Popis foruma / Slovenija / Julijske Alpe / Veliki Oltar / Stranica 13

Veliki Oltar

Ispis

Todi25. 08. 2024 17:59:11

Danas na Veliki Oltar, preko Brinja gor i nato mimo Bivaka, po melišču u dolinu. Danas kar nekaj obiska tu gore.
LpM

(+8)

lijaneja26. 08. 2024 07:38:03

Bojan, svakako je češća prva varijanta. Stokaš, jamraš i sam sebi smiliš, ter ostaneš doma. nasmeh

zupantomaz978. 06. 2026 17:41:22

Malo “smiješno” pitanje, ali ipak. Kako znaš, jesi li spreman na uspon na Veliki Oltar u pogledu iskustva. Ako nema problema s zahtjevnim, osiguranim stazama (Jalovec, Kopiscarjeva pot, Rinke…) i ako nema straha od visine, bi stvar načelno prošla? Kako čitam forum, nije potrebe za alpinističkom opremom i zato ne znam ocijeniti s kakvim znanjem se zaista uputiti na put. Problema s neoznačenim stazama nemam. Bi stvarno molio za realan savjet i ne neko pametovanje (imam svijest da na put treba ići pripremljen, s opremom i znanjem, ali ponekad je teško znati jesi li spreman ili ne). Pa hvala svima.

(+1)

Nadvojvoda8. 06. 2026 19:04:12

Na pitanje bi li stvar prošla, tj. jesi li zreo za turu, ti zapravo nitko ne može odgovoriti s "da/ne" jer te ne poznamo; to ćeš morati sam odlučiti. U skladu s tim te niti ne potičem niti ne kočim.

Ako se odlučiš probati, onda 1) se maksimalno pripremi orijentacijski, do te mjere da znaš cijeli prijelaz od sedla između Šplevte i D. Križa napamet plus snimke ključnih mjesta na telefonu kraj sebe, i 2) možda najvažnije: ne idi glavom kroz zid, idi tamo s mentalitetom idem dokle mogu na siguran način i da si na bilo kojoj točki spreman okrenuti.

Što se tiče opreme: tada sam imao sa sobom 2*30 m užeta s kolegom, ali nismo trebali, jer se jedinom mjestu gdje bi spuštanje užetom bilo potrebno, koji je istovremeno tehnički najzahtjevniji detalj staze, može izbjeći obilazno oko 10 m desno oko grebena. Nalazi se na oko 2600 m, rekao bih napamet. Ali opet ne mogu ti sad reći da ne uzmeš uže sa sobom.

Što se tiče iskustva: prije toga sam već išao na više tura ovog i zahtjevnijeg ranga, ali ipak negdje treba početi. Kopiščarjeva je teška ali zahtijeva drugačiji skup vještina od Oltara, jer tamo trebaš uglavnom fizičku snagu, a ne i orijentacijsku spretnost, koja je kod Oltara uz ovladavanje I-II ključna.

Snimljeno odozgo. Ispod njega idi desno okolo.

(+3)

Trobec8. 06. 2026 19:23:04

Kao što je napisao prethodni poster, nitko tko te ne pozna ne može odgovoriti s da ili ne.
Ako kažeš na kojim zahtjevnim neoznačenim stazama si već bio, možemo dobiti neki uvid.
Inače, kad imaš nešto iskustva s tim, znaš ocijeniti iz slika i opisa. Još bolja varijanta je da ideš s nekim iskusnijim, idealno ako je već bio gore.

(+4)

LISAC8. 06. 2026 19:53:15

turbo se slažem. Priprema na turu je uopće od velikog značaja. Ne žuri. Opisi iz knjiga ti se nekako mogu dobro doći, imaj ih sa sobom...

rok.si8. 06. 2026 21:54:14

Kad si već prohodio puno markiranih staza koje ti ne stvaraju probleme i na nekom području se okvirno upoznaš (da se možeš približno orijentirati među vrhovima i dolinama, gdje je što) onda možeš probati i takav put, možda počni radije s Dovškim križem ili Kukovom špicom, koji su po mom mišljenju stupanj lakši od Oltara, čiji je vršni dio jako kršljiv i izložen.
Na besputnim vrhovima nema klinova, nema čeličnih užadi i nema markacija, tako da si prepušten sebi i vlastitoj prosudbi gdje je najbolji put. Zato je po mom mišljenju bitna kilometraža i osjećaj koji razviješ s vremenom. I stvarno lijepo vrijeme bez magle. Pa hrabrost da kreneš i poniznost da se okreneš ako ne ide.

(+11)

n3jc8. 06. 2026 23:05:26

U slučaju Oltara zapravo postoji iznenađujuće dobar odgovor, a to je: da se upoznaš s tim krajevima, pođi prvi put na Splevto. Bit će prilično lijep cjelodnevni izlet. I možeš malo pogledati prema nastavku na Oltar. Naravno, na putu do Splevta možeš se i prilično izgubiti, posebno na putu prema dolje i nije za početnike. Za Oltar se možeš izgubiti još više i također skrenuti sa staze - neki "umjetnik" je već ponekad postavio i neke kamenčiće na varljiv način (barem varljivo za planinare koji traže normalnu stazu).

