Danas dugo čekani posjet Ledinskom vrhu. Jutarnji start u 7 s parkirališta (oh, zeznula sam i parkirala pred Gornjim centrom Dave Karničara), pa ništa, samo par minuta više hoda. Prilično hladno jezersko jutro me dočekalo, ali do teretne žičare tijelo se upravo dobro zagrije
.
Do Ledina lovskom stazom, koja na početku staze označena kao laka (OMG kakva je onda zahtjevna po takvoj klasifikaciji). Ako usporedim s stazom preko Komarče ona nije mnogo teža, a zahtjevna je.
No, ma kako već, staza je osigurana gdje treba, izgleda da je nedavno popravljena, gornja 2 užeta su nova, ali očito voda sem tamo stazu djelomično odnese. Budući da staza ide po J padinama na putu nema vrućine.
Sasvim druga scena od Ledina prema Ledinskom vrhu. Cijelo vrijeme sunce, ali budući da je sat još bio rano nije smetalo. Staza dalje jako jako lijepa, samo teže mjesto lijepo zaštićeno užetom, razgledi na samoj stazi, na vrhu pak sploh, i čudesni
. Rinka i Skuta kao na dlanu
Povratkom na Ledinama naiđem na nenu u punoj opremi, uputila se smjerom prema Češkoj koči (samo da nije s krilom i niskim gojzari kroz žrelo
).
Spust od Ledina mjesto do mjesta baš zlopatniji zbog šljunka na stenama, inače djelomično lovskom pa direktno do auta (odcep za Gornji centar Dave Karničara označen, luštna staza u potpunosti označena).
Čudesan dan proveden u planinama