Popis foruma / Slovenija / Julijske Alpe / Mangart preko ferate Via della Vita / Stranica 3

Mangart preko ferate Via della Vita

Ispis

IgorZlodej7. 09. 2011 20:20:30

Prvo slobodno nekakvim širim žlebom gore, slijede zaštite, skoro okomita jeklenica, zatim preko Hude škrbine opet neke zaštite i prelazak strmih izloženih trava do spoja s talijanskom stazom na vrh Mangrta. Ako bez problema prođeš Via della Viti, ni ovdje ne bi trebalo biti problema.

freeskies7. 09. 2011 20:29:15

U subotu smo išli po Via della Viti na Trbiški bivak. Put je službeno zatvoren, ograde na nekim mjestima loše, inače ok. Dvije skobe skrivene. Jedna skoba gdje se put nastavlja okomito nad policom (najbolji ambijent za fotke) izgleda ok, ali kad je uhvatiš ljulja se i nije za opterećenje nogom.
Od izlaza iz okomitog dijela ferate do raskrižja za Trbiški bivak i dalje na Vevnicu put praktički bez ograde (zarđali ostaci klina za uže pokazuju da je bio). Zabavno poplezavanje po pločama, nije pretjerano izloženo.

CarpeDiem2477. 09. 2011 20:30:46

Brez problema, hm, već ulaz je bio krajnje problematičan, odnosno sam možda ne bih uspio ni ući u smjer, pa me kolega pošlepao. Tada smo onda izveli neki vratolomni spust na našu stranu, s vrha Vevnice do Kotovog sedla, po nekoj napuštenoj stazi - čudna stvar, krto ko svinja (s izvrnutim gležnjem još više)! velik nasmeh

freeskies7. 09. 2011 20:38:58

CarpeDiem, kada ste vi to išli? Izgleda da smo išli istom stazom nasmeh

. Mi smo onda još na Vevnicu, povratak do bivaka i silazak do neke napuštene grupe (označene), gdje se popneš grupom i onda pređeš prema Kotovom sedlu. Zabavna staza mežikanje

. Gležanj već ok?
PS: ulaz u Via della Viti (prvih 3 metra) je po mom mišljenju najteži dio ferate nasmeh

CarpeDiem2477. 09. 2011 20:50:27

To je bilo 2008., u rujnu! Gležanj je već u redu, prilično nasmeh

Stvarno je najteži ulaz u Via della Viti, onda sve ostalo super, imali smo sreće da je lanac spušten, inače navodno može biti jako zanimljivo.

Kasnije smo htjeli s Vevnice brzo sići po nekom kamenju (izravno prema Tamaru), ali nas je na kraju iznenadilo nekoliko 100 metara skoro okomite, slijedio je ponovni uspon po kamenju gore i tek tada preko jako strmih trava do tog Pradavnog prolaza prema Kotovom sedlu i onog zanimljivog bivaka skrivenog pod ogromnom stijenom. nasmeh

Na startu smo bili planirani troje za Via della Viti, ali jedan je odustao već kad nije uspio ući u smjer i rekao da mu je planina dala znak da ga ne pusti na sebe, hehe velik nasmeh

freeskies7. 09. 2011 20:56:58

Sad mi je jasno gdje ste išli, zaobišli ste Kotovo špicu.

CarpeDiem2477. 09. 2011 21:00:30

Tako je, nekako s istočne strane smo je zaobišli i (u ozljedenom stanju) nije bilo ništa cool hodati! Posebno grozno kad se po kamenju jako brzo spuštaš (tada sam popio svu tekućinu, jer je cilj izgledao blizu), onda je slijedio ponovni uspon po kamenju, kriza cool

freeskies7. 09. 2011 21:06:39

Da, tamo na sedlu između Vevnice i V koncu špice izgleda navodno prolazno kamenje do kraja dol do Tamaraje. Ako pažljivo pogledaš, vidiš da se na dnu prekine nasmeh

