| alyas9. 07. 2023 20:02:16 |
Zeleniške špice - uvjeti i pogled na turu 8.7.2023
O Zeleniškim špicama – grebenu koji razdvaja Repov kot i dolinu Bele i spaja se na Srebrnom sedlu s moćnom Planjavom, puno je napisano /npr. Habjan - Brezpotja, ili Mihelič - Slovenske stene itd., zato opisov i riječi ovdje ne treba ponavljati. Opisivati grebensko prečenje: gore-dol preko rogova, tornjića i provalija također nema pretjeranog smisla, osim ako želimo događaju dodati osobnu notu, avanturu i osjećaj, čak i o težini rekreativci i amateri penjači mogu imati vrlo različito mišljenje, kao i o vremenskom okviru ture, jer je uglavnom najzavisniji od pojedinačeve psihofizičke kondicije, iskustva i znanja.
Naravno pojedinac može prizvati čitatelju neki opći ili osobni dojam, ali već običan planinar ili malo iskusniji gornik će na takav opis i slike gledati prilično različito, nekima teško ili izvan dosega sposobnosti, drugima lako i čak bez užeta.
Ponekad sam se i malo cerio da su neke objave s hrpom slika i bez opisa uvjeta prikladnije za FB ili druge prijateljske socijalne mreže, u zadnje vrijeme i na to gledam drugačije - svaki objektivni opis i prikaz ture na kraju je subjektivan. Samo ako osobno poznaješ autora/pisca ili si bio s njim negdje, onda možeš takav doprinos realno smjestiti i ocijeniti težinu ture.
Na kraju dakle još onome što je autor ovog zapisa objektivno primijetio i subjektivno osjetio na predmetnoj turi. Repov kot je bio do prošle godine neoznačen, ali pratljiv bezstazni put, sada je negdje od sredine pa skoro do Srebrnog sedla »crveno precrtano«, usput još neki velik crveni križ namazan, skratka packarija koja u takvo okruženje i prirodu ne paše, (dobro da je risar barem smjer koliko-toliko pogodio).
Prilaz kroz grapu kad iznad tolmunčića skrenemo prema grebenu pod Staničem trenutno lijepo pratljiv i bez posebnosti. Sa Staničevog vrha dolje može se spustiti absejlom, ali konopac mora biti dovoljno dug, stijenje ima dobrih 40 m. Prvi dio grebenskog prečenja je meni lakši, iako ide isključivo po grebenskoj rezi, na Debeli špic pa zatim u drugom dijelu kad stijenje nije više tako čvrsto, treba više pažnje posvetiti i tome. Penjanje sa Staniča dolje ako ga dobro ne pogodiš i na Debeli špic gore, osobno mi se činilo najzahtjevnije, svakako – ako se na početku vežeteš, nastavak u vezi je također najprikladniji i najsigurniji.
U prvom dijelu nema obilaza, držati se grebena, u drugom dijelu se nekog roga i tornja može i izbjeći, uglavnom lijevo, samo na Debeli špic neki obilazak penjanjem previše ulijevo – ili ako ne vjerujete u Nebesku ljestvu, može postati teže (do III) nego što bi normalno bilo. U nastavku još nekoliko kraćih zahtjevnijih mjesta, ovisno kako se ih latimo, ali prema kraju se širina i mogućnosti obilaza pri prečenju znatno povećavaju.
Kad iz Najvišjeg roba siđemo na Srebrno sedlo pod Planjavom imamo više opcija nastavka: ili se odmah okrenemo u Repov kot i vratimo (ovdje možemo skoro cijeli put dolje diviti se prepenjanom grebenu, povratak će biti i vremenski najkraći), pod Planjavom možemo nastaviti označenom stazom prema zapadu na Sukalnik i do Kamniškog sedla – i odatle udobnom stazom natrag u Kamnišku Bistricu ili na Jermancu, samo nastavak iz Srebrnog sedla prema istoku na planinu Korošicu mora imati pravi smisao ili razmišljanje, jer bi si spust u dolinu Bele i u Kamnišku Bistricu dosta otežali i produžili put do izlazne točke.
Nadam se da triglavska praksa u budućnosti još neće doći i ovdje, ako će u Kamnišku Bistricu (kao što već skoro vrijedi iz Mojstrane u Vrata) voziti samo »autobusi« iz Kamnika ili Lj?!
Nisam prorok, ali Bog ne daj da se to ikada stvarno dogodi i ovdje 
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42
| (+12) |  | |
|
|