Prošle godine hodim solo u planine za ovu godinu sam birao uglavnom lovačke, neoznačene staze, bezpotja i označene gdje se ponekad počne uspon. Godine 2011/12 prilično nekoliko uspona obavio u društvu ostalih koji vole zalaziti u planine ali uglavnom smo išli označene zahtjevne staze. Kod solo uspona/sestopa pazim na puno toga, svakako cilj je tamo kao start, pripreme počinju već kod kuće ali ne u tolikoj mjeri jer tada staze ne bi bile više zanimljive. Ako nekud idem ne guram nepotrebno u problem, dok se još da pratiti jedva vidljivu stazicu i traženje prolaza napredujem, kad vidim da bi povratak mogao biti prezahtjevan zadovoljim se do one točke dok je išlo, tu si onda uzmem vrijeme za odmor i sretan sam što sam se tako odlučio, više cijenim to nego napredovanje u problem, vrh će počekati. Najviše me nekako oduševio uspon na Vrh Krnice (Loška stena) ali svaki uspon dosad mi je bio draž. Što više sam hodio po zahtjevnim stazama, u većini su bile sve sem se ponekad zamislio nad time što ako nešto krene po zlu i postao sam još pozorniji na sebe/teren/vrijeme/vrijeme povratka (mogućnost padajućeg kamenja, strmih trava, mokrih trava, umor, koliko sati sam spavao, vrijeme vožnje koje me posljedično umara, raspoloženje, snaga, trenutno zdravstveno stanje, trenutno vrijeme, praćenje što se gdje događa itd). Pazim i na svoju kondiciju, snagu, ponekad kad sam se vraćao preko Vršiča pitao sam se što ako skočim još na Malu Mojstrovku po plezalačkoj ili Prisank svakako sam o tome razmišljao i došao do zaključka vožnja natrag kući je još duga, umor će slijediti i odluka je bila više nego jasna da odaberem samo jedan uspon. Čak skok po Hanzovoj na Malu Mojstrovku usred turističke sezone mogao bi mi predstavljati ozbiljan problem već nakon jednog uspona, planinari koji bi bili iznad mene ili se vraćao po Hanzovoj nije vrag da netko ne pokrenuo kakav teret šljunka. Išao sam već po Hanzovoj ali bio ob izlasku sunca tako sam se nekako izbjegao da nešto ne doleti dolje od nekoga tko je malo manje oprezan. Kad je bila sezona na vrhuncu umaknuo sam se na bezpotje i tu si izborio samoću, mir ponekad ga je bilo u izobilju i skoro da malo nedostajao barem nekoga. Jesen je tu, slijedi zima i ponovno će biti na rasporedu zimski usponi, ljetni teren mi je poznat, grupe gdje bi se išlo zimi također ali odluka je pala da samo u primjerenim snježnim uvjetima kam više. U prošlosti nekako nisam skupio hrabrosti, volje i dodatnog novca za sudjelovanje na nekom tečaju ali nadam se i oprezan ću biti dalje... ali što kad unatoč opreznosti, znanju, opremi priroda ne upozorava, samo udari naročito zimi, zato tu najviše posvećujem pažnju.