Prečenje u S stjenama Raduhe
Danas smo se odlučili istražiti prečenje u S stjeni Raduhe. Zanimalo nas je područje: od plezalne do grebena na koji se popnemo iz Račkih vrata do Malog rta (1975m). Prilično dugo prečenje, uz to što smo auto parkirali dolje kraj mosta preko Savinje (GROBELNIK).
U obavijesti PZS piše:
PD Solčava javlja da je staza do Koče u Grohotu pod Raduhom zatvorena na dijelu Grobelnik – Tolstovršnik - Planine Javorje – Dolgi plaz – Lipni plaz – Koča u Grohotu pod Raduhom, zbog aktivnog klizišta i urušenja stijene nad planinskom stazom.
Prilično hladno jutro, pobijeljene stijene Raduhe i gornja obavijest nas ne odvraćaju od planirane namjere. Na dvorištu kmetije Tolstovršnik nas ujutro (7:20) pozdravlja stražnji pas i prekrasni pogledi na Robanov kot, Raduhu, Olševo… Kad nas z desne počnu pozdravljati okomste stijene, opazimo na skali slabo vidljivu strijelicu. Odmah nas privuče. Odlučujemo se za istraživanje. U strmoj, mokroj, kamenitoj grapi posutoj ledenim kuglicama s Milanom okrećemo... kad bude suho vratit ćemo se. Nastavljamo po lijepo vidljivoj stazi u strmoj šumi koja vijuga nad provalijskim strminama. Mokro, klizavo, stazica se gubi, puzimo na sve četiri… okrećemo (cca. 2 sata izgubljeno). Opet po markiranoj prema Grohatu. Opisano klizište nam ne stvara problema, jer smo navikli na gore stvari.
Prije Grohata strmo u šumu našim putem i na greben koji nas vodi na markirano malo od raskrižja za Durce i „plezalno“. Malo prije kablova skrećemo desno po lijepo vidljivoj stazi. Pored oznake na skali, staza je vidljiva i pratljiva. Onda opazimo drugu lijepo pratljivu stazu koja se ogranja strmo dolje (sljedeći put istražit ćemo kamo vodi??). Nastavak slijedi dalje pod stijenom, bez posebnih poteškoća. Inače divlje, samotno i nad nama visoke provalijske stijene, gladki skalni skokovi. Uskoro nailazimo na pišane drveće i lijepo očišćenu stazu? To ne očekujemo i ni smisla ne shvaćamo... uskoro se sve završi. Milan malo više pod stijenom nalazi možić. Sretni što smo na „pravoj stazi“ i nastavljamo. Uskoro nailazimo na prve poteškoće....!! Staza se gubi pred strmom grapom. Milan traži prijelaz više, mi niže. Svi prelazimo prilično tešku grapu i susrećemo se na drugoj strani. Penjemo se natrag pod stijenom i nakon srednje teškog penjanja dolazimo do skalnog vrha (14:50). Jedini logičan nastavak je: strmi spust u sljedeću grapu.... Zajedno odlučujemo: povratak do guštare i traženje puta dolje. Početna točka je sljedeći cilj! Nastavit ćemo drugi put kad budemo odmoreni i neće biti tako mokro.
Tražimo prijelaze, prelazimo grape i samo polako nam uspijeva silazak. Ometaju nas provalijske stijene i skalni skokovi koji nisu penjivi. Kad strmina malo popusti počinjemo silaziti i konačno… LIJEP VIDLJIV, SVEŽE NAPRAVLJENA LOVSKA STAZICA. Žao nam je napustiti je, ali vodi nas previše prema Rebrniku, tj. Rebrskom stanu. Opet niz strmu grapu dolje i konačno na šumsku cestu koja nas vodi natrag do kmetije Tolstovršnik. Dok hodamo širokom šumskom cestom pogledi nam lutaju okomitoj osteni Raduhe i shvaćamo gdje smo se kretali…?
Na kraju se orijentiramo i zadovoljno zaključujemo: došli smo prilično daleko, čeka nas još dio puta i da se sretnemo s Herletovom stazom, vraćamo se…
Početak staze kod odvajanja od markirane je lijepo pratljiv. Smetala nam je vlaga i ledeni ostaci jučerašnje oluje. Veći dio staze se onda napreduje samo po srnjadim stazicama. Stalno treba tražiti ih i lakše prolaze u izrošenim grapama. Sve se odvija nad i pod provalijskim stijenama i skalnim skokovima. Kratki plezalni dijelovi ne prelaze II., veći dio staze je I. Za iskusne stazotrase i ljubitelje divlje, teško pristupačne prirode. Ukupno napornih ali lijepih 11 sati.
Lp