Popis foruma / Slovenija / Julijske Alpe / Mangart preko ferate Via della Vita / Stranica 3

Mangart preko ferate Via della Vita

Ispis

freeskies7. 09. 2011 20:56:58

Sad mi je jasno gdje ste išli, zaobišli ste Kotovo špicu.

CarpeDiem2477. 09. 2011 21:00:30

Tako je, nekako s istočne strane smo je zaobišli i (u ozljedenom stanju) nije bilo ništa cool hodati! Posebno grozno kad se po kamenju jako brzo spuštaš (tada sam popio svu tekućinu, jer je cilj izgledao blizu), onda je slijedio ponovni uspon po kamenju, kriza cool

freeskies7. 09. 2011 21:06:39

Da, tamo na sedlu između Vevnice i V koncu špice izgleda navodno prolazno kamenje do kraja dol do Tamaraje. Ako pažljivo pogledaš, vidiš da se na dnu prekine nasmeh

. Inače bi sigurno postojala staza i svi bi išli niz kamenje. No, fino da vam se dobro izvuklo! Ta "staza" kojom ste išli do Kotovog sedla vjerojatno je neki ostatak staze trentskih divljih lovaca koji su dolazili lovit u Kranjsku mežikanje

CarpeDiem2477. 09. 2011 21:12:39

Ako se dobro sjećam, vidjeli smo čak neke ostatke zarđale prastare jeklenice (govorim o tom dijelu kad kažeš staza divljih lovaca), tako da je tamo nekad bila staza, žal napuštena sada.

freeskies7. 09. 2011 21:33:16

Ostaje samo sjećanje na stare dobre dane mežikanje

2061alessio10. 09. 2011 14:36:10

zdravo, dobio sam neuradnu informaciju da su Gorski vodnici FJK popravili feratu "via della vita", molim ako netko to napravi gore ili dolje neka javi i slikne, hvala unaprijed.

nata2411. 09. 2011 16:32:43

Danas je bio dan za ferate. Od Mangartskih jezera preko Via Italiana na Mangart. Na putu sve ok. Silazak travama prema Škrbini i prema Malom Koritniškom Mangartu. Markacije su jako izbledele, ali puno kamenih kućica i nema problema naći stazu. Od MKM prema bivaku Tarvisio je jako krto i treba jako paziti jer sve leti. Uza gore vjerojatno nema problema. Onda još preko Via Della Vita natrag u dolinu. Tu stazu su stvarno popravili. Kod željeznih ploča sada je jeklenica, pa čak i na nekim mjestima gdje prije nije bilo, dodali su je.

janez95812. 09. 2011 09:35:49

Zdravo, 10-11 sept. prošao sam preko Via della vita, koja je lijepo obnovljena. Još uvijek pričvršćeni ostaci bušenja. Sve drži kao zalijepljeno. Možda bi trebalo dodati neke čelične užadi, u donjem dijelu, prema vrhu Vevnice.

freeskies12. 09. 2011 20:23:07

Jučer smo se popeli po Via della vita na Vevnicu, prešli greben Ponc i spustili se feratom natrag do Belopeških jezera. Via della vita je obnovljena na nekim mjestima, posebno na dijelu pod razglednom poličkom - uz lanci dodana nova užad negdje do pola, dalje gore stara užad još OK. Užad dodana i na dva mjesta na "plaćama" pod dimnjakom. Uopće su osiguranja solidna, ali još uvijek jedno mjesto ima labavu kuku, kao što sam napisao ranije.
Na grebenu Ponc je osiguran spust s Vevnice u škrbinu prema Strugu i spust niz strminu prema Srednjoj Ponci. To su jedina mjesta na grebenu gdje su po meni osiguranja potrebna. Drugdje zarđala i poderana. Naravno govorim u ime onih koji vole penjati i uživati na relativno samotnim i izloženim stazama. Da bi cijelu stazu obnovili, vjerojatno bi dobila masovni turizam...

ksena3. 10. 2011 12:06:37

S parkirališta kod Belopeških jezera s prijateljem smo se uputili na prečnicu grebena od Vevnice na Mangart. Po ferati Via della vita koja je, kao što je objavljeno, otvorena, na problematičnom mjestu nova postavljena užad koja olakšava uspon po trbuhu stijene. Nakon kratkog odmora kod bivaka Tarvisio popeli smo se slabo označenom stazom do ulaza u osigurani plezalni dio puta na Koritniški Mangart, koji je po našoj procjeni možda čak malo teži od same ferate ili zahtijeva više vještine. Nastavak staze po škriljevju vode rijetko postavljeni možići, nekad se treba odlučivati samostalno. U magli je orijentacija teška i hod daleko od preporučenog. Tijekom prečnice treba se spustiti duboko u škrbinu i ponovno popeti strmim travama do sedla u zadnjoj četvrtini puta na Mangart. Na vrhu gužva kao što dolikuje najlakšem dvatisućaku (ako se naravno dovezeš do sedla na 2000+), ali ipak smo sjedili dosta vremena. Vrijedilo je, pogledi zaista veličanstveni. Spustili smo se po talijanskoj do razvoda za bivak Nogara i mimo njega do izlaznog mjesta.
Vremenski okvir...samo za orijentaciju:
Parkiralište - ulaz u feratu - 2 sata
ferata do bivaka Tarvisio - 1,5 sata
bivak - vrh Mangrta - 2,5 sata
Mangart - izlaz - 2,5 sata.
Hodanje i svi pauze od auta do auta trajalo 10 sati.

prijelaz preko ograde na put prema bivaku Nogara

ogo15. 10. 2011 15:26:21

Pozdrav!

Može li netko reći je li staza suha ili gdje bi moglo biti problema?

Lp

ogo19. 10. 2011 14:21:24

Jučer nam je uspjelo prijeći spomenutu stazu. Što se tiče staze, za moj ukus jako jako loše označena. Stazu je stvarno trebalo tražiti. Kod stijene sa spomen-obilježjem popeli smo se ravno pod zid, što je bilo potpuno promašeno kako smo kasnije shvatili. Od bivaka Busettini stazu smo najlakše našli pomoću postavljenih kamenih lomaca. Hvala prethodnicima. I mi smo dodali kamen da bude vidljivija. Jedini problem na stazi bio je poledeni spust prema ulazu u zid gdje je lanac. Uže je tu poderano. Inače lijepo proveden jesenski dan.

iza nas je ulaz u stijen, mi smo se držali desno - sljedeći put će biti bolje

(+1)

ljubitelj gora26. 10. 2011 21:42:43

@ogo
Pa vam je konačno uspjelo odraditi najzahtjevniju turu, tek tada znam o kojoj poledici si mi govorio.

zvončnica31. 08. 2012 14:25:16

Ovaj put smo si zaželjeli feratu Via della Vita (put života), nekad Via della Morte (put smrti). Za mene je tako lijepa kao što je lijep život velik nasmeh

. Već neko vrijeme s mojim prijateljem, soplezalcem razmišljali smo o njoj, dogovorili se i krenuli u 6 ujutro s Mangartskog sedla.
Kad smo ujutro dolazili prema Mangartskom sedlu, već prilično visoko na Mangartu, skoro pod vrhom, ugledali svjetla, pa sam ih malo obasjala svjetlima, uzvratili su nam pozdrav treptanjem čelne lampe, o, lijepo jezik

, sretni oni, rekli smo si, upravo će ugledati izlazak sunca tako visoko jezik

. Početak dana bio pozitivan, skratka jedinstven velik nasmeh

S Mangartskog sedla lijevo dolje do bivaka Nogara, prešli dva melišta i spustili se lijevo kroz šumu do raskrižja za feratu Via della Vita. Tu se susreće sa stazom s početka od Belopeških jezera. Onda još uspon do ulaza u feratu.
Ferata Via della Vita raznovrsna, razgledna, zračna te dobro opremljena i osigurana, u jednoj riječi prekrasna.
U ferati smo više puta ciknuli, jer odjek velik nasmeh

.
Kad smo se popeli do bivaka Tarvisio, odmorili se, okrijepili, nagledali se ljepota oko nas i nastavili preko Koritniškog malog Mangarta (tu je staza jako loše označena i trebali smo dosta vremena i truda). Na Koritniškom malom Mangartu zapalili svijeću pokojnoj Tamari Likar i Pavlu Podgorniku, koji su žalosno 1982. poginuli u sjevernom zidu Mangarta. Nastavili dalje do Hude Škrbine, preko Strmih Trava gdje treba oprez i spustili se stazom gdje se pridružuje talijanskoj stazi s Mangarta natrag na sedlo.
To je bio dan D, kako se kaže, lijep, sunčan, besprijekoran, na svakom vrhu vidjeli sve što smo željeli, penjanja baš dovoljno za jedan dan velik nasmeh

spust mimo bivaka Nogara i preko melišča

(+11)

dprapr31. 08. 2012 16:26:21

Zanimljiva kombinacija staza!
Lijepa tura.

(+1)

IgorZlodej31. 08. 2012 16:40:29

Čestitam @zvončnica. Ja, i ja sam jednom išao slično, ali s sedla dol ravno grapom desno od Plazja, brže se dođe nego mimo Nogare, pa sam tada uz MKM uključio i vrh Mangrta i spustio se po slovenskoj mežikanje

, a 15 godina mlađi nego danas zavijanje z očmi

(+5)

zvončnica31. 08. 2012 16:48:33

Da, hvala vama velik nasmeh

Igor, res je, puno je tih staza, tako različitih, svaka je na svoj način lijepa i zanimljiva, ali i to je res, da si još uvijek mlad i vrijedan divljenja nasmeh

(+3)

lozarbogdan31. 08. 2012 17:15:53

Čestitke

zvončnica i naravno soplezalcu, također u moje ime!!!

(+2)

gorskidecek31. 08. 2012 18:45:38

zvončnica! neka ti se i ovdje iskreno zahvalim i još jednom čestitam za tako lijepu planinarsku turu koju smo zajedno prešli, odnosno bolje rečeno popeli... Ne zamijeri ako sam ti na kraju puta previše stisnuo ruku. Znaš zaboravio sam da tako nježno biće kao što si ti može premagati tako velike napore. Znaš kad je jutarnje sunce pozlatilo planinske vrhove, osjećao sam se kao u bajci. Tada sam ti rekao "živjeti je lijepo"... Dan se počeo i onda nastavljao bajkovito... Bez problema smo stigli bivak Tarviso... Bez problema smo došli na Mali Koritniški Mangart gdje smo zapalili svijeće i sjetili se tragično preminulih alpinista. Tamare i Pavleta.. Put nas je vodio dalje preko Strmih trava do Mangartskog sedla... Fizički smo bili ugodno umorni... ali vrlo sretni...