Na blagdan se dolikuje na ovu pravu planinu. Budući da sam razmere pogledao prošli petak, ovaj put sam bez oklijevanja uzeo skije. Uspon preko Komara sa svom zimskom opremom i skijama na ruksaku naravno nije baš šetnja, ali gdje ima volje tu ima puta. U nekim grapama još ima snijega i treba paziti da se nešto ne sruši, kao što se dogodilo meni i pao sam, ali ništa hujšeg. Ovaj put sam otišao skroz desno, uz Z stijen Kanjavca pod "Ladjom", grapa je dosta strmog, ali lijepo zasnežena, nekad na sredini ima pukotinu koju još može prijeći. Više dolazim u snježnu kotlu pod Doličem, koja je ove godine izuzetno zasnežena (a nešto su cvileli o lošoj zimi). Idem mimo Doliča i zimskim prijelazom zapadno od Šmarjetne glave. Tu je već 5-10 cm novog snijega, uglavnom je maglovito i vjetrovno s SV. Idem do Morbegne na ZTP. Gušta magla mi je malo smetala kad prelazim pod vrh Triglava, dobro da se malo razvedrilo inače bi vjerojatno okrenuo. Skije ostavim kod prvih klinova, zatim po osiguranom prijelazu, koji je ovaj put zasnežen do Bovške škrbine. Tu opet puše s istoka, ali još podnošljivo. Do vrha na mjestima snježni nanos do pola metra, na vršnom dijelu naravno i stari snijeg. Dolazim do Aljaža, koji je danes u blagdanskoj odjeći, malo sjednem, pa natrag dolje do skija. Prvi dio nije bilo sjajnog skijanja, bila je lagana kora s napuhanom novom snagom, prava smuka počela od Doliča dolje prema Komaru. Preskijao sam i grapu pod "Ladjom", koja je ravno na granici mojih mogućnosti. Niže je bila prekrasna smuka sve dok je bilo snijega, zatim opet skije na ruksak i oprezno u dolinu, jer je Komar za silazak svake godine strmiji za mene. Nije bilo loše, naprotiv bilo je super. U Zadnci posjetim Vinkota, gdje me Justi ponovno počasti, s Turbotom časkamo o aktualnim temama jer je baš tamo.