27.6.2026
Zove kolega, hoću li se pridružiti zahtjevnom izvanstaznom turi na Kaluder u području Trente.
Uzmem vremena za razmišljanje i potvrdim, jer tamo doista još nisam hodala.
Parkiramo u Vrsniku, malo dalje od transformatora i slijedimo stazu prema Črču. Iznad planine je izvor vode, gdje u vrućem danu dopunimo zalihe. Zatim dalje prema Planini za Črnim vrhom, na sendvič pauzu. Planina mi je poznata, vjerojatno od staze prema Babi, razmišljam.
Na planini odaberemo gornju stazu prema lovskoj kućici, negdje na polovici skrenemo prema Kaludru u uski, šljunkoviti žlijeb između klekovine. Tu i tamo vidljivi su tragovi spaljenih grana, dečki još malo otpile najzaraslije prolaze.
Veseli što se izvučemo iz strmog klekovitog sipara, idemo malo po osjećaju i po tragovima u aplikaciji na telefonu, malo desno pa lijevo, krenemo prema vrhu. Užitak nad pogledima i jatom bjeloglavih supova koji dolijeću iz smjera Krna je neopisiv.
Natrag se spuštamo istim putem do Planine za Črnim vrhom, u smjeru prema zapadu, ispod Vovenka i preko sedla Predel prema polazištu.
Zadovoljna obavljenom turom, tjedan kasnije pohvalim se planinarskom prijatelju, koji me prosvijetli da smo tamo već bili prije više od deset godina.
Sa skromnim opisom s neta, traženjem mogućih putova, u borbi s klekovinom i samopitanjem treba li nam to doista.
Naravno da treba, u brdima oživimo i napunimo dušu, ponekad selektivno pamćenje malo prilagodi turu i priču

.