pika - Zadnje poruke

Danas na Obir iz smjera Kurnikovo sedlo.
Sneg počinje na visini oko 1400 m.
Staza do koče i prema vrhu je uhodana, ali se je zbog ojuženosti probijalo.
Sneg na vršnom dijelu predelan, ponegdje spišan do podloge.
Na vrhu smo sreli dva turna smučara, koji su odsmučali prema Šajdi.
Na povratku već jako južno, tako da su krplje iz ranca otišle na noge i zatim niz bližnjice dolje.
Sunčano vrijeme s malo vjetra na vrhu i neograničenim pogledima u sve strane.

Jučer na Snežnik iz smjera Leskove doline.
Prekrasan zimski dan, čudoviti razgledi, snježni pokrivač držao je stope, vjetar tek malo ispod vrha.

Na Vrtaču iz Ljubelja po označenoj stazi. Do Zelenice i u šumi staza smrznuta, male derezice ili verige bi bile vrlo dobrodošle. Dalje se stijene mijenjaju sa snježnim. Sunčano i razgledno.

Budući da ima više komentara o prečenju grapa u početnom dijelu kod opisa gore Goličica, ažuriranje stanja.
Prvu grapu sada treba obiti iznad nje, jer ju je odnijelo.
Druga i treća prolazne pod stijenom, potreban pazljiv korak.
Ostatak kao što je napisao ljubitelj gora. Rušlje obžagano, potka sledljiva, strmina i klopi ostaju .

Dakle i macesni letos pohitaše

Lijepo si iskoristila dan

Naravno, nema panike. Već put kroz usamljenu Velsku dolinu je nagrada.
Ljepši snimci .

Plan je bio Šmarjetna glava, ali me je na prvoj izravnavi odnijelo lijevo i završila sam na 10 m nižoj, mnogo manje markantnoj Glavi nad Doličem .
Ali to ne znači da sam bila uskraćena razgleda, s Šmarjetnom glavom se sretnemo kad drugič .
Pristup preko Velske doline i od raskrižja Dolič.

Moja najveća planika, snimljena u Velskoj dolini.

U nedjelju na Kanin od koće Gilberti. Gondola radi od 8.30 do 17.30, povratna karta 13 eura (radno vrijeme vrijedi do 8.rujna).
Prije ulaska u feratu Julija je opsežno snježište koje zahtijeva dereze.
Nazad feratom Rosalba Grasselli, bez posebnosti.

Jučer na Nabojs preko Via Nord.
Nema snježnih polja u smjeru.
U gornjem dijelu pod stijenom, pred izlaskom na srneću policu, dosta nagrušenih ploča.
Izlaz desno, po travnatoj polici, ispod križa.
Divlji svijet Zapadnih julijaca u svom punom sjaju.

Hvala, bio je to pravi test za mene, kad zadnje vrijeme biram lakše hribe 🫠.

Već mnogo godina je prošlo otkad sam bila na Kopi.
I otišla sam provjeriti mogu li još naći donji pristup iz kota.
Na početku su me malo zbunile ceste pred ulazom u lovačku stazu, onda je pošlo.
Staza je manje utabana i strmija , nego što sam je imala u sjećanju.
Pritiskala je vrućina i sparina, korak težak.
Temperature uvijek više, kondicija dolje . Tako da je s krnicom cilj postignut.
Izvor vode je upotrebljiv samo za Geppeta, koji uvijek ima neki pribor za uloviti kapi. Za nas ostale bolje se snabdjeti uz potoke na putu uspona.

Nisam srela nikoga, parkiralište je bilo prazno.
Ali da, lijepo se vratiti u te divlje krajeve.

Zanimljiv pristup je iz kanjona Kamačnik, koji ga je vrijedno u potpunosti pogledati prije (ulaznica 5 eur).
Put na Bijelu kosu uglavnom ide po šumskim stazama, djelomično po makadamskim cestama i odlično je označen.
Ljeti sjenovito, ali bez pogleda, osim djelomično na vrhu.

Zanimivi opisi Špilnika privukli su me u te nepoznate krajeve.
Kružna tura Strmca, Petričev hrib, Lipovec, Špilnik, Sv. Lovrenc, Studeno, Strmca. Nabralo se dobrih 13 km, gotovo 1.000 visinskih metara i puno burjasto začinjenih pogleda. Lijepo iskorišten dan.