Hribi.net
Hribi.net
Prijava
Prijava
Korisničko ime:
Lozinka:
Prijava
Još niste registrirani? Registracija.
Zaboravili ste lozinku?

VELIKI GUBITAK VELIKANA SLOVENSKOG ALPINIZMA

Ispis
viharnik21. 11. 2009 16:51:57
Prema priči prijatelja, Tomaž je otišao na posljednji drugosvjetski put u potpunoj anonimnosti. Prije nego što je sam otputovao, vjerojatno zbog posljednjih afera pri spašavanju s Nanga Parbata, otišao je samo s odjećom na sebi na zračnu luku. Prije toga je već poslao svoju penjačku opremu odvojeno.
Neka tvoj snježno prozirni duh počiva na krilima Stvoritelja.
sviđa mi se
viharnik21. 11. 2009 17:32:29
Tomaž Humar pokazao nam je svima, unatoč osporavanju starih alpinista koji kažu da se penjao samo za slavu, nemoguće. Penjao se takve solo uspone da drugi alpinisti širom svijeta samo mogu sanjati.
Kao najvrijednija poruka čovječanstvu, kroz nadljudski ekstrem, pokušao je reći da čovjek nije samo bespomoćno ogranićeno biće, nego živa sila stvorena od Boga, gdje nema granica, kao što je i Bog svemoćan i beskrajni.
sviđa mi se
viharnik21. 11. 2009 18:37:20
Ne smijem zaboraviti spomenuti i nastup nezaobilaznog dalmatinca, odpravarja, pomoćnika, fotografa, Stipea Božića, koji nas je zastupao i u jugoslavenskim i u slovenskim ekspedicijama u strane planine.
Najprije je šaljivo rekao da su na kraju s Tomažem bili takvi dobri prijatelji da je Tomaž jednom pitao Stipea: Ej gdje si se ti naučio govoriti tako dobro slovensko?. Stipe je Tomaža nakon popetog smjera iznenađeno pitao: Joža, jesi li ti sve to sam popleo?. Rekao je još da je iznimno zahvalan Tomažu što je mogao surađivati kao fotograf i snimatelj, gdje su u svjetskom mjerilu uspjeli snimiti neke vrhunske, unikatne filmove s najhrabrijih zidova. Nedostajat će nam, rekao je na kraju.
sviđa mi se
pavaonurmi21. 11. 2009 20:10:09
rip tomaž
sviđa mi se
ahaba21. 11. 2009 22:21:40
pozdravljeni, i ja sam bila danas u Kamniškoj Bistrici pa sam čula potpuno drugi govor od Stipea Božića.
RIP TOMAŽ
sviđa mi se
viharnik22. 11. 2009 07:02:15
Ahaba, bit će točno. Rekao je i među ostalim da je Tomaž sam vrh svjetskog alpinizma.
sviđa mi se
zippo22. 11. 2009 18:44:28
"Ni bilo ni skromnih pogostitev od župana kod koče, ni enolončnice ili barem pića. Kasnije nakon spomenskog programa većina je otišla kući."

