Jučer (petak, 12. lipnja) Mokrica preko Velikog Krvavca, pod Velbom i silazak u Korošicu lovskom stazom. Započeo sam kod Jurja rano ujutro i mimo Plečnikove umjetnosti nastavio prema Kurjoj dolini. Kad se stazica izgubila, išao sam po koritu hudournika i tražio prolaze među balvanima. Gdje se Veliki Krvavec odvaja lijevo, na desnom bregu grape primijetio sam stazicu koja vodi gore. Vjerojatno je to lovska staza koja ide po grebenu paralelno, ja sam nastavio po Velikom Krvavcu pod Udiranjem. Vrijeme lijepo, bez vjetra, noću nije mrzlo, tako da sam računao da neće biti padajućeg kamenja. I stvarno nije bilo. Grapa uglavnom prilično prohodna, ovdje tamo treba paziti po policama od pijeska i kamenja. Nema svježih urušavanja. Kad se grapa gore zatvorila, ogledao sam se za mogućnošću prelaska desno na rušnati greben, ali nisam našao. Nastavio sam po strmim, krušljivim pločama i žlebovima koji čine zadnjih 100 metara završetka Velikog Krvavca. Ako je popuštanje prvih pedeset metara nekako podnošljivo, nastavak je toliko gori. Izdaleka teren izgleda kao strmi zid od crvenkaste stijene. Kad sam prišao bliže, pokazalo se da je to nekakav đavolski strm pijesak u kojem su nagomilani kamenovi koji samo izgledaju kao stijena. Neke sam izvukao da napravim korak za nogu, jednom ili dvaput sam si rupu u pijesak jednostavno izbacio. Zadnjih nekoliko metara začinili su još jednako strme trave, tako da sam se odahnuo kad sam na visini oko 1450m preko ruba u desnu bočnu grapu.
I stopio skoro direktno na stazić. Opremljena s dosta kažnjica vodila me kroz stjenovite i ruševnate prolaze. Oko 100 metara više pretpostavio sam da ide kroz skoro okomito ruševje, pa sam se popeo gore 10 metara, ali pogledom nazad shvatio da stazica skreće oštro desno i dolje kroz pravi tunel od posečenog ruševja. Kažnjice, a gdje ih nije bilo, prolazi kroz posečeno ruševje vodili su me dalje do gredice pod Kompotelom. Po gredici prešao sam iznad ruba ruševja (otprilike u gornjoj trećini gredice) do grape pod sjevernim rebrom Mokrice, pa opet uz kažnjice oko 80m dolje i zatim desno po žlabu pod Velbom. Prije njega lijevo po travnatoj polički na prilično strm rušnati rub i zatim ravno gore kroz posečeno ruševje i po mokrim strmim travama (cepinom je pomogao) na greben. Do vrha Mokrice lijevo još oko 150 metara označene staze.
Silazio sam lovskom stazom mimo koče i dalje do peskokopa. Zatim po šumskoj cesti do ispod Farjevog plazu. Kad se cesta okrene oštro desno i natrag, išao sam ravno po kolovozu, zatim po stazi i kad se ona izgubila pod srušenim drvećem još oko 100 metara kroz šumu dolje i zatim po označenoj stazi do Jurja.
Za uspon po Velikom Krvavcu odlučio sam se kad sam našao opis u Alpinističkim razgledima 3/1980 i objavu u starom forumu PZS (PrimozL, 2010), opisi početka lovske staze bili su mi nejasni. Opis u AR ne spominje većih problema u grapi, PrimozL upozorava na police pod Velbom koje su tehnički najzahtjevniji dio (II. stopnja). Meni se najzahtjevnijim činio krušljivi i jako strm izlaz iz grape. Više gore naletio sam na dosta kažnjica, ruševje na ključnim mjestima vjerojatno već neko vrijeme posečeno. Pretpostavljam da je barem približno označen i donji dio staze, dakle onaj koji sam ja zaobšao preko Velikog Krvavca. Za pristup Mokrici s ove strane preporučio bih varijantu po stazi od samog početka. Uspon preko Velikog Krvavca sigurno predstavlja imenitnu 1200 metarsku turu u zimskim uvjetima.