Joža X,
relativno jednostavno je sve zajedno. Voziš se do tamo gdje je dopušteno a ne do tamo gdje ide. Na putu u planine i natrag, ne bacaš smeće. Ne praviš buku, ne uzrokuješ štetu. Ovih par "sitnica" je već dosta.
Što se tiče detaljnih opisa staza ili uspona, evo tako. Na mnogim stranicama alpinističkih odjela objavljuju vijesti o zadnjim usponima (stijenskim, snježnim i ledenim). U plezarskim vodičima su detaljni opisi smjerova. Dakle, neki plezarski smjer mogu proučiti do nule na osnovu opisa i skica i slika. Ali mi na pamet ne pada da bih se ga latio. Jednostavno je izvan mog dosega. I isto vrijedi ako ja ili netko drugi opiše neki uspon po zahtjebnom bezpotju. Oni koji ovladavaju, otišli bi tamo i bez mog opisa i uspjeli, možda im pomogne neka svježa informacija (npr. snježna polja). Drugima koji su manje iskusni ili nemaju slične ambicije, moj ili tuđi opis može biti zanimljivo čitanje.
Imam sreću, zapravo dvostruku sreću. U planine idem od rane mladosti, uskoro 40 godina prakse. I u sedmoj godini osnovne sam položio ispit iz povijesti planinarstva, "bontona" u planinama, tj. ponašanja, vremenoslavlja, orijentacije. I još toga. Dakle bilo je malo teorije prije prakse. I da ne zvuči sve prelijepo, na kraju se još posipem pepelom. I mene je u "tim godinama" razganjalo i nisam samo dolje nego i gore, nad 1000m npr., bacio nešto neprimjereno. Hvala njemu što mi je relativno brzo prošlo, tako da je prosjek sada sve više u plusu. Završit ću na ovu temu, tj. neću se više oglašavati, dodajem samo ovo: masovno, često kampanjsko planinarstvo uzrokuje mnogo više štete od samohodstva po bezpotjima. Prepune planinarske gostionice, oprosti koće, uzrokuju veće zagađenje nego neki samotnjak ili dvojica koji bivakiraju pod smrekama. Jedne motorne saonice uzrokuju više buke i zagađenja nego skupina skijaša na turnim skijama, čak i ako ih je recimo dvadeset.
I na kraju, Joža X, nisi mi digao pritisak, a kamoli uvrijedio. Imaš svoje mišljenje i stav koji vatreno braniš i stojiš iza njega. Kao što imam ja svoje mišljenje i stav. I ja sam vjerojatno za nekoga prešao granicu dobrog ukusa u branjenju svojih stavova. Kad sam prije godina ljeti ležao na Čistom Vrhu gledao sam Lepu Špiču i sjetio se Tume kad mi je baš njegov smjer bio pred očima. Madona, rekao sam si. Čisti Vrh i Lepa Špiča su baš takvi kakvi su bili kad je Tuma ovdje hodao. I dolje u Trenti je priroda takva kakva je bila za Kugyjeva vremena. Samo mi smo drugačiji. Gori ili bolji, to će prosuditi oni koji dođu za nama i možda jednog dana ležati na Čistom Vrhu ili Špiči.