brele - Zadnje poruke

Pozdrav!
Ja sam prilično iskusan ljetni obiskivač planina, želim i zimskih uspona. Imam dereze i cepin, bio sam i na trodnevnom tečaju o sigurnom kretanju u planinama zimi, sad ne znam kako dalje. Zato molim za sve prijedloge gdje u planine zimi (početničke ture) i također mogu li se nekome pridružiti na lakšoj turi. Možda se pridruži i kolega, koji također nema zimskih iskustava (ima opremu). Budući da smo s Koroške, Kamniško-Savinjske Alpe bi bile za početak najprikladnije. Hvala unaprijed i lijep pozdrav!

Jučer uspješno obavili turu na Montaž, preko ozebnika gore i preko ljestve natrag. Bilo nas je 9 i ljepši dan bi teško odabrali. Uvjeti su bili stvarno odlični, ugodno toplo i snijega više nema. Put kroz ozebnik je stvarno prilično opasan, kamenje leti praktički cijelo vrijeme. Većinom ga pokreću kozorogi, ponekad i planinari. Na Pipanovoj ljestvi bila je prilična gužva, ali nitko od nas nije imao problema na njoj. Problem nastaje samo ako ti negdje u sredini dođu nasuprot trojica Talijana, koji misle da su sami na svijetu i ne obaziru se na druge. Ali srećom nekako je uspjelo susret. Nakon kraja ture preporučio bih još kupanje u Rabeljskom jezeru, jer stvarno paše

Okej hvala. Pokušat ćemo i odlučivati usput. Lp

Dakle zimska oprema po svemu sudeći neće biti potrebna?

Pozdrav!
Možda netko zna, je li na putu na Montaž (Findeneggov ozebnik i Pipanova ljestva) ovih dana napadao kakav snijeg koji bi se mogao zadržati do nedjelje? Hvala na odgovorima!

Preko vikenda uspješan pohod s planinarskom skupinom Štajga na Kanjavec i Veliko špičje.

1. dan: start zjutro u tri iz Mislinje, da uhvatimo prvi autobus u 5.30 iz Senožete na Planinu Blato. Kad stignemo na parking otkrijemo da prvi autobus ide tek u 6.30, za planinare barem sat kasno. Nema druge, naravno čekamo, platimo parking (i ta je dvostruko skuplji nego što piše na netu). Autobus je bio pun već u šest, čekamo do 6.30 i krenemo, nekolicina je morala stajati u autobusu. Malo poslije sedam zjutro konačno krećemo pješice prema Planini pri Jezeru i odatle dalje Za Kopico do Hribarica. S Hribarica na Kanjavec pa onda drugim putem natrag do Prehodavaca, gdje smo imali rezervirano smještaj. Večera, druženje, karte i pjevanje te onda zasluženi odmor u bivaku, gdje se odlično spava. U njemu smo bili prava šarena družina Korošaca, Prekmuraca i Hrvata. Još zadnja pjesma, Laku noć Irena i onda spavanje.

2. dan: buđenje u pola šest i u šest polazak u dvije skupine, manja skupina direktno prema Koći pri Triglavskim jezerima, veća na Veliko špičje. Vrlo lijepa grebenska staza, još jednom se potvrdilo pravilo da je pravi vrh onaj posve zadnji. Nakon 2.30 sata stižemo na vrlo razgledan vrh, s kojeg se vide skoro cijeli Julijci. Spust prema Dolini sedam jezera bio je malo neugodan, ali ipak smo preživjeli. Okrijep na Koći pri Triglavskim jezerima i onda preko Štapaca do Planine pri Jezeru i dalje na Planinu Blato na autobus. Pol sata prije polaska autobusa nas je bilo tu već 35, kad smo krenuli došli su još neki zakašnjeli, tako da smo se u dolinu uputili potpuno puni, barem 15 ljudi je moralo stajati. Nakon završene dvodnevne ture slijedilo je osvježenje u Bohinjskom jezeru i vožnja prema Koroškoj.

Ima li još snijega na grebenskoj i slovenskoj? Je li potrebna zimska oprema?

