| jerque19. 03. 2025 21:11:03 |
Današnje izvješće s "notranjskog Triglava".
Za razliku od turistički gužvi gora Nanos se može pohvaliti s navodnim kraljevskim posjetom (pored potvrđenog Sv. Lovrenca nad Polhovim Gradcem), u vremenu seoba naroda, natančeje između Panonske i Furlanske nizine, navodno se na njemu privremeno utaborio langobardski kralj Alboin i proučavao teren za daljnja osvajanja. Povjesničari kažu da bi ta gora mogla biti i Matajur, ali inače, upravo Nanos je u povijesti bio poznat kao Mons Regis ili Monte Re, navodno Talijani još uvijek tako zovu Pleše, što baš zadirkuje vozače na autocesti  . Start iz za "pridošlice" najlogičnijeg Razdrtega blizu istoimenog AC priključka, gdje su iznenađujuće još uvijek dva potpuno besplatna parkirališta (uff, sjećam se nedavno, čak u odročnoj Idrijskoj Beli naplaćuju "bohinjsku" parkirnine određenim danima). Prema nekom nepišanoj "etičkoj šiframa" prvog trebamo ostaviti posjetiteljima groblja i prvo probati sreću malo dalje tik pred nadvozom nad AC, što nam čak uštedi nekoliko metara hoda . Usred sedmice rano ujutro bilo je tamo stvarno samo šaka kola, ali vikendom navodno prava gužva, ljeti pravi "Ujedinjeni narodi" sa slovenskim tablicama u manjini.
Gore po n.t. strmoj puti, koja bi se zapravo trebala zvati "okomita", ali ne bi škodilo da već na početku puta s trokutom u službenim smjernicama upozore u nekoliko jezika na težinu (kao npr. u manje zahtjevnim Peklu kod Borovnice). Srećom su se stijene nakon višednevnog kišnog vremena već osušile, tako da je guma na đonovima držala cijelu putanju, mogućnost da se uprljamo đonove na samom početku koji dijele oba označena puta. Uz minimalni jutarnji promet bilo je gore ugodno, pitanje je da li bi u prometnijim terminima morali češće ustupati bržima i onima iz suprotnog smjera. Ili da li bi ljeti neki neadekvatno opremljeni turista "zapelo" baš u uskom grlu. Ako je već izbjegavanje teško na nekim mjestima, obično nije problem naći mjesta za fotografiranje gotovo okomite stijene tik iznad AC. Na strmom usponu ne škoduje kaciga, pogotovo ako sumnjamo da je iznad nas neki "štor" koji nehotice baca kamenje niz padinu. Upravo u drugoj polovici prisutne su "zajle" i čavli za držanje, barem na jednom mjestu "zajla" nas vodi oko skoro prepadne stijene, tako da ako je netko nježan na visinu...
Put dovodi do odašiljača na Plešama, koji su zatvoreni i čuvani, iako tu ima i neka ploča o muzeju analogne odašiljačke tehnike. U "rupi" pod odašiljačima nalazimo Vojkovu koću, koja po broju stolova i klupeva oko nje izgleda dosta posjećena. Riječ "rupa" se odnosi na one koji ne mogu bez trenutnog objavljivanja fotki na društvenim mrežama ili drugim širokopojasnim aktivnostima (npr. učitavanje digitalnih karata). Upravo oko koće signal operatera koji gostuje u mreži A1 bio je strašno slab, pokraj odašiljača naravno sasvim druga priča.
Kamo dalje? Ako me slučajno netko prati , vjerojatno već zna da sam oduševljen kulturnim i sličnim spomenicima. Dakle, prvo pokušajmo do crkvice sv. Brica tj. Brikcija. Kad krenemo prema Suhom vrhu, na početku još malo snijega, ali doslovno samo uzorak. Početkom još prilično lijepa staza do raščjea za Suhi vrh, nastavak prema Stranama i Predjamskom... put je baš zasut kamenjem po melišču i prilično zao, očito nije baš posebno posjećen. Ali barem vodi pod moćnom okomitu Votlom stijenom, koju možemo pogledati malo detaljnije nego sa strme puti iz Razdrtega, gdje nam samo kratko pokaže svoja "unutrašnjosti". Očekivao sam ruševine, ali crkvica sv. Brica je svježe obnovljena.
Put do sv. Brica se otegao dulje od očekivanog, pa odlučujem propustiti Suhi vrh, koji po izgledima navodno ne nudi neku "dodanu vrijednost" u usporedbi s Plešama, za obližnje okno nije sasvim jasno može li se sigurno doći do njega. Dakle natrag do koće, zatim po n.t. blažoj puti. Koja početkom umjesto paralelne makadamske ceste vodi tik uz rub s pogledima na Vipavsku dolinu. Desno se nudi zarasla Grmada, očito bez službenih označenih putova. Budući da trava još ne raste, mogu je prijeći poševno dok ne nađem ne baš dobro utabanu stazicu u travi koja vodi do vrha s kutijom za knjigu utisaka. Tu prvi put ugledam sljedeći cilj, crkvu sv. Hieronima. Po slabo utabanim stazicama dakle natrag na "blažu put", koja inače ne dovodi ravno do crkve, ali od oznaka na raščju (još prema Podnanosu) nije teško naći put do nešto veće crkve, oko koje ponovno hrpa klupeva. Zatim je polako već vrijeme za povratak u Razdrto...
Ime "blaža" ili ponekad "lakša" put obećava, ali... Donja pribl. polovica još epa, ali ostatak do raščja kod sv. Hieronima je uglavnom stjenovit ili kamenit, ponekad strm, uglavnom zao, s vipavske HC ispod nas čuje se buka, zbog šume nema pravog pogleda, uglavnom se vuče i vuče. Za obiteljski izlet s malom djecom nije baš prikladan. Hmm, možda za takve slučajeve dolazi u obzir još treća opcija, označeni put iz Velikog Ubeljskog kod Razdrtega?
Povratkom je parkiralište bilo već nešto više zauzeto, naravno još daleko od punog. Zanimljivo, oko polovica parkiranih kola imala je it. tablice, vjerojatno među njima i dva koja sam sreo pri povratku i koja su me pozdravila nekakvom naučenijom slovenštinom. No, napredak u odnosu na vremena kad su se TIGRowci sastajali na Nanosu. A da, priprema se potpuna blokada vipavske HC u smjeru od Razdrtega prema Vipavi. Promet će se naravno preusmjeriti na "staru" cestu, što će vjerojatno dosta povećati promet kroz Razdrto. Očito očekuju takav "ruker", da već pripremaju semafor na AC priključku Razdrto.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26
| (+5) |  | |
|
|