- ej viharnik, što si ti očekivao, planinsku veselicu do ranih sati???
sviđa mi se
aonuk122. 11. 2009 20:18:52
Imaš svoju stranicu, viharnik.
sviđa mi se
viharnik22. 11. 2009 20:55:15
Obično je uobičajeno i pristojno, posebno kod takvih gubitaka, da se ljudi nakon žalovanja ne raziđu odmah.
Nisam samo ja taj koji je primijetio, nego svi znaju na činjenicama da politički vrhovi, zajedno sa županima, ne rade baš ništa za pomoć građanima. Čak i Tomaževa tako teško "podarjena" neravna parcela tik ispod brda nam nešto kaže.
Zippo, znaš, da sam došao k Tomažu samo na zabavu, ne bih kao jedini hodio u njegovu čast cestom od parkinga Šimnovec s ružama u rukama sve do spomenika. Iako Tomaž nije htio ruže, govoreći da su cvijeće samo za žive, neetično je i nehumano u kamniškim krajevima da skoro nitko nije donio ruže. Taj modri omotač, ako si primijetio na stijeni bio je od mog srca. Čak ni jednu sliku nisu mogli staviti na primjereno mjesto. Toliko s moje strane!.
sviđa mi se
viharnik19. 02. 2010 16:59:00
Danas sam otišao po knjigu dopunjenog izdanja Tomaža Humara.
Knjiga opisuje njegove uspone od početaka penjanja kod kuće do udaljenih duhovnih mjesta himalajskih divova, između mnogo doživljaja s penjačima, Šraufom, Janezom Jegličem, Stipetom Božičem i ostalima. U naslovu Velika zvijezda iz male zemlje, Messner zaključuje opis slovenskog uspona himalajizma s Alešem Kunaverom, koji je tada prolazio put. Kasnije se oblikovala mala grupa vrhunskih alpinista koji su stalno postavljali granice na Makaluu, Everestu i Lhotseju. Medu njih spadao je i Stane Belak Šrauf, tihi genij grupe i kasniji Humarov učitelj. Tomažu je Messner pripisao majstorsko ovladavanje svim disciplinama modernog alpinizma, na El Capitanu, u Alpama i Himalajama. Na kraju Messner sažima da kod Tomaža nema osjećaja ispruženog kažiprsta i ni samohvališanja kakvo nalazimo u Bonattijevoj etici. Humar zrači radošću života, kreativnošću i tolerancijom, posebno onom posebnom voljom da napravi korak naprijed koja od davnina plemeniti alpinizam.
Dodatak prijatelja Carlosa Carsolia, prosinca 2009., nakon posjeta Tomaža u Kamniku kaže da ih je Tomaž pun ponosa na svoju zemlju vodio po veličanstvenim slovenskim selima i poljima, hodali su u planine i pili izuzetna vina, istovremeno snivali svoje snove. Nazvao ga je po prirodnoj sili po imenu Tomaž Humar, tog jedinstvenog čovjeka koji je promijenio naše živote, tog čovjeka koji je u svakoj prepreci vidio izazov, koji je izgledao tako nepokolebljiv, a imao tako osjetljivu dušu, tako punu emocija. Ljubav i razumijevanje izražavao je sasvim otvorenim srcem, jednako intenzivno kao što ih je i tražio. Kaže: Sjećam se zadnjih Tomaževih poziva preko računala, njegovog lica punog energije, njegovih dlanova koji su se kretali tako brzo da se činilo da će probiti ekran kada mi je pričao o zadnjim detaljima prije odlaska u Himalaje. "Hej, turista" rekao je, "imali smo sreće, preživjeli smo, uspjeli smo, iskoristimo taj uspjeh, tu slavu da pomognemo siromašnima. Promijenimo svijet!"
Bio je voljen i mrzan, budio je divljenje i zavist, bio je uzor i meta napada, i takav je put pionira, takav je put kada nema nemogućih putova. Istražuj dalje, dragi moj Tomaže, brate moj, nekog dana ćemo svi hoditi tvojim stopama.
Na kraju knjige zapisano je da se iz fotografija koje je Tomaž snimio tijekom uspona može zaključiti da je Tomaž prije pada prepleo planiranu rutu i spojio je na Japansku rutu koja ide grebenom.
U srijedu sedmog oktobra izvještavao je svoje bližnjevelik nasmeh smije se cijeli dan. Bio je kod tibetanske obitelji. Otac 50 godina, kći 20, dijete 3 godine. Crna kuhinja. Skitost. ZA nagradu nosili dijete u kiši. IME mu je MIMGVAR kao meni. Rođen u utorak. dostojanstvo. mir u duši. veliko srce. SREĆAN OPET KOD KUĆE. OPET JA. Langtang 3340m, sutra idem pogledati bazu 4200m.
Knjiga Tomaža Humara je neprocjenjivo duhovno blago, puna ljepota nedostupnih planina i himalajskih motiva svakodnevnog života pod planinama.
U jednom tjednu su kod PZS-a prodali već preko pedeset primjeraka, tih jedinstveno doživljenih, lijepih, duhovnih trajnih sjećanja knjige, izuzetnog Slovenaca-Par Excellence-, svuda poželjnog našeg Tomaža Humara.
Slika Tomaža Humara u molitvenom posvećivanju Bogovima (unutarnji mir, jedinstvo) pred usponom1
Jagat Limbu (šerpa) s planine Langtang Lirung 7227m2
3
4
5
6
