| IgorZlodej10. 01. 2012 17:01:07 |
Kod spomenika u Jezerskoj dolini je jedan auto, vlasnika naizgled poznajem, iz Rablja je. Odvezem se malo dalje. Na oštrom zavoju kod barijere parkiram, baš iznenađen kako je cesta lijepo zasnežena. Odmah stavljam skije i u lijepom jutru klizim prema Viškoj planini. Traka je napravljena, uglavnom od krpljača. Po dolasku na Višku planinu uvijek me ponovno oduševi impresivan pogled na Viševu skupinu, kako je moćna i lijepa. Istovremeno me pozdravlja sunce koje proviruje preko sedla između Malog i Velikog Snježnog vrha na drugoj strani doline. Ranije spomenuti Talijan je kod donje stanice žičare, očito promatra srne na livadama, tako da ni ne odgovori na pozdrav. Idem dalje preko planine. Snježna podloga tvrda, preko nje oko 25-30 cm suhog, prhastog snijega. Idem po ljetnoj stazi prema Kapnoj stijen. Uvjete odlični, pa hodam sa skijama, samo tik ispod Beljaškog tornja skidam za par metara i oprezno prelazim izloženo mjesto. Pregledam najzasniježene prolaze gore pod Višem, put sam itak već odabrao. Pod nekom stijenom ostavim skije i opremim se za uspon. Prvo je kratka grapa, osjećaj dobar, ako tako nastavi, bit će super. Rubovi odvijani, malo tvrde kore i stari snijeg, dobra kombinacija, samo da se ne predire preduboko. Idem ravno gore. Uvjete stvarno dobre, slijedi snježno-stjenoviti korak koji brzo savladam, slijedi još jedna kratka grapa i već sam kod prvih jeklenica. I tamo ide lijepo, pa dalje malo oko ruba i već sam pod preduhom. Kao što vidim nije zapihan i put dalje otvoren. Ako mi sreća nasmiješi, vrh je moj. Opet se držim ljetne staze i koristim neke jeklenice koje vire iz snijega. Usred pooblači se, počne letjeti snijeg, zapiše vjetar. Kao po scenariju. Da je bilo sunca, ne bih osjetio pravu zimu, ali tako. Uskoro se brada počinje mrziti, vjetar nosi snijeg okolo, ubadam cepinom i vrh je sve bliže. Kad dođem skoro pod vrh, počinje se razvedravati, još uvijek jako puše, pa oprezno do "madone" i križa da me ne odnese s grebena. Tamo kod križa iznenadno skoro potpuno mirno. Pogledam dol u Zajzeru, pa prema Montažu, pa na sve vrhove okolo, napravim par fotki, onda brzo dolje. Iako znam da sutra nitko neće ići gore biram za silazak drugi put i ostavljam skijaške tragove netaknute. I tako je dobro, samo kad bi svi tako činili . Dolje kod jeklenica silazim naravno opreznije, kod preduha se još fotografiram, onda dalje dolje do skija. Tamo kratak odmor, popijem malo pića i već na skijama. Prelazak pod Beljaškim tornjem i Kapnom stijenom na skijama. Odtamo produžujem poprečno desno da dođem do "kanala" koji ide dolje ispod ŠPŠ. Unutra meka kora, niže suh snijeg, pa zavoji potpuno uživački i tako do planine, onda ju-hu-hu cestom do auta.
Uspon na Viš zimi se smatra alpskim usponom, potrebna je potpuna oprema i dovoljno znanje. Manje iskusni neka idu uz pratnju gorskih vodiča.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27
| (+20) |  | |
|
|