Ako prvi put ideš na Splevto može se dogoditi da ćeš se i prvi put malo izgubiti, barem sam se ja prilično na spustu preko Crvenog potoka. Kad onda sljedeći put ideš na Oltar i kad te gora malo umori, vratit ćeš se malo lakše ako već poznaješ put.

(+5)

dprapr9. 06. 2026 06:05:22

Nekad je vrijedilo pravilo: prvo penjanje i alpinizam, a u starim godinama takav šoder kao put na Oltar. Sada u doba interneta i telefona sve je okrenuto naopačke. Zato i dilema ići ili ne ići. U svakom slučaju prethodnik ti je dao dobar savjet. Prvo pogledaj pristupe i silaske do tamo, možda stvarno prije na Dovški križ odakle je lijep pogled na Oltar. I ako ćeš se upuštati u zahtjevne bezputne terene, prvo se osposobi i u tehničkim stvarima.

(+5)

andi29. 06. 2026 14:15:26

Na bezputnicama sam si zapamtio 4 stvari.
Gdje ide gore, mora ići i dolje.
Iskusni suputnik vrijedi puno, posebno ako su potrebne vještine osiguranja.
Mi mlađa generacija nemamo previše dobar korak spusta ili prelaska po 'šodru', jer nažalost alpinizam doživljavamo kao penjanje u vrtiću ili po osiguranjima.
Ispravno shvaćanje snage prirode i vlastitih sposobnosti je veće od slike s tisuću ruksaka.
Ako išta pomaže. Sretno.

(+4)

VelikiZajetnež9. 06. 2026 15:54:46

Mislim da je još najzahtjevniji dio traženje najmanje šljunkovitih prolaza na zadnjem dijelu iznad Šplevte. Osim toga, s iskustvom bi ti trebalo ići sasvim OK, ali dobro je da uvijek hodaš tako da se možeš okrenuti velik nasmeh

(+1)

vitan12. 06. 2026 12:04:46

I dalje postoji mogućnost da ideš s nekim iskusnim koji je već bio tamo ili zatražiš na forumu da ti se netko pridruži tko poznaje tu goru.
Lp

lijaneja12. 06. 2026 14:17:15

Inače je na Oltar najljepše preko Kačjeg jezika, ali smo je (sva je) ove godine propustili za dva tjedna. Sljedeće godine malo 'piti', pa probajmo početkom godine. nasmeh

(+1)

JusAvgustin13. 06. 2026 12:35:45

Tone, meni pa ovaj.
https://www.hribi.net/izlet/ruski_kriz_veliki_oltar_po_sz_grebenu/1/7/4631
Oltara sigurno ne treba shvatiti olako. Pristup sa svih strana je zahtjevan.

VelikiZajetnež13. 06. 2026 13:58:22

Ova staza je glavni razlog da bih pošao u AO...

lijaneja13. 06. 2026 17:00:21

Drži, Juš. Svi pristupi Oltaru su zahtjevni, onaj koji spominješ, mislim da sam ga prešao već šest puta, ali nije mi jasno zašto ga PZS svrstava među alpinističke uspone, jer iskusnom gorniku ovdje ne treba nikakva dodatna oprema.
Jo preko Konja u Skuti i strpljivo😊 čekam da me povedeš preko, dok si još mlad😜.

JusAvgustin13. 07. 2026 12:31:13

U petak smo se popeli na Veliki Oltar SZ grebenom. Za mene najljepši mogući pristup na VO. U detalju je još moj klin koji sam zabio tamo prilikom mog prvog pristupa s Velike Dnine. Iznad njega napravljeno je sidrište za spust užetom. U sidrištu je vezan jedan pramen koji služi kao uže po kojem se spuštamo natrag u Dninu. Uže je na jednom kraju prerezano pa je vjerojatno još tamo.
Sidrišta su od tamo naprijed neka sigurna, neka pak nisu. Potrebno je provjeriti svako sidrište prije nego se optereti. Kao što je napisao Bojan, do škrbine podrtija da joj nema para od tamo naprijed pa krasna stijena do vršne pregrade. Preko vršne pregrade/stepenice može se direktno. Obilazak lijevo po onome što je ostalo od dimnjaka (II) nije potreban.
Bio je krasan dan u još krasnijem društvu.

(+9)

zokipoki13. 07. 2026 15:29:06

Fino, super! Bravo!

