| cveto21. 07. 2008 21:14:48 |
U subotu, 19.7 uspjeli smo osvojiti Mont Blanc.
Odprava je brojila četiri člana. Gregor Vrhovnik, Roman Svetlin, Miha Jerič, i moja malenkost. Krenuli smo iz Križa negdje oko 23.00, u Domžalama pokupili dva, tako da je bilo ponoć kad smo svi krenuli.
Nakon nekoliko postaja, i čekanje 2 sata pred Mont Blanc tunelom, zbog kvara kamiona u njemu.
Kad smo konačno stigli u Les Houches, vrijeme je bilo za pakiranje opreme za planinu. Budući da nismo imali rezervacije, ponijeli smo i opremu za spavanje na otvorenom, tako da su ruksaci bili teški.
Sat je bio već 12.00 kad smo u Les Houchesu ušli u žičaru. Plan je bio spavanje u Les Goûteru na 3800m.
A budući da nismo spavali 35 sati.
Mislio sam da je bolje iznajmiti i odmoriti se kako treba, nego pešačiti još dvije i pol sata do Les Goûtera i nagađati o smještaju?
Tako smo spavali u koći Tête Rousse, ujutro krenuli hodati oko 01:15. Pratio nas je prekrasan jasan noć, put nam je osvijetljavao skoro pun mjesec.
Na području gdje uvijek padaju kamenje, preko noći se toliko smrzlo nekoliko metara da nisam htio prijeći, pa sam se vratio. Za taj dio smo svi obuli dereze. Onda cijeli zid do Goûtera penjali ili hodali bez njih. U koći smo se malo okrijepili orašcima, čajem, nekom čokoladom, pripremili se, obuli dereze, pojaseve i navezali. Kacige smo imali od prije na glavi.
Vodio sam konopac, iza mene Grega, Miha pa Roman pozadi.
Roman je brinuo o hidrataciji, svakih 20 min rekao da je vrijeme za piće.
Pauze za odmor dao je Grega, sve češće pa do 1,5 minute hoda.
Posljednji uspon pred bivakom na 4200m odlučio je da ne ide dalje. Odvezao se i polako otišao do Goûtera gdje nas čeka.
Mi trojica smo otišli dalje na vrh. Osim pauza za piće, još tri. Visina i umor malo mučili Romana, ali ništa ozbiljno.
Pred grebenom sam se bolje obučio, bio sam u softshellu, preko grebena puhalo. Stavio vjetrovku i puhaste rukavice.
Još nekoliko minuta borbe s vjetrom, strmina popušta, i konačno........ VRH!!!!!!!!!!!!!
Bilo je dosta euforije, grljenje i čestitke, neke snimke, pa dolje.
Od Tête Rousse do vrha potrošili 8,5 sati.
Slijedio je spust. Iza nas samo još dvojica na vrh. Do bivaka solidno. Tamo se razvezali i pospremili konopac. Onda gusta magla. Vjetar je dobro prekrivao staze. Samo ako gledaš ravno naprijed primijetiš da je snijeg malo drugačiji. Nakon manje od sata prošlo je, pa dug spust i ravnica do Goûtera gdje nas čekao Grega. Tamo duži odmor. Roman je malo zadrijemao za stolom. Popili čaj, pojeli neke rozine. Pripremili ruksake i krenuli.
Među vratima susretnem Marjana Zupančiča!! Very Happy
Negdje u veljači smo razgovarali. Tada je rekao da će letos još jednom na Mont Blanc. Ja sam samo rekao možda i ja. Dakle on bi trebao jučer biti na vrhu. Neka on sam izvještava.
Nas je čekao još dug spust do zupčaste željeznice.
Oko 18:30 kod auta.
Prilično umorni, za nama silno dug dan. 17 sati hoda, dosta visinske razlike, tek u dolini shvatili da osim orašastih, par malih čokolada, malo sira i rozina nismo jeli ništa drugo.
Visina i napori rade svoje, ništa ne paše.
Nakon pola sata vožnje pronašli dobro mjesto, skuhali večeru, u spavaće vreće i zasluženi san.
Ujutro turistički kući... naravno imali smo još gomilu zanimljivih avantura, ali to je druga priča....
LP Jure
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
| (+2) |  | |
|
|