| Parkeljc12. 09. 2020 23:41:48 |
U srijedu 9.9.2020 u 02.00 s rahlim zakašnjenjem štartamo s Jesenica prema Fernetičima i dalje mimo Benetaka, Milana.. kroz desetkilometarski tunel do Chamonixa. Gondolom smo se peljali do Bellevuea odnosno do koče La Chalette do 1794 m. Sljedeći prijevoz vlakom po zubatoj željeznici čekali smo skoro dva sata. Iskoristimo priliku za okrijepu u obližnjoj bari ili nečem sličnom, cijene »francuske«  . Al' što se opterećivati cijenama, u Francuskoj smo i hamburger za 8.- EUR normalan kao i neki topli sendvič za 6.- EUR.
Konačno dočekamo dolazak vlakića, kojim se odvezemo do Nid d'Aigle do 2380m. Ovdje izlazimo i hajd u brdo. Konačno počinjemo test težine naših ruksaka na leđima koje nosit ćemo sljedeća dva dana. Čista jeba, kažem vam  .
Nakon dva sata stižemo do koče Tete Rousse na 3167m. Imali smo dovoljno vremena, pa u koči sredimo formalnosti za spavanje (krevete rezervirali prije dva tjedna), doručak,.. razpakiramo i naručimo doručak u 01.30. Svako sa svojim mislima polako gubimo svijest (čitaj: zadrijemamo, zaspimo,..) i u 01.15 kad mi zazvoni budilica nitko me ne budi, pa nastavim do 01.30 kad jedan po jedan ustajemo i iz sobe u blagovaonicu gdje nas čeka doručak. I među mnogo termo čaša nađemo svaki svoj pun vrućeg čaja (1l=6EUR), ako mu tako mogu reći. Po glavi platili 12.- EUR, dobili komad sira, krišku salame, po dva komada kruha, kvašac s džemom (mini), instant kavu u prahu, 1dl soka i oko 3l vruće vode. Dobro da neki nismo imali apetita.
U 02.30 krenemo prema sljedećoj koči Gouter na 3863m. Slijedio je blagi uspon i svi smo čekali prelazak zloglasnog kuloara koji u prosjeku svake godine uzme 4 života  . Prvo malo slušamo ima li padajućih ili letećih kamenih projektila, zatim ga preko primjerene udaljenosti pređemo što brže. Utvrdimo da s Jalovčevog ledenjaka leti češće nego kroz kuloar. Nakon prelaska lakši uspon po dobro vidljivoj stazi u ključevima, zatim strmiji gdje treba uhvatiti stijen, kad se strmina još više uspravi, na pomoć do stare koče Gouter lijepo provučena čelična uže. Od stare do nove koče samo par minuta hoda po izraženom zasneženom grebenu. Zanimljivo da je ova koča u odnosu na nižu Tete Rousse gdje smo spavali na znatno višem nivou. Ovdje se opremimo zimskom opremom, dakle dereze, cepin, kacige već na glavama, toplije rukavice, formiramo tri konopca (2-2-3) i ajmo na snijeg  . Početni blagi klanac postaje sve strmiji, bez kraja. Kad stignemo do izravnine i pokaže se bivak Vallot, tek se pokazuje veličina i raspon masiva i vrha Mont Blanca. Odavde shvaćamo da najteži dio još čeka. Malo se spustimo do podnožja Vallota, zatim strmo u ključevima po ledenom obronku do nove izravnine. S visinom svaki korak noge sve teže kao dodatno opterećene.
Nakon otprilike osam sati hoda i premaganih 1700m uspona, u punoj ekipi osvojili vrh. Možda nismo imali uvjete za 100% razglede, ali što smo svih 7 na vrhu dovoljno za radost. Nakon fotografiranja umorni natrag istim putem jer se magle brzo podigle i zastrle predviđene veličanstvene razglede prema Chamonixu i duboko u Francusku i Švicarsku. Prvo sporo i oprezno silazimo istim putem po tvrdoj zasneženoj utabanom stazi do Goutera gdje skinemo opremu, zatim što brže mimo Tete Rousse do vlakića na zubatoj željeznici kojeg srećom uhvatimo za rep (5 min prije polaska) .
Vremenski se sve poklopilo, inače bi slijedilo još 1500m silaska do kombija što nikome nije smrdjelo. Sreću u skoro nesreći imali su zadnja dva od sedmorice koji su pri silasku na prelasku kuloara doživjeli pravu topovsku paljbu letećih projektila veličine kubnog metra ili većih. Imali su veliku sreću da nisu ostali u kuloaru koji smo još ujutro skoro potcijenili. Kraj dobar, sve dobro.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33
| (+15) |  | |
|
|