U El Capitanu7
8
9
10
sviđa mi se
JusAvgustin19. 02. 2010 22:38:29
Lijepo si napisao, vrlo velik gubitak, tako za naš kao i svjetski alpinizam...
sviđa mi se
gams4420. 02. 2010 01:08:22
Dosanjaj svoje sanje pustite ga kao najboljeg prijatelja u lijepom sjećanju kao samo stisak ruke smo se sastali na stazama po našim lijepim kamniškim planinama. Stvorio si povijest u svjetskom alpinizmu. Zato počivaj tamo gdje ti je suđeno. Ne mislite da ćemo ga zaboraviti, ne nikad. Ali ćemo pogrešiti čvrst stisak ruke koji je imao samo Gozdn Joža.
sviđa mi se
viharnik20. 02. 2010 11:04:35
Dodao sam još nekoliko lijepih slika Tomaža Humara.
sviđa mi se
hanč14. 11. 2010 14:21:04
Kad malo listam svoj vremenski dnevnik u kojem se nađu i izleti i druge zanimljivosti shvaćam da je danas godinu dana od gubitka našeg alpinista Tomaža Humara. Još uvijek živi među nama.
sviđa mi se
viharnik14. 11. 2010 15:06:12
Njemu sam se sjetio već 10.11.2010, kada nas je napustio uvijek nasmiješen, pozitivan i radostno optimističan Tomaž Humar. Takvih uspravnih ljudi koji stoje za svojim riječima i djelima ima vrlo malo. Tako kao Pavletu i ostalima koji su otišli, želim i znam da će daljnji put života-bivanja s njihovim sjajnim duhom i osobnošću popločavati sve više, do tamo gdje se duh stopi u beskrajnu harmoniju, jedinstvo, savršenstvo Njemu-Njoj (Sri Mataji Nirmala Devi).
U prosincu idem ponovno u Genovu na Sri Isusa (Christmas puja), gdje ću Bogu-Njoj predstaviti njegovu knjigu. Misao će biti dovoljna za dodir do njega i ostalima koji su otišli.
sviđa mi se
pinkerton14. 11. 2010 15:35:10
Viharnik, jesi li se ti tek primio od Litije do Čateža, ili što te muči?
Drži te svoje duhovne terapije malo za sebe, ako ih već praktikiraš. Čak ni jehovci ne šire svoje ideje po ovom forumu!
sviđa mi se
viharnik14. 11. 2010 16:14:30
Da, gdje si se ti zatekao Pinkertone. Posebno na ovoj strani foruma neću polenizirati s lakomislima takve i druge vrste. Moja duhovna putanja sega već iz prošlog života kao budistički monah (viđenje u snu nakon buđenja Kundalini izvorne energije, gdje su pohranjeni svi zapisi prethodnih života), s takvim i drugim organizacijama sam svršio prije 20 godina. Sahaja joga nije organizacija, klub ili duhovno društvo. To je čisto stanje duha i temelji na buđenju prirodne-pra-izvorne sile u nama. Doživio i spoznao u duhovnom pogledu sam već dosta i svijest te promjene su drastične. Ništa ne dolazi samo od sebe jer Sahaja joga iako Božja nikome ne laskava, posebno ne onima koji svjesno odbacuju stvari zbog vlastitog ega i uvjerenja. Za jogu moraš biti jednostavan, prirodan, otvorenog srca i praznog uma da primiš u sebe nešto božanskog, inače je sve uzalud.
I Tomaž je bio na visokoj duhovnoj razini jer je znao da su planine žive i s njima možeš doći u duhovni kontakt. Bio je više puta na granici između ovog i onog svijeta nakon teških iskušenja u planinama. I pravilno je imao kad je rekao da čovjek ne bira, bira samo ON velikim slovom i da slučajnosti nema. Sve i svaka detalj trenutka u životu ima neki svrhu. Ako živiš u svijesti sadašnjosti (prosvjetljenje), možeš kroz događaje oko sebe (sam nisi uključen kao glumac kao ni Bog) spoznati "igru" Boga, njene vječne zakone i posljedice nekoga tko ih krši. Zato se ljudima stalno nešto događa. Neka dobro, neka loše. Tako postaneš gospodar svjetla, sam svoj Guru. Lp
sviđa mi se
pinkerton14. 11. 2010 18:53:01
A ja no, ako je tako hvala na objašnjenju.

A ako me policajci ikad uhvate pijanog za volanom, mogu li im reći neka se dogovore s NJIM, jer ja ionako nemam vlastiti izbor? velik nasmeh
sviđa mi se
tisa14. 11. 2010 22:14:28
U što god je Tomaž Humar vjerovao i kome god se obraćao, bio je jedinstveni čovjek. Imala sam tu veliku čast da sam ga i osobno upoznala kad se liječio u našoj ambulanti te godine kad si je strašno smrznuo prste i trebalo je puno truda da se oporavio. Za uvijek mi je ostao u sjećanju njegov opušteni osmijeh, humoristički izraz i neopisiva snaga pozitivne energije koja je zračila u njegovoj blizini.
Njegova smrt me duboko potresla. I vjerujem da nisam daleko jedina.
sviđa mi se
Stranica:12345
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Korisničko ime:
Lozinka:
Prijava
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo registrirati.
         
Copyright © 2006-2026 Hribi.net, Uvjeti korištenja, Privatnost i kolačići