| VanSims27. 07. 2014 22:22:09 |
Prošle subote malo kasno stignuo sam u Kot. Prvo sam sasvim suvereno vozio po toj ruševini ceste pa ne znam jesu li je malo sanirali otkad sam bio zadnji put ili sam već toliko puta bio da je obuzdam ili sam općenito suveren u vožnji po planinskim cestama.   Ne, krava nije bilo, da nekima ne treba pitati  ; vidio sam u gornjim postovima prigovaranje nekoga na cestu i... mng no možda malo ljubazniju reakciju nekih ali još uvijek u stilu: tako je pa što čemo! 
Parkiram. Da, i drugo: praktički nijedan auto, samo desetak. Vidi se da Triglav još nije dostupan širokim turističkim masama. Nasuprot zadnji put dakle lako parkiram. Onda krenem.
Standardno do odcepa za Vrbanove špice. Na putu malo ispod Debelog kamena sretnem nekoga tko se malo ležao okolo po bespućima (ako sam dobro shvatio PP), malo popričamo pa krenem dalje. Zbog kasnog sata malo sam se bojao oluja iako me smirio da ih vjerojatno neće biti. Kaže da je gore lijepo. Da, imao je pravo!
Kod ulaska u feratu se opremim. Prve kuke, nič posebno pa se polako počinje. Staza se okreće gore i slijedi malo slobodnog penjanja (sigurno ne više od I), slijedi opet kuke pa stvar na koju treba posebno upozoriti:
Radi se o MALOM KLIZIŠTU, staza je posuta zemljom. Suho nema većih problema, mokro može biti fantastična klizaljka  pa tada ne preporučujem uspon.
Poslije toga brzo do grebena. U jaaa, izloženo (za vrtoglavce naravno nije ni blizu). Već na usponu lijepi pogledi na Karavanke s Kepom, Dovskom babom,... tu se pridružuje pogled na 'vratnu' stranu Julijaca. Vidio se Cmir, Škrlatica i oko je nažalost bilo (još) u magli. Po grebenu staza lijepo osigurana, ugodna i brzo dosegnem prvu Vrbanovu špicu. Kratak odmor pa silazak natrag na stazu i dalje.
Odavde staza postaje malo zločestija: krš i izloženost. Mogla bi se tamo staviti kuka barem na toj dužoj polici punoj krša. Onda opet počinju osiguranja. Visoka Vrbanova špica strmo se diže predamnom. Nije da ferata ide baš tu gore (no pri silasku sa Staniča mi se činilo logično gdje je provučena ). Prije samog završnog uspona staza se još dosta spušta i penje, i s pomoću osiguranja. Dva okomita mjesta (jedno čak dolje nad ponorom) osigurana samo čepovima bez kuke činila su mi se pomalo scary. Uostalom sama ferata mi se nije činila pretjerano teška, ali spada vjerojatno u gornji razred naših ferata. Recimo teža od Hanzove na Mojstrovku prošli vikend.
Sam uspon na Veliku Vrbanovu špicu zatim lijepo osiguran i nije velika vještina. Gore brzo nešto pojedem jer mi se žuri. Ne bih htio prespavati na Staniču iako nije bilo gužve. Ogledam se oko, pojavljuje se mogočna Škrlatica, ha dalje Razor i oho koga tu vidimo u daljini: sam Jalovec se pokazao iza oblaka! Očak predamnom stoji sam (inače se s njega spuštaju ili čak penju još u kasnim satima). Možda je tako i bolje. Ove sezone će si malo odmoriti od njezina napada masa iz praktički cijele Europe.
Odmah ispod vrha imam još bliski susret s divljim kozorogom, koji se naravno ne da milovati kao npr. ovce (ponekad). Moje jedenje keksića promatrao samo s distance par deset metara. U Staniču mi upravitelj kaže da imam još puno vremena za dolje. E to je fer potez, iako sam si dolje već morao svjetliti baterijom. Pa našli smo jednu pozitivnu stvar Slovenije: nekomercijalnost. Ne znam...u Austriji bi mi vjerojatno nabrojao sto i sto razloga da prespavam u koći (tamno, strmo, opasno...prilično apsurdno )!
Na putu od (ili prema) Staniču prošli vikend još su bila snježna polja, sva prolazna oprezno i naravno s štapovima. Odmah prije zadnjih čepova prije Kota već se toliko smrklo da sam si morao svjetliti. Još nisam silazio po čepovima s svjetiljkom u jednoj ruci.  Ali lijepo stignem u mrklu tamu do auta. Inače prespavati par sto metara više ne bi bilo tako hladno da obučeš sve iz ruksaka.
Kasno je već bilo pa su imali pivo samo još na autocesti na benzinskim, i to samo bezalkoholno, sladoled pa samo onaj na štapiću 
| (+4) |  | |
|
|