Red mora biti i privatno vlasništvo je pa privatno, ništa tu.
Al'... Tolmeč (pod Strabutom), Sappada, Sauris, Humin, Bordano, sela na laškoj strani Stolovog grebena i Matajura i malo mora malih sela i mjesta širom Furlanije, gdje su ceste tako uske da se dva auta ne mogu sresti, trg u sredini sela tako mali da jedva okreneš, imaju uređena parkirališta, često s panoramskom tablom mjesta i okolice, klupu i stol, kantu za smeće, i to besplatno. Zastonj. Gratis. Mnoga mjesta u malom selu koje prođeš u deset minuta, iznenadi i više manjih parkirališta, jedno na početku sela, par mjesta na seljačkom trgu i nekoliko mjesta kod crkve ili groblja. Živo imam u sjećanju dva događaja, oba naravno u Furlaniji, tura u predkarnijskim Alpama. Jednom sam, pitam gospo pred kućom gdje je najbolje ostaviti auto jer idem u brda. Kar uparkiraj, odgovorila mi je, i parkirao sam na njenom "travnjaku" uz kuću. Poslije ture pozvonim i zahvalim joj još jednom, nasmiješila se i mahnula rukom, što, sitnica. Jednom s prijateljicom, isto pitam, pa stariji čovjek kaže da je najbolje u njegovo dvorište. Ograjeno. Poslije ture seveda mu se zahvalim, on pa, ako budete još tu, kar uparkirajte. Treći primjer u Braulinsu, naravno besplatno parkiralište pod Brancotom, kad poslije ture do mene dotrči gospodin, s kojim smo prije ture poklepetali i pokazao mi razglednu stazicu koja je ugodno popestrila šetnju. Da u selu nema gostionice i pozivaju me s ženom na kavu, i pasa neka dođe. Da o uređenim cestama i parkiralištima na najvišim izlazištima u Karniji ne pišem, svuda naravno sve besplatno... Poslije ture rado popijem kavu u seljačkoj gostionici, kupim sir i još nešto u zadruzi, poklepetam s domaćinima uz put, od kojih sad pa sad dobijem neki odličan namig za sljedeći pohod...