| LidijaJesih6. 10. 2011 20:45:03 |
Prije najavljenog snijega trebalo je na Viš zatvoriti prozore i vrata, najbolje sa sjeverne strane. Konačno se odlučujem (u glavi već dooolgo) i zjutranju vrlo rano krenem prema koći Pellarini (danas je još bila otvorena), zatim malo iznad nje za strelicama Gola NE. Malo me uspori traženje uspona, jer je donja točka preko snježnog polja preniska i moram korigirati, ali prošlo je bez dereza i cepina, jer je snijeg bio ili pošodran ili dovoljno mekan da se ta dva metra natolče stopinjama. Zatim čisti užitak. Uključen je naravno škriljac, tu i tamo poderane jeklenice (pošteno ne smetaju), najsitnije mi je bilo kratko spuštanje po ljuljačkoj jeklenici, gdje nema dolje kamo stati i samo sam skočila dolje. Izlaz je praktično na vrhu, staza osim gornjeg dijela prilično slijediva, i gore ide, samo treba malo više gledati (i pod noge). Vrh prazan, na zapadu već dosta oblaka, ovdje samo poneka brza magla. Za povratak odabirem Škrbinu prednje špranje, s vrha Viša na razdvoju krenem prema Mojzesovoj škrbini, spustim se skoro do Corsija i popnem natrag do Škrbine (dodatnih 200m). Taj dio staze je novo označen. Škrbina sprednje Špranje prvih 20-30 visinskih metara samoubojstvo za spust , jer je potpuno urušena, što se širi lakše je, ali trošim skoro koliko i za cijeli prethodni spust. Ali istina, ostatak staze nadoknađuje sve, jer je slikovita, slapovita i vodenasta i već jesenski obojana, kamzova za izvoz. Ne odlučujem se za ponovni uspon prema Nabojsevoj škrbini, što bi po procjeni produžilo stazu za debelu sat i novih 300 visinskih, posjetim ali bivak Mazzeni, koji je malo s staze, ali se isplati. O završetku ne bih, taj škriljac i cesta su višak, ali mi nakon tako lijepog dana nije bilo teško. Tura superlativa bila je, možda najljepša ove godine, znala je zašto me tako dugo čekala. 
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 1516
 17 18 19 20 21 22
| (+1) |  | |
|
|