| rozka31. 07. 2016 20:14:16 |
Pa idemo jednu lakšu, možda malo kraću ...iznenađenje?!, ali ipak uzmi pojas i kacigu, on već "tajno" gura konopac u ruksak
Počinjemo u Kamniškoj Beli, mimo slapa Orglice, gdje malo više ostavljamo markiranu stazu za Presedljaj, skrećemo lijevo na lijepu, utabanu stazicu i malo kasnije se stazica još jednom račelica i ponovno skrećemo lijevo, prema Kamniškoj jami i Kovačnici. Praćenje do Kamniške jame je OK, ali ovdje smo mi malo ranije pri velikoj stini desno, preko "tobogana", gdje slijedi vrlo simpatičan prolaz, odonda pa je stazica sve manje izražena i u šumi se potpuno izgubi... strminom do lijepog, cvjetnog livada koji zove na odmor, pa malo sjednemo, ja sam se mučila s krpeljima jer sam u visokoj travi očito "ujela" veliku obitelj koja me uzela za svoju?!!
Put nastavljamo desno i malo prečno, pa opet strmo gore i uskoro smo na Kovačnici odnosno mom visinskom, novo kupljenom apartmanu, hehe... ima pogled, ima prozore i već gotove ležajeve, a još nema buba , naravno provjeravamo i gornji kat, koji je mnogo više propao, ali ima pogled prema Brani...
Slijedio je još uspon do staze koja se spaja s onom iz Repovog kota i već smo stajali na Staničevom vrhu, juhuuu, užina... skoro, jer u tom trenutku shvaćam, sad počinje, danas nastavljamo... ha ha ha i da, užina je ostala u ruksaku.
O samom prečenju teško reći nešto novo, osim da sam se na jednom grebenčiću sjedeći zaglavila, hja, smiješna situacija, hahaha i da pri spustu jednostavno nije bilo dovoljno velike stube za mene... ma još bi se našle, tako da ću ih sljedeći put doživjeti drugačije i da, naravno, prisutan je bio strah odnosno više strahospoštovanje jer su već neko vrijeme bile u glavi i jer smo se osiguravali samo s vrha Staniča, moja opreznost je bila još toliko "izraženija", jer sam ipak "mekša" . Na Staničevom vrhu nam se pridružio još jedan mladić i tako smo, očito kasni, bili sami na cijelom prečenju.
Na Srebrnom sedlu trava, zelena trava i ležanje i samo ležanje, iako je pred nama još duuuga putanja u dolinu... silazili smo markiranom prema Korošici, ali kad se staza počne "ravnati", skrenuli smo desno i napravili stvarno optimalan prijelaz koji nas je doveo direktno na kraj livade Petkovih njiva, zatim preko "pesaka" i Skoka, završili hlađenjem kod slapa.
Hja, tura malo drugačija, posebice pristup, duža, ali raznovrsna, cijeli dan sreli tri "ludaka", tako da smo uživali u tišini, pogledima, vrućini, vlažnosti i vrtoglavim pogledima dolje...
Hvala za konopac, limunadu i društvo
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32
| (+20) |  | |
|
|