Počnem Na Skali, prvo po cesti, zatim po lovačkoj stazi na Planinu za Skalom. Ruk jelenova odzvanjao cijelo jutro među planinama, vidio neke jelene, ali plašljivi su i teško ih slikati, teže nego gamse. Vrijeme, lijepo se pravilo usput. S Planine za Skalom na Velika vrata, jedna od najljepših, netaknutih i romantičnih staza, no grmlje bi ipak mogli posekati jer ponegdje potpuno zakriva stazu. PD Matica na potezu. Na Velikim vratima baš duhalo, i hladno bilo, čak pale neke kapi kiše, toliko da se napravila duga. Spustim se stazom prema Lopučnici, gdje bi i žaga dobro došla. No dolje na raskrižju široka staza koju zapravo ne volim jer uvijek bezobrazno klizi. Kod koće prazno, kratki odmor, Marika još uvijek tu, dobar znak. Idem dalje, sad odlučiti samo krug oko Velikog Špičja ili i preko. Na odcepu dileme nema i skrenem gore. Lagani uspon, sunčić, razgledi, jezera, povjetarac koji ugodno hladi. Na vrhu se ne zadržim dugo jer me čeka duga staza. Idem na Zasavsku koču, ćaskanje s upraviteljem, pivce, zatim dolje na Zadnjiški Dol, pa na Trebiški Dol, pod lovačku koču tražim stazicu koja je nekad bila lijepa široka mulatjera, danes zarasla staza ali lako se prati. Dok ide ravno i malo dolje baš ugodno, ali zatim opet jako gore na sedlo Čez Drt gdje me lepo zagrije. Al da prođem pored Čistog vrha tek tako ne ide, pa se popnem i na nj. Malo sjednem na vrhu, gledam široke razglede, gore je tako lijepo, pa vidi se po mojim zapisima u knjizi. Al treba dolje, prvo natrag na sedlo Čez Drt, zatim jednom od najljepših stazica dolje do Planine u Plazeh. Tu kod lovačke opaznice skrenem ravno dolje u šumu gdje me čeka lijepa lovačka stazica koja me niže izvede na cestu koju pređem i dalje stazom u Dol pod Plazmama, do auta više nije daleko.
Ljude sam sreo samo u koćama, životinja vidio dosta, staza baš prave dužine, preporučujem, naročito kad požute ariši, sad su još jako zeleni. I podijelite na dva dana, zimski smještaj na 7.jezera i Prehodavcima.