77blaz - Zadnje poruke

Na trosedmičnom putovanju po Gruziji smo (s ženom i tri najstnice) naravno našli vremena i za prekrasne planine. Nismo se popeli na nijednu, ali je već posmatranje bilo vrlo lijepo.

Iz Mestije smo se žičarom popeli na vrh skijaškog centra nasuprot Mestije, na visinu preko 2.000 metara, gdje smo bili nagrađeni prekrasnim pogledima. Stalno smo se okrećali prema Ushbi, koja nas je očarala prepadnim zidovima.

https://www.youtube.com/watch?v=4LSF6KZLZWA

Što još dodati uz gornji poetični Pikin zapis uz današnje fotografije?

Još tehnički podaci:
U Miheličevom žlijebu je jedan prijelaz, gdje jako pomaže ako imate jedan karabin i dobar metar užeta, koji se učvrsti u već zabijen klin. Sjeo sam, inače zatvorenom stazom, na Kriške pode, gdje su klinovi i čelične užadi u solidnom stanju. Nastavio sam preko Sovatne u Vrata.

Upisna knjiga, stara već skoro 20 godina bi trebala novu polivinilastu vrećicu, koju nisam imao sa sobom.

Iz Vrata sam išao gore preko Plemenica, zatim po Kugyjevoj polici, preko ledenjaka, priključio se putu Čez Prag i spustio u Vrata. Na putu preko Plemenica ima jedan klin, zadnji na žici, iščupan.

Put preko Kugyjeve police s ove strane se blago spušta, označen je cijelo vrijeme izblijedjelim crvenim crtama. Istrošena, nehodana staza je na mjestima koja se jako približavaju liticama, osigurana, ali su žice stare, s djelomično iščupanim klinovima. Ne bacajte kamenje, možda su dolje alpinisti. Put preko police, uz svu oprez, traje nešto manje od sata.

Na ledenjaku sam osvježio ruke i lice starodavnim ledom, čije se vrijeme sada mjeri samo trajanjem ljudskog života.

Od bivaka sam otišao desno u grapu, gdje nema skalnih skokova te se na vrhu priključio pristupu preko Kotlova.

Sjestupio sam mimo Tri macesna, gdje sam ispod njih zbog šodra, loših hvatišta i nepovoljnog izlaza imao loš osjećaj. Snijega tamo nema.

Djelomično sam razriješio i zaplet koji je nepromišljenim upisom u knjigu uzrokovala lijepa pjevačica 🙂. Da, lijepo je pogledati više od 30 godina staru, odlično očuvanu knjigu upisa. Trideset godina lijepih uspomena.

S žalošću izvješćujem da je u bivaku Za Akom starom manje od godine dana nekome kod peći izgorjelo. Prilažem fotografije. Uređaj za gašenje požara je netaknut.

Sretno se završilo.

I moje iskustvo KAKO SE NE RADI iz prošlogodišnjeg zimskog puta na "laki" Ciprnik. Gore sam išao iz Kranjske Gore cestom na Viranc, na vrh i zatim natrag na Vitranc te cestom dolje u Kranjsku Goru.

U jednom trenutku sam se odlučio da idem direktno dolje, preko skijališta, koje su tada topovima zasnježavali. Vremenske prilike i temperature su bile takve da se snijeg u dodiru s podlogom promijenio na strmom skijalištu u živi led, što me je potpuno iznenadilo, padala je noć, jednostavno ga nisam vidio. Dereze u ruksaku, cepin također, ali nije bilo mogućnosti da ih navučem i upotrijebim. S puno sreće sam se vratio na zasnježenu cestu.

Gore i dolje sam išao s Vršiča mimo Špičke, sklonište je još zatvoreno. Na sreću sam to znao i nosio sa sobom 5l tekućine, koju sam svu potrošio (oprao krpe). Osiguranja su u dobrom stanju, snijega na stazi nema. Upisna knjiga nije puna, ali je u lošem stanju. Metalno kućište gdje se čuva upisna knjiga se ne drži podloge, samo je naslonjeno na stijenu.

Ujutro sam bio na vrhu jedini i vjerojatno i jedini u Sloveniji u dugim hlačama i perjanki. To se brzo promijenilo ...

Fotografirano 13.6.2026

Put na vrh je i preko Sovatne i preko Luknje bez snijega, osiguranja su u dobrom stanju (jedan klin je ipak iščupan i čelično uže nije napeto).

Divokoze su napravile pravu predstavu, prilažem foto priču.

Zimska oprema preko Sovatna na Stenar i dalje na Križ nije potrebna. Ima nekoliko snježnih polja, ali snijeg je mekan i silazak nije problematičan.

Do pastirske koče ili staje je kopno, na vrhu 30 cm mehkog snijega. Prekrasne boje i jako sunce.

.

Sada pa res ne smije biti više slana.

Da, res je (pre)toplo, pa se dolaze grijati na sunce, bilo je na putu nad planinom Konjščica.

Juvenilni gad, nad planinom Konjščica.