| 1mitjas7. 05. 2014 16:03:56 |
Još malo više o Triglavu od mene:
Nedjelju s Igorom i Zoranom preko slovenske smjer u Steni. Jutro hladno, uvjeti odgovarajući. Slijedili smo smrznute korake cijelim smjerom, snijeg je savršeno grizao dereze. Bijele plohe bez snijega, ostalo još uvijek super prekriveno. Bučarjeva stijenka neće dugo izdržati pod snijegom, kad ga ponestane može se tu napraviti snježni previs. Izašli smo zimskom klasikom - Prevcem.
U smjeru naravno nismo bili sami, ispred nas ekipa koja je izašla po Frelihu, mi smo bili paralelno sa četvoricom skijaša, iza nas trojna ekipa pa vjerojatno još tko tog dana. Za sestup, iako pješice, odabrali turnosmučarsku stazu za Cmirom. Gaženje do Staničeve trajalo gotovo sat i pol, snijeg na obroncima nije baš ljubazan pješacima. Od Staničeve natrag do auta u sat i pol. Tajna u odjeći - goretex hlače dobro klize po snijegu i na stražnjici smo u dolini bili čak brži od skijaša.
Tehnička oprema me čekala u zimskoj sobi na Staničevoj koći - soba je stvarno primjerice uređena. Ponedjeljak sam bio dogovoren s Primožem i Tonijem u 7h ujutro na Kredarici, jer smo krenuli na Triglav. Tako je start iz Vrat rano, već u 3.15 sam grizao koljena sa skijama na leđima, opet za Cmirom. Snijeg se povukao prilično visoko, ja sam do njega s dobrim tempom trebao 40 minuta. Onda na skije, snijeg totalno beton. Tako sam najstrmiji dio radije pješice, s kožom nisam htio preskočiti donji kameni skok.
Više su uvjeti za hodanje bili bolji, ali bez koža tog dana ne bih stig'o gore. U 6.15 probudio tri momka u zimskoj sobi, još jednom se ispričavam za budnicu. Nisu baš shvatili odakle sam se uzeo usred noći i zašto. Deset do sedam bio sam čak malo ispred plana na Kredarici.
Triglav po normalci nije zgažen, jer je snijeg tvrd i mi smo ga ostavili po miru. Bolje smo prešli iznad ledenjaka i popeli se na njega po Mileru. Uvjeti za uspon fantastični, malo nam je pomogla stara gaz i uspon prošao brzo. Na vrhu smo bili s momcima iz zimske sobe, s primorske strane došao Igor gore i malo popričali. Vrijeme i vidik fantastični, zimi obično toliko ne boravimo na vrhu - ili puše vjetar ili hladno…
Sestup trajao malo dulje, s sedla pogledali mladence koji su se spustili na skijama po Mileru, zatim smireno za njima do Kredarice. S Primožem smo odsmučali za Cmir, Toni se odlučio da još jednom prespava gore.
Smučanje za Cmir čista poezija od vrha do dna. Iz Kredarice spustili smo se niže od većine, jer su ti zavoji vrijedni malo dužeg gaženja do Staničeve. Odatle dolje desnim krakom, koji gotovo nije bio zgažen. Većina skijaša išla lijevo, tako da smo mi vijugali gotovo cijeli spust po netaknutom snijegu. Snijeg se završava cca 100 visinskih metara iznad šume, tura završena tradicionalno kod Pr Železnika u Mojstrani.
Slike: http://gorski.vodnik.alpinizem.net/blog/
| (+8) |  | |
|
|