(+1)

Tomco15. 08. 2026 19:47:20

Veliki Oltar, 15. 8. 2026

Dugoočekivani dan je napokon došao. Veliki Oltar je planina prema kojoj sam stvorio gotovo idealiziranu sliku i stavio je među svoje "ultimativne" (srednjoročne nasmeh

) planinarske ciljeve. Sjećam se kako sam prije otprilike tri godine za rođendan dobio Habjanovu knjigu Brezpotja. Za Oltar sam ionako znao i prije, ali sam tada rekao sebi: tamo gore moram poći. Ali - kad budem znao da sam tome dorastao. S kolegom s kojim dijelimo slične interese, već smo se ranije dogovorili da ovu turu sačuvamo za pravi trenutak. I danas je bio taj dan.

Autobus za dolinu Vrat dolazi na vrijeme na polazište. U 4.30 Vrata su već bila potpuno puna. Autobus u pet se brzo napunio; do zadnje stanice u Mojstrani neki uopće nisu došli na red i morali su razočarano okrenuti natrag. Petnaesti kolovoz ionako... Usput, obavještavanje o zauzetosti parkirališta nije posve jasno: na parkiralištu u Plovdovom Rovtu bila su još otprilike dva slobodna mjesta, a Črlovec mislim da je bio potpuno slobodan.

Kako god, iz autobusa u kojem smo bili stisnuti kao sardine, u Plovdovom Rovtu smo izašli samo mi dvojica i još grupa od troje, upućenih prema Dovškom Križu. Svi ostali su se odvezli dalje. Tijekom ture sam tako danas više puta pomislio na osoblje na Kredarici... nasmeh

Prvi dio uspona prošao je bez posebnosti. U potpunoj samoći uspinjemo se preko Brinja, oko pola devet počinje pritiskati vrućina. I doista je bio vruć dan. Sa sobom sam imao gotovo četiri litre tekućine, ali mi je ipak ponestalo do spusta. Prema kraju vrućeg spusta spasila me kolega koji bolje podnosi vrućinu od mene s dodatnom zalihom. velik nasmeh

Na Jezerima pase ovce. Ali ne baš obične ovce; više takve kao da su pobjegle iz crtanog filma Bacek Jon. velik nasmeh

Jurile su u ruksake, lizale oznožene noge i grizle remene na štapovima. Nije se dalo ni otjerati ih. Pravi organizirani ovčji kaos! zmeden

Zatim veselo dalje. Budući da je domaća zadaća temeljito obavljena, s prijelazima nije bilo nikakvih problema. Stijena do sedla Grlo je prilično kompaktnija nego što sam očekivao. Naravno, na cijelom putu treba paziti na natovareni šljunak. Kad smo dosegli greben, nastavili smo malo previsoko, što je za mene možda bio najneugodniji detalj ture. Pri povratku držali smo se niže, gdje je ujedno i ispravan prijelaz. Ako si dovoljno pažljiv, lijepo se vidi optimalno prijelaz.

Uspon na vrh nije od šale. Zahtjevan je i zahtijeva stalnu koncentraciju, kako zbog terena tako i orijentacije. Gomila kamenja ima dovoljno i jako olakšavaju napredovanje. Bez gomila kamenja bilo bi mnogo zahtjevnije. Kad je meni već počelo malo vući, ugledali smo prijelaz na greben. Prvo sam otišao provjeriti desnu varijantu s obilaznicom, da na spustu ne bi bilo kakvih iznenađenja. Kad sam se uvjerio da je tamo sve jasno, vratio sam se, zatim smo za veliki finale popeli na greben po pukotini u stijeni ispod sidrišta. Izuzetna stvar! Grebenčić na vrhu je toliko sladak da je bio prekratak. S veseljem bih ga produžio za nekoliko desetaka metara. Uskoro stupamo na vrh i čestitamo si. Dugo uživamo u trenutku i divimo se pogledima u besprijekornoj 360-stupanjskoj panorami bez jednog jedinog oblaka.

Spust je prošao bez problema. Polako i oprezno. Završni spust s Grla išao je možda još lakše nizbrdo nego put prema gore, jer smo do tada već bili lijepo "uvježbani" i naviknuti na teren. Šljunčare su prošle kao da su mignule, uslijedio je još kratak posjet bivaku i brz spust u dolinu, gdje smo gotovo u minuti neplanirano uhvatili autobus natrag. Ponekad jednostavno dođe onaj pravi dan kad se stvari odvijaju same od sebe. nasmeh

Ovaj put sam također razriješio ispravan smjer spusta nakon kraja šljunčara pod Bivakom II. Kad se s glavne šljunčare spustiš lijevo i prijeđeš šumu, na kraju sljedeće kratke šljunčare treba skrenuti desno, ne lijevo. Kvaka je u tome da je i lijevo prohodno i onda te odvede u zaglavljenu jarugu. Kod ispravnog odvajanja desno izgleda kao da je šljunak nanijela bujica, ali ako malo bolje pogledaš, u šumi se pojavi gomila kamenja.

Na kraju ture s zadovoljstvom utvrđujemo da je tura bila pun pogodak i nekako baš prava za trenutnu razinu iskustva te psihofizičke spremnosti. Oduševljeni i ponosni!

P.S. Pivo nakon ture danas se uklopilo kao već dugo ne... zadrega