dRM - Zadnje poruke

Kamo da počnem...
Ekspedicija na tako udaljeni vrh donosi sa sobom dosta različitih "putovanja", prvo samo da uopće dođeš tamo je priča sama za sebe, onda sama ekspedicija, na kraju pa još povratak kući.

Nakon uspješnog dolaska u bazni logor (BC) slijedili su dani aklimatizacije. Vrijeme se čini ovdje također pomaknulo za mjesec dana, jer nije bilo dana bez oborina. Izgleda da zima još traje, jer novi snijeg je bio stalnica svaki dan.

Nakon nekoliko dana u BC krenuli smo u logor 1 (C1). Ovdje se još osjećala neka prisutnost civilizacije. Nakon aklimatizacijske ture na Pik Juhin 5100m (gdje su dan prije našeg dolaska odnijeli mrtvog planinara), najeli smo se (koliko god je moguće) i zaspali.

Sljedeći dan slijedio je trening na ledenjaku: hodanje u navezi i obvezni spust i uspon po konopcu. Taj dan bio i za odmor, jer noću u 4 sata dolazi najteži dio ekspedicije dosad, prijelaz iz C1 u C2 na 5300m sa svom opremom u ruksaku.

Prelazak ledenjaka bio je prilično pestro, jer je novi snijeg uvijek zakrivao pukotine. Neki su pali u pukotine, da nisu bili u navezi vjerojatno ih više ne bi bilo.

Dizanje do C2 bilo je jako naporno. Kad s kolegom dobijemo šator, brzo se skrivamo u vreće za spavanje, jer temperatura i vjetar su neljudski.

Tu nastaje začarani krug, znaš da moraš piti, jesti i ići na WC, ali ti "ne da", jer je svaka "u dolini" stvar gore tako teško napraviti...

Unatoč svemu preživim noć (s napadima panike da se utopim...), ujutro akcija, idemo u C3 na 6100. Pojem Snickers i pola čokolade, za što sam trebao skoro sat...potom korak po korak prema grebenu koji vodi do C3.

Na grebenu odmorim, znam da nisam ok, ali nastavljam. Prije zadnjeg "rukerja" do C3, zadnja pamet kaže da "ne miriše dobro", jer jedva dišeš i vrijeme je i bit će loše...tko će me nositi iz C3?? Tu na 5850m stajem i to je to, dovoljno, "ne miriše dobro".

Slijedio je silazak do C1, koji je bio izuzetno naporan i opasan zbog visokih temperatura (vidio ljude koji padaju u pukotine).

Nakon sretnog povratka u C1 razmišljam dosta treznije i odlučujem, i zbog vremenskih prognoza, da se za mene ovo godine završava.

Bez žaljenja spustim se niže i zatim u dvodnevnom putovanju stignem u domovinu.

-->> VIDEO SNIMKA EKSPEDICIJE <<--

Nisam našao temu o uvjetima na Vrtaškoj planini pa otvaram novu.

Konačno su se vratile zimske uvjete i dan je trebalo iskoristiti. Startam s parkirališta na kraju Mojstrane, još u tami.
Ova staza je stvarno prilično naporna, jer nemaš vremena ni zagrijati se, jer doslovno kad si izašao s ceste, staza se postavi uspravno i grizenje koljena počinje kakorkoli, staza je bila dobra, blato još smrznuto pa je išlo brzo. Značajni snijeg se počeo oko 1200 m n.v. Količina snijega se brzo povećava, zbog strmine staze i dobivanja visine.
Krplje nataknem malo iza paštine ograde i napravim gaz do pastirskog doma. Nakon odmora idem dalje, neko vrijeme još po označanoj stazi za Sleme, zatim ravno gore do ruba gdje je lijep pogled na Belcu i Austriju. Snijeg nije bio predelan, pa se na mjestima (s krpljama) urušavao i preko koljena, ali je bilo užitak gaziti po netaknutom snijegu Sutra opet najavljena pošiljka snijega pa može biti u nedjelju slično kao danas, za uživanje u krpljanju.

Prilažem neke slike uvjeta i video snimku ovdje.

P.S.: Zimske sobe u pastirskom domu više nema (kao što je opisano u opisu za Vrtašku planinu). Sad je jedino sklonište odmah iza drvenih vrata, u malom prostoru, na klupi.

U subotu smo krenuli na Monte Plauris tj. Lopič putem koji počinje u Povici di Sopra. Jeseni zbog lišća i mokrog tla, u dijelu ispod sedla Slips, postaje dosta zahtjevan. Treba prijeći i kakav potok. Silazili smo putem prema zaselku Tugliezzo. Ljepa i samotna tura, preporučujem.

-> Klik za video snimku <-

Ko čovjek treba anti-stres terapiju mora se prvo osloboditi "pleha" i odabrati održivo planinarstvo, onda može uživati u putu po neljudenim kutcima naših planina.

Čudovito prečenje (samo) do bivaka na prelazu Globoko. Iz Podbrda nanosi cca. 20km i 2300 visinskih metara. U takvoj vrućini obvezna velika količina pića, jer usput ne možeš puniti...

Video čudovite, mirne i planinskim cvijećem okružene staze nađete na donjoj poveznici.

>> POGLEDAJ VIDEO <<

Konačno uspio sastaviti malo opsežniji putopis. Koga zanima, može ga naći -> ovdje.

Put na Goli vrh bez većih posebnosti, ako zanemarimo razmočena tla i kakvu krpu snijega pod vrhom. Na vrhu je jako puhalo, sreo dvojicu što su bivakirali na vrhu. Prilažem slike stanja na sjevernoj strani Grintovaca.

Što se razmera danas tiče, mogu reći samo odlične, sve natopljeno i (još uvijek) drži.
Neću više dosađivati, stoga prilažem samo nekoliko slika (imam pune ruke tako da ih je malo ) i snimku stanja danas.

Snimku možete pogledati ovdje.

@matic4 (ako pitaš za krpe) mislim da nema potrebe, previše suvišne težine za premalo učinka. Malo će se predirati ali to je čar zimske ture.

Nekud oko 1200m+ počinje snijeg na stazi. Ako si dovolj rani, cijela staza do vrha je tvrda odnosno smrznuta i nema prediranja, naravno treba prava oprema za te nagibe (t.i. derezice nisu za to). Od Srednjeg vrha prema Cjanovci nije bilo očite gazi, ali je išlo lijepo, za silazak s Cjanovce odlučio sam direktno, tamo se osjećalo da podloga još nije u redu, zato tko traži zimsku avanturu za vikend pred vratima, Srednji vrh u dovolj ranoj uri je pravi izbor.

Snimku staze i uvjeta iz Mača preko Dolgih njiv do Srednjeg vrha i dalje do Cjanovce nađete >> ovdje <<.

Bašeljski vrh danas je bio stvarno prava odluka