Počinjem tek oko 8.00 po suhoj mulatjeri skoro do raskrižja za Luknju. Pod Skokom je bio plaz, prolaz nije težak, već nešto više iznad Skoka prelazim grapom lijevo i dolazim na "plaz". Uskoro preda mnom prvi kameniti skok, koji obilazim desno, zatim slijede duga zasnežena pobočja, ponekad splaženo, pa je hod prilično udoban. Direktni prolaz još nije zasnežen, pa se penjem kratkom grapom lijevo, onda malo gore i slijedi prečnica desno, kojom dolazim u kotao pod Morbegnom. Pokraj Vrha Zelenica idem do B.Z.T.P. gospodara bivaka opet nema doma. Kod klupe malo popijem, onda dalje prema vrhu. Melišta pod Triglavom više manje suha, isto tako prečnica u stjenama, u grapi snijeg, pa do vrha nešto snijega, koji je bio dosta kruškan.
Na vrhu se sretnem sa skupinom Portugalaca, kojima objasnim kako ide krštenje prvopristupnika, koje brzo osvoje. Ja pa natrag dolje, ovaj put prema Doliču, ali po zimskim prolazima, jer mulatjera neprohodna.
S Doliča direktno dolje u kotao, pa opet prečno desno na zimski prolaz, koji me dovodi na mulatjeru blizu odvajanja za Komar, kojim stvarno i silazim, jer "pod stijenom" sada nije prohodno.
Sam uspon mi nije pravio problema jer dobro poznajem sve prolaze, više zimsko samo do Morbegne. Mnogo teži bio je silazak, posebno dio od Doliča do odvajanja za Komar, pa mogućim ponavljačima koji dobro ne poznaju područje potpuno odvraćam tu stazu u zimskim uvjetima.