Jučer, 15.7.2019. obavio sam moju treću etapu Slovenske planinske staze. Na putu mi se pridružio stric Franc. Krenuli smo kod Križana pod Uršljom gorom u 5 sati ujutro kad se upravo svitalo. Na početku nas je čekao sat hoda po makadamskoj cesti do Andrejevog doma na Slemenu. Očekivali smo da će biti zatvoren, i bio je. Ali nismo očekivali da se neće moći dobiti pečat SPP. Pregledao sam cijelo područje koče, pečata nigdje. Za mene nije problem dobiti ga, jer sam s Koroške i mogu lako doći po njega, ali za nekoga iz daljih krajeva to može biti velik minus.
Nastavili smo prema Doma na Smrekovcu, gdje smo stigli nakon malo više od dva sata hoda po vrlo lijepoj stazi. Vrijeme za prvi sendvič i pivo, koča lijepo uređena, oskrbnica vrlo ljubazna. Nakon pauze kratki uspon na greben Smrekovca i nastavak ispod Krnesa do zanimljivog vrha Komen. Staza do tamo bila mi vrlo lijepa i brzo prošla. Do Koče na Travniku staza se malo vukla, tamo smo sreli prvog planinca/gljivara. Pečat i jastučić bili su ispred koče koja je inače otvorena samo vikendom. Nakon manjeg okrijepanja krenuli smo dalje prema Koči na Loki. Na raznovrsnoj stazi preko planine Vodole nije bilo posebnosti i malo nakon 13.00 stigli na Loku. Tamo vrijeme za ručak (vrlo dobar ričet) i osvježenje (pivo ). Opet vrlo ljubazna oskrbnica.
Nakon pauze krenuli prema Raduhi. Na ploči kod koče piše da je do vrha 1 sat i 30 min hoda, ali kad dođeš 100m više piše 1 sat i 50 min. Možda se misli na neki drugi put ili greška markera. U svakom slučaju treba popraviti. Do vrha u umjerenom tempu i laganoj kiši trebali smo 1 sat i 30 min. Na stazi sreli dvije obitelji i oko 200 ovaca. Na vrhu solidan pogled za oblačan dan i pečat u lošem stanju. Zatim do Duraca gdje smo krenuli na sjevernu stranu prema Grohotu. Odmah ispod Duraca staza treba obnove, ali kad dođeš do kamenja postaje normalna i takva do Koče u Grohotu. Tamo nas na vratima dočekao papir "Dolazim odmah", ali jer je bilo već 17.00 nismo mogli čekati ne znajući kad će taj odmah. Htio sam samo žig, ali pečata opet nigdje, dakle slična priča kao ujutro na Slemenu.
Čekao nas je samo spust do Rogovilca u savinjskoj dolini, za koji nismo znali da je tako "uništavajući". Na početku se malo spuštaš, uglavnom prelaziš padine pod stenama Raduhe. Nakon otprilike sata počinje jako strm spust koji ne popušta do doline. I sve strmiji, posebno dalje od farme Tolstovršnik. Staza dobro označena ali slabo uhojena jer (pretpostavljam) koriste je uglavnom oni na SPP. Do doline stigli malo nakon 19.00 i tamo nas čekao prijevoz kući. Naravno stali smo još na zasluženo pivo u Gostilni pod Iglo jer su noge na zadnjem spustu stvarno boljele, zatim po auto do Križana i kući.
Iza nas vrlo lijepa i naporna tura i sva čast onome tko pročita sve što sam napisao.

Hvala svima na odgovorima. Ove sedmice će zbog temperature vjerojatno mnogo otplivati, pa ćemo probati preko vikenda po plezalačkoj. Onda javljam o razmerama. Lijep pozdrav

Pozdrav!
Zna li slučajno netko kakve su razmere na stazi od Grohata po zaštićenoj na vrh? Je li još potrebna zimska oprema? lijep pozdrav

Pozdravljeni!
Pa da i ja podijelim svoje mišljenje i jedno pitanje. Prije osam godina (imao sam 15 godina) prvi put osvojio Jalovec, preko Kotovog sedla gore, spustili smo se prema Špički. Vzpon mi je ostao u sjećanju kao prilično težak, uglavnom zbog krušljive stijene, pri spustu nije bilo problema, najviše mi je ostao u sjećanju upravo taj greben koji je stvarno još uvijek uzak, ali nije bilo većih problema. Dakle hrabro i s određenom mjerom poštovanja. I budući da je prošlo već osam godina od mog zadnjeg uspona na Jalovec, i ja ovog ljeta planiram osvojiti kralja slovenskih planina. Najviše me vuče preko Jalovskog ozebnik, ne znam je li put uopće otvoren (dohvatio sam vrlo različite informacije). I ako je otvoren, s kojim drugim slovenskim putem u Sloveniji bi se moglo usporediti? Hvala unaprijed na odgovorima i lijepo se pozdravljam!