Danas sam bio prisutan sjećanju na Tomaža Humara, u jasnom nebu pod Kamniškim vrhuncima.
Jutros sam se nakon posjete najbližima, čak i djedu i poznanika djeci, popenjao do spomenika u šumi i položio cvijeće. Tomaž je već prije odabrao stijenu u slučaju najgoreg, koja je najljepša i oblik podsjeća na planinu. Spomenik nalazimo odmah u šumi prije prvog kamenja. Kasnije počinje program sa već viđenim spotovima s POP TV-a, zatim govor bivših direktora Mobitela.
GRS i prvog gospodina instruktora, koji je objašnjavao Tomažu, unatoč njegovoj tada iznimnoj eksplozivnoj energiji i nizanju svih mogućih smjerova, da se alpinist kaliti postupno kroz vrijeme.
Slijedio je govor bivšeg iseljenika, koji je došao kući zbog kvalitete prirodnog života. Tomaž je tako uspostavio kontakt s njim, kasnije iako su na početku stajali svaki na svom bregu po struci, dobri prijatelji. U Tomaževom pismu za njega, zahvalio mu se iz srca za suradnju, rekavši mu da je u svom poslovnom životu primao samo batine po glavi i samo malo usađenih ovdje-onamo malih cvjetića. Imali su razgovor kako bi jednom za Boga ujedinili Slovence i učinili Sloveniju ljepšom za buduće generacije.
Tomažev brat je govorio o njegovom velikom bratu kao duhovnoj zvijezdi koja se penje po Himalaji. Svaki njegov pokret u zidovima bio je jedna molitva i meditacija te duhovni rast. Tomaž je pomagao svakome tko je to trebao. Izrazio je poštovanje prema Bogu što je mogao biti njegov brat. Unatoč tome što si otišao u zvijezde s Andelima, nedostajat ćeš mi.
Govor ambasadora Nepala bio je nadmoćno srdačan kad je rekao da je jedinstveni Tomaž tražio jedinstvo s Bogom u najvišim predjelima Himalaje, gdje je samo on mogao biti i dodirivao božanstva u Himalaji, čak i najviši hinduizam samog Shive. Trojstvo: Brahma, Vishnu Shiva.
Nastup gradonačelnika Kamnika bio mi je malo tako-tako. Spomenuo je da mu je Tomaž, kad se ozlijedio pri gradnji kuće, rekao da je on kriv jer mu je sredio jednu sranje parcelu (neravna lega). Mislim da bi za takvog čovjeka koji je promovirao cijelu Sloveniju uključujući Kamnik svijetu, zaslužio još nešto više od samo jeftino stečene parcele.
U međuvremenu su pjevali slovenski pjevači koje je Tomaž rado slušao i u Himalaji - Andrej Šifrer (Kad po šumama lišće zašušti), Vlado Kreslin s kadifastim glasom koji dopire do srca i gospodin s cimbala s pjesmom (Cvijeće u jesen). Na kraju u spotu od Fredija (Show must go on!)
Barem za takvu veliku ličnost kakav je bio Tomaž sam sam očekivao sadržajniji i iscrpniji program. Uz podij postavili bi barem sliku u okviru i prostor za cvijeće, čijeg se nisu sjetili ni u obližnjoj kapeli. Tomaža smo gledali samo preko elektronskog platna - ekrana. Ni skromnih poslastica od strane gradonačelnika nije bilo kod koče, ni kakve enolončnice ili barem pića. Kasnije nakon završetka spominskog programa većina je ipak otišla kući.
Slučajnost je donijela da sam imao priliku upoznati se s desetogodišnjim dobrim prijateljem Tomaža, gdje smo razgovarali o njemu. Tomaž je volio ljude koji su bili iskreni, pošteni. To mu je značilo sve. Bio je direktan, rekao svima što im ide i što ne ide!, bilo da se slažu ili ne. Bio je pomoć svakome tko je trebao. Čak i njemu - prijatelju ponudio je posao u vlastitoj građevinskoj firmi, dođi, nema problema. Zbog Tomaževe čistoće i nepopustljivosti zato su mnogi ljudi koji su došli u dodir s njim praktički odustali. Još ću se sresti s Humarovim prijateljem, potvrdio mi nazad.
Misao završavam zaključkom govora ambasadora iz Nepala koji je rekao: OM (Veliki Stvaratelj) PADME (zatekam se k tebi).