| katty29. 12. 2012 09:48:03 |
Već dugo, al stvarno dugo, želim ići uz svjetlo pune mjeseca na taj čudoviti vrh koji nudi fantastične razglede . Koji mi je i najbliži tak mau viši vrh.
Negdje u prosincu sam izrazila želju, što ako bismo otišli uz punu mjeseca gore. Bilo je dosta somišljenika, tako da sam znala da se uz pravo i prikladno vrijeme stvar ostvari. Zbog bolesti smo na put krenuli sami. Punih nekih očekivanja , istovremeno i poštovanja prema gori, jer noću-poslije 20h gore još nisam hodala, pogotovo ne u zimskim uvjetima .
Već na parkiralištu pred crkvom smo znale da će posjeta biti dosta...I na tak čudovitu večer to je i u redu. Po registarskim tablicama sudim da su ovdje lutali iz svih slo.regija, što mi jasno kaže da je Ratitovec vrlo poželjan vrh. Išle smo preko Razor gor. Vrlo brzo iznad sela počinje led, taj je na nekim dijelovima skriven pod lišćem. Da, treba obuti dereze. Sljedeći koraci su čudoviti... škripanje pod nogama, hod u svjetlu mjeseca...nepozabno iskustvo . Srećemo dosta silaznih planinara, svi s derezama. Da, njih se jučer u koći prodalo dosta, tako da su otišli za med. Na plazovitom području primjećujemo neke plazove ...prije je tu bila postavljena upozoravajuća tabla, danas je nema . Nešto više gore otvaraju se nam razgledi na dolinu...Čudno ne puše, što daje još bolji osjećaj. Put je odlično išetana, derezice omogućavaju čvrst korak. Prilično veliku skupinu planinara iz Štajerske srećemo kod one klupe...Haha, oni su koću prilično napunili, tako da će biti mjesta. Na grebenčiću kod druge klupe nekoliko puta lagano povuče, mraza nema...razgledi pa...kao uvijek veličanstveni. Koća zove na posjet. Planinara je hrpa...toliko da ponestane svih flancata, za koje smo ovaj put ostale kratke. Čaj pa kao uvijek...izuzetno ukusan. Održavatelji izuzetno ljubazni, neki su tu stvarno od jutra do večeri u neprestanoj kretnji. Razmijenimo par riječi, pa hop u dolinu...naravno s derezama na nogama. Da ih nemamo, vjerojatno bismo opet više bile na stražnjici nego na nogama. Opet preko Razora, pa prema Lovskoj koći i makadamskom putem do izlazne točke. Prema Lovskoj koći je manje ledeno, ipak su dereze jako preporučljive.
Kad prvi put nešto novo doživiš, nikad ne zaboraviš. I toga nikad neću. Bilo je jedinstveno iskustvo, vrijedno ponavljanja. Preporučujem.
 1 2
| (+7) |  | |
|
|