. Inače bi sigurno postojala staza i svi bi išli niz kamenje. No, fino da vam se dobro izvuklo! Ta "staza" kojom ste išli do Kotovog sedla vjerojatno je neki ostatak staze trentskih divljih lovaca koji su dolazili lovit u Kranjsku mežikanje

CarpeDiem2477. 09. 2011 21:12:39

Ako se dobro sjećam, vidjeli smo čak neke ostatke zarđale prastare jeklenice (govorim o tom dijelu kad kažeš staza divljih lovaca), tako da je tamo nekad bila staza, žal napuštena sada.

freeskies7. 09. 2011 21:33:16

Ostaje samo sjećanje na stare dobre dane mežikanje

2061alessio10. 09. 2011 14:36:10

zdravo, dobio sam neuradnu informaciju da su Gorski vodnici FJK popravili feratu "via della vita", molim ako netko to napravi gore ili dolje neka javi i slikne, hvala unaprijed.

nata2411. 09. 2011 16:32:43

Danas je bio dan za ferate. Od Mangartskih jezera preko Via Italiana na Mangart. Na putu sve ok. Silazak travama prema Škrbini i prema Malom Koritniškom Mangartu. Markacije su jako izbledele, ali puno kamenih kućica i nema problema naći stazu. Od MKM prema bivaku Tarvisio je jako krto i treba jako paziti jer sve leti. Uza gore vjerojatno nema problema. Onda još preko Via Della Vita natrag u dolinu. Tu stazu su stvarno popravili. Kod željeznih ploča sada je jeklenica, pa čak i na nekim mjestima gdje prije nije bilo, dodali su je.

janez95812. 09. 2011 09:35:49

Zdravo, 10-11 sept. prošao sam preko Via della vita, koja je lijepo obnovljena. Još uvijek pričvršćeni ostaci bušenja. Sve drži kao zalijepljeno. Možda bi trebalo dodati neke čelične užadi, u donjem dijelu, prema vrhu Vevnice.

freeskies12. 09. 2011 20:23:07

Jučer smo se popeli po Via della vita na Vevnicu, prešli greben Ponc i spustili se feratom natrag do Belopeških jezera. Via della vita je obnovljena na nekim mjestima, posebno na dijelu pod razglednom poličkom - uz lanci dodana nova užad negdje do pola, dalje gore stara užad još OK. Užad dodana i na dva mjesta na "plaćama" pod dimnjakom. Uopće su osiguranja solidna, ali još uvijek jedno mjesto ima labavu kuku, kao što sam napisao ranije.
Na grebenu Ponc je osiguran spust s Vevnice u škrbinu prema Strugu i spust niz strminu prema Srednjoj Ponci. To su jedina mjesta na grebenu gdje su po meni osiguranja potrebna. Drugdje zarđala i poderana. Naravno govorim u ime onih koji vole penjati i uživati na relativno samotnim i izloženim stazama. Da bi cijelu stazu obnovili, vjerojatno bi dobila masovni turizam...

ksena3. 10. 2011 12:06:37

S parkirališta kod Belopeških jezera s prijateljem smo se uputili na prečnicu grebena od Vevnice na Mangart. Po ferati Via della vita koja je, kao što je objavljeno, otvorena, na problematičnom mjestu nova postavljena užad koja olakšava uspon po trbuhu stijene. Nakon kratkog odmora kod bivaka Tarvisio popeli smo se slabo označenom stazom do ulaza u osigurani plezalni dio puta na Koritniški Mangart, koji je po našoj procjeni možda čak malo teži od same ferate ili zahtijeva više vještine. Nastavak staze po škriljevju vode rijetko postavljeni možići, nekad se treba odlučivati samostalno. U magli je orijentacija teška i hod daleko od preporučenog. Tijekom prečnice treba se spustiti duboko u škrbinu i ponovno popeti strmim travama do sedla u zadnjoj četvrtini puta na Mangart. Na vrhu gužva kao što dolikuje najlakšem dvatisućaku (ako se naravno dovezeš do sedla na 2000+), ali ipak smo sjedili dosta vremena. Vrijedilo je, pogledi zaista veličanstveni. Spustili smo se po talijanskoj do razvoda za bivak Nogara i mimo njega do izlaznog mjesta.
Vremenski okvir...samo za orijentaciju:
Parkiralište - ulaz u feratu - 2 sata
ferata do bivaka Tarvisio - 1,5 sata
bivak - vrh Mangrta - 2,5 sata
Mangart - izlaz - 2,5 sata.
Hodanje i svi pauze od auta do auta trajalo 10 sati.

prijelaz preko ograde na put prema bivaku Nogara

ogo15. 10. 2011 15:26:21

Pozdrav!

Može li netko reći je li staza suha ili gdje bi moglo biti problema?

Lp

ogo19. 10. 2011 14:21:24

Jučer nam je uspjelo prijeći spomenutu stazu. Što se tiče staze, za moj ukus jako jako loše označena. Stazu je stvarno trebalo tražiti. Kod stijene sa spomen-obilježjem popeli smo se ravno pod zid, što je bilo potpuno promašeno kako smo kasnije shvatili. Od bivaka Busettini stazu smo najlakše našli pomoću postavljenih kamenih lomaca. Hvala prethodnicima. I mi smo dodali kamen da bude vidljivija. Jedini problem na stazi bio je poledeni spust prema ulazu u zid gdje je lanac. Uže je tu poderano. Inače lijepo proveden jesenski dan.

iza nas je ulaz u stijen, mi smo se držali desno - sljedeći put će biti bolje

(+1)

ljubitelj gora26. 10. 2011 21:42:43

@ogo
Pa vam je konačno uspjelo odraditi najzahtjevniju turu, tek tada znam o kojoj poledici si mi govorio.

zvončnica31. 08. 2012 14:25:16

Ovaj put smo si zaželjeli feratu Via della Vita (put života), nekad Via della Morte (put smrti). Za mene je tako lijepa kao što je lijep život velik nasmeh

. Već neko vrijeme s mojim prijateljem, soplezalcem razmišljali smo o njoj, dogovorili se i krenuli u 6 ujutro s Mangartskog sedla.
Kad smo ujutro dolazili prema Mangartskom sedlu, već prilično visoko na Mangartu, skoro pod vrhom, ugledali svjetla, pa sam ih malo obasjala svjetlima, uzvratili su nam pozdrav treptanjem čelne lampe, o, lijepo jezik

, sretni oni, rekli smo si, upravo će ugledati izlazak sunca tako visoko jezik

. Početak dana bio pozitivan, skratka jedinstven velik nasmeh

S Mangartskog sedla lijevo dolje do bivaka Nogara, prešli dva melišta i spustili se lijevo kroz šumu do raskrižja za feratu Via della Vita. Tu se susreće sa stazom s početka od Belopeških jezera. Onda još uspon do ulaza u feratu.
Ferata Via della Vita raznovrsna, razgledna, zračna te dobro opremljena i osigurana, u jednoj riječi prekrasna.
U ferati smo više puta ciknuli, jer odjek velik nasmeh

.
Kad smo se popeli do bivaka Tarvisio, odmorili se, okrijepili, nagledali se ljepota oko nas i nastavili preko Koritniškog malog Mangarta (tu je staza jako loše označena i trebali smo dosta vremena i truda). Na Koritniškom malom Mangartu zapalili svijeću pokojnoj Tamari Likar i Pavlu Podgorniku, koji su žalosno 1982. poginuli u sjevernom zidu Mangarta. Nastavili dalje do Hude Škrbine, preko Strmih Trava gdje treba oprez i spustili se stazom gdje se pridružuje talijanskoj stazi s Mangarta natrag na sedlo.
To je bio dan D, kako se kaže, lijep, sunčan, besprijekoran, na svakom vrhu vidjeli sve što smo željeli, penjanja baš dovoljno za jedan dan velik nasmeh