| ljubitelj gora4. 09. 2013 21:04:00 |
Još nekoliko riječi o tijeku staze. Jutros oko 9.00 sati, kad dođem na Vršič vidim da ima dosta auta, uglavnom stranaca. Idem prema Prisanku po Kopiščerjevoj stazi. Već na početku staze uspon je skoro okomiti i mnogima ugnati strah u kosti, više gore staza postaje lakša. Ovdje se već vidi da je rujan, više vlage, mokre stijene, rano jutro bi vjerojatno sve bilo mokro. Malo više prije zahtjevnog dijela zavedem se na tren na jednu stazicu ali se kasnije vratim na pravu stazu, markacije su u lošem stanju, izblijedjele i treba gledati naprijed gdje ide staza, inače se možeš naći na krivoj opasnoj mjestu. Samovarovalnog kompleta nisam imao ali ga ipak jako preporučujem, na određenim mjestima je osiguranje skoro obvezno. Ova staza je sigurno najteža od svih. Hanzova ide do vrha, ova se priključuje grebenskoj. Kad sam pred najtežim okomitim dijelom, malo pričekam one ispred, pa gas, malo su me kosili pogledom zašto nemam samokomplet, svi su ga imali, prijazni Austrijanci/Njemačani su mi se sklonili. Više gore staza postaje lakša, malo lakšeg penjanja i uskoro dođem do mjesta gdje se otvara pogled na prozor. Tijekom uspona u prozoru je malo nezgodno jer su stijene mokre ali do vrha prozora nije bilo daleko, zadnji penjački dio i izvan sam Kopiščerjeve staze. Nastavljam po grebenskoj koja nije tako teška kao Kopiščerjeva, Hanzova ili Jubilejna. Ima mjesta koja su zračna, ali o ovoj stazi nemam posebnih riječi osim o Južnoj. Pod vrhom je hrpe šljunka, stijena i od te gomile planinara sigurno netko pokrene i leti dolje, što može biti vrlo opasno, zato mi se svejedno čini grebenska najbolja za uspon na Prisank ali je malo teža. Na vrhu nič posebno, pol magle pol vedrine, ovaj put samo oko 5-8 planinara, nova knjiga, malo vjetrovito, bilo je, ali unatoč tome već hladno. Zato ne zaboraviti rukavice, kapu i dobru jaknu. Odmor, nakon odmora idem prema Jubilejnoj, zanimljiva staza, tu i tamo zračna i malo adrenalinska na trenutke. Prozor II je stvarno ogroman, malo snijega, zatim dalje po Jubilejnoj, taj okomiti dio pod prozorom, malo niže susretnem dvoje. Momku je očito bilo strah, cura ga je čekala, oboje imalo samovarovanje. Slijedio je još povratak na Vršič, to mi se još uvijek sviđa, stazice, visoka trava, grmlje, mir, pogledi, stijene. Unatoč rujnu još je bilo prilično toplo, taj zadnji dio koji se penje malo je dosadan ali što kad je tako lijepo tamo da samo zaboraviš. Još nekih pola sata i na Vršiču.
Album:
https://picasaweb.google.com/114400986607884783562/PrisankKopiscarjevaInJubilejnaPot
|
|