| lijaneja4. 09. 2026 07:55:11 |
U pet sati Vito sjeda u auto i već se vozimo prema Belopeškim jezerima. Cesta prazna, na ogromnom, besplatnom parkiralištu samo nekoliko automobila, napuštamo ga malo poslije šest. Vrijeme i uvjeti za hod odlični, nikamo se ne žuri, ispod ulaza u feratu nakon dvije sata hoda. Ona je fantastično obnovljena, zaslužuje čistu desetku. Kod zapadnih susjeda me smetaju samo labave čelične užadi, oni vjerojatno već znaju zašto tako. Kolega je samo vrištao od zadovoljstva, često se zaustavljamo, do bivaka Tarvisio hodimo (penjemo se) skoro sat i pol, u potpunoj tišini priuštimo si dužu pauzu s prvim zalogajem. Do prvog našeg današnjeg vrha, Koritniškog malog Mangarta penjemo se skoro cijeli sat, tu je naravno metalnih pomagala mnogo manje nego do sada. Vidljivost super, vjetra nikakvog, prvi oblak se počeo stvarati daleko, negdje iznad Škrlatice. Tu odlučujemo hodati cijelo vrijeme gornjom stazom, tako smo mogli posjetiti sve vrhove do Mangarta koji su slijedili: Vrh hude Škrbine 2401, Vrh Kozlovke 2473 i Vrh Planje 2495m. U međuvremenu smo se popeli i na tri vrha iznad staze koji nemaju ni ime ni određenu kotu, jedan je bio pravi zez, jer smo naišli na strminu s krhkom stijenom, ondje mi je bio dobrodošao Vitov konopac, gdje smo ga s uspjehom upotrijebili.
Do priključka na talijansku stazu na Mangart nismo sreli (vidjeli) niti jednu osobu, tu kao da si došao na Manhattan, procesije turista u oba smjera. Na vrhu treće najviše gore kod nas u jednom trenutku i do trideset ljudi, sunce se povremeno već skrivalo iza magle iznad nas. Za spust Vito je predložio Talijansku stazu, također za drugi dio, u dolinu, uskratio mi je radost da bih išla preko Via Italiana....
Još k Dani na pivo i kući pod tuš.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63
| (+14) |  | |
|
|