za posjete vrhova koji nisu tako posjećeni, a ipak lijepi. Barem u visokoj sezoni.
| (+5) | | |
|
|
|
|
| bernc25. 08. 2012 23:27:21 |
hvala na odgovorima!
danas 25.8.2012 otišao sam slovenskom gore i talijanskom dolje, bez problema s kacigom na glavi.
| (+3) | | |
|
|
|
|
| VanSims10. 09. 2012 19:22:15 |
Subotom ujutro odpeljem preko Kranjske gore, Trbiža i Predela do početka mangartske ceste gdje parkiram. Zatim se popnem cestom do početka plazina i tu skrenem na planinsku stazu prema koći i sedlu. Plazin (2000. godine) dobro je razorio stazu i do Mangartske planine moram je tražiti. Poslije ide lakše, iako su oznake već blijede pa dodatne ne bi škodile.  Vjerojatno je ovu stazu označavao taj koji vjerojatno (znamo zašto) više neće. 
Nakon prelaska (u to vrijeme?) presušene struge staza počinje se stvarno penjati, prelazi cestu prvi put, dolazi na čistinu i odmah natrag u šumu. Kad dođem na cestu idem kroz tunel i pred sljedećim tunelom (iscrtane dvije oznake) opet na planinsku stazu. Ona zatim ide malo preko stijena (tu i tamo malo penjanja ali ništa ozbiljnog) i izlazi pred zadnjim tunelom. Pred njim je označeno parkiralište (TNP parkirni režim!) gdje se vjerojatno može parkirati da se izbjegne naknada na vrhu.
Nakon tunela uskoro je odcep za koću (označena uskličnikom u trokutiću što je vjerojatno greška jer je obična cesta), pred njom malo sjedim i grickam. Kad se penjem cestom dalje prema sedlu (staza mimo koće skraćuje nekoliko zavoja), već nekoliko 100 m prije parkirališta skrenem desno i dođem direktno pod Travnik i na sedlo gdje se račvaju staze. Iz njega ugledam penjače na Via Italiani, koju inače vjerojatno ni ne bih primijetio (sretnem ih kasnije na kraju penjačkog dijela na talijansku normalnu stazu na koju se na račvaju uputim).
Ispred mene je najprije uspon po kratkom ali zločestom škrilju i tu tek opazim da sam štapove zaboravio na klupi pred koćom. Hoće li još biti tu? No, tešim se da su Talijani (najviše stranaca tu) u planinama malo civiliziraniji nego u dolini, Slovenci pa ionako ne krademo no... hmmm... tu i tamo netko nešto uzme! 
'Penjački' dio mi se čini lakši od npr. Triglava preko Planike i teži od npr. Kamniškog sedla preko Okrešlja (iako je posljednja staza izloženija). Zatim dolazi ponovno škrilje i tu sretnem nekoga tko ima psa privezanog na sebi (simpatičnog Border Collija) i veselo maše po strmom dolje mimo provalija.  Od odcepa za Kotovo sedlo staza počinje vući do vrha.
Pogledi na tako lijep dan fenomenalni! U Austriju do Visokih Turana i Grossglocknera pa u Italiju do Dolomita. Naravno pred nosom cijeli lanac Julijaca pa dio Karavanki,... Potvrđuje se da Slovenci znaju geografiju samo do državne granice jer netko proglašava Beljak za Kranj!
Zatim silazim dolje, oni penjači iz Italijanke također i kad im se požalim na zaboravljene štapove me utješe da će sigurno čekati tu. Oni idu dalje, ja na tom škrilju poznatom po tome što se ljudi izgube, izgubim se i ja do neke kotline sa snijegom. Oouups! Kad dođem do klanaca neki tatko s malim (ne više od godinu i pol) kolica jure mimo mene po rubu provalije. Naravno ni on ni dijete nisu imali kacigu!
Klanaca dolje do donjeg škrilja gdje bi štapovi dobro došli zatim na sedlo i do koće. Kad idem prema koći bradati čovjek iz starog Fiata pita jesam li vidio koze. Čovjek mi se čini malo čudan i tad još nisam slutio da ću se voziti u tom Fiatu i kako!
Kod koće stvarno nađem štapove. No, ima još poštenih ljudi! Tu je i taj bradač koji je očito našao svoje koze. S njim je i neka djevojka. Saznam da je on Štef (vjerojatno legenda Mangarta za kojeg bi se kladio da ga gore spomenuti vjerojatni označitelj poznaje), komunikativan, da res malo čudan,... skratka tip! Ona Katja (studentica koja kasnije saznam radi diplomski tu). Odvezu se njegovim Fiatom. I ja polako cestom dolje.
Kad dođem do odcepa staze za koću iz glavne ceste razgovaraju tu s nekim biciklistom i pozovu me neka sjednem jer voze dolje. Gdje da sjednem?  Straga imaju sve natovareno. Al Štef lijepo otvori prtljažnik i posadi me unutra među svom krpom tako da mi noge vise dolje i - hajdemo! I daj gas. Doslovno! Kroz tunel šmugamo kao luđaci i onda pred zavojevima naglo kočimo  Katja ga upozorava neka bude oprezan ali navodno poznaje cestu kao džep.
No, na prvom (od dołu) raskrižju pješačke staze s cestom Katja se odluči ići dolje pješice jer joj očito dosta vožnje u leru niz klancu i kočenja i mijenjanja brzine samo na zavojima! Njezino mjesto zauzmem ja, Štef pričekao da još koze prijeđu i zapelje se do odcepa za sirarnu gdje me iskrcava. Zahvalim za vožnju i dozu adrenalina koju ne da ni najteža ferata i rastanemo se. Inače tip nije loš. Čestitam što još drži tu. Kažu već 50 godina. 
Kad dođem do auta odpeljem se natrag preko Predela i Tržiča (sladoled) u Austriju gdje sam u nedjelju još biciklirao po Ziljskoj dolini. Iz Beljaka vlakom do Kötschacha pa 80 km natrag biciklističkom stazom.
| (+4) | | |
|
|
|
|
| rjudnic15. 09. 2012 14:55:17 |
Prošle subote kad sam biciklom bio na Mangartskom sedlu, termometar na suncu pokazao 31°C
|
|
|
|
| IgorZlodej21. 09. 2012 20:12:39 |
Kasnog popodneva krenem na Mangart. Sedlo bilo u magli, više se pokazalo plavo nebo. Odlučim se za slovensku grapu. Snijega malo, malo leda, tako da bez dereza prilično rizično, barem na tom prijelazu u donjem dijelu. Od JZ intenzivno se gomilale magle i do večeri prekrivene sve doline u Zapadnim Julijcima, samo Kanalska i Zgornjesavska dolina bez magle, i Tamar. Silazim talijanskom stazom koja je na sjevernoj strani zasnežena, oprez zbog klizanja potreban. Na sedlu ponovno magla i jači JZ vjetar koji će vjerojatno puhati i sutra.
Svim koji će ovaj vikend u planine, na sjevernim stranama planina snijeg, djelomično smrznut, djelomično suh, neki bi rekli ni puto ni meso i to je najgore i najopasnije.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
| (+27) | | |
|
|
|
|
| tisa22. 09. 2012 07:11:11 |
Igor, prekrasan pohod i kao uvijek divne slike. Sretno i bezbjedno dalje. Lp
| (+3) | | |
|
|
|
|
| panda22. 09. 2012 07:33:24 |
Čestitke za jako lijepe fotke. 
| (+2) | | |
|
|
|
|
| ibex22. 09. 2012 10:27:06 |
ove godine sigurno najbolji dan za uspon, kakve slike, svaka čast, još deset puta ću ih gledati
|
|
|
|
| Boštjan MK22. 09. 2012 11:54:16 |
Pridružujem se prethodnicima... Lijepo, Igor!
| (+1) | | |
|
|
|
|
| majčica22. 09. 2012 17:47:47 |
to je prava poezija, ludo dobre fotke... bravo
| (+1) | | |
|
|
|
|
| Janiel7422. 09. 2012 18:07:59 |
Nevjerojatne slike... opažam pa da i najljepše 4, 10, 11 nemaju prosjeka 10.. stvarno bi htio znati koji pametnjaković ocjenjuje takve slike manje od 10!... vjerojatno netko kome se ne sviđa autor???
| (+1) | | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.