| zagi1. 09. 2011 21:04:06 |
Zasigurno nema putnika kojeg put povede prema Kranjskoj Gori, a da u mjestu slikovitog naziva Gozd Martuljek, ne ostane zadivljen pogledom na stjenovite vrhunce što sijeku nebesko plavetnilo, pa smo tako ostali i mi kad smo prošle nedjelje odlučili se popeti na Špik. Takozvana „martuljkova skupina“ dio je Julijskih Alpi, a najljepši od navedenih vrhunaca, svakako je Špik. Vrh od 2472 m, što okomito pada u zelenu dolinu, gotovo da izgleda neosvojiv. To je samo djelomično točno, bar što se tiče ove strane, no i on ima svojih „slabih“ strana, pa tako na njega vode dvije staze, kao na jedini vrh iz ove skupine. Članovi PK Ivanec, izabrali su put kroz Kačji graben, vrlo strmu i napornu stazu. Gotovo 1400 visinskih metara uspona prolazi se neprekidno samo uzbrdo bez imalo položenih dijelova. Gotovo bez tehničkih pomagala (sajla i klinova), i neke stvarne opasnosti od pada u dubinu, uspon najtežim čini zamorni sipar u gornjem dijelu, što skoro da vadi zadnje atome snage. Stvarnog penjanja ima tek nešto malo u vršnom dijelu, kao i opasnosti od pada kamenja, što kacigu čini obaveznim dijelom opreme! Za napor bili smo nagrađeni zaista impresivnim razgledom: Mangrt, Jalovec, Ponce, Mojstrovka, Prisank, Razor, Škrlatica...pogled prema Italiji i daleko preko Karavanki u Austriju... Silazak, iako vremenski kraći, gotovo da je bio teži od uspona, osobito donji dio, gdje mokre stijene i korijenje, i najbolje čizme čine smiješnim. Za odmor i ručak, između mnogih domova izabrali smo onaj Mihov, na cesti prema Vršiću, i nismo pogriješili. Izvrsna kuhinja i kulisa koja mami uzdahe, što čovjek više da poželi, pa da sretan i pun impresija zadovoljno krene kući.
Sve ostale slike možete vidjeti http://www.facebook.com/pages/Planinarski-klub-Ivanec/109525402461982#!/media/set/?set=a.160632287351293.40522.109525402461982&type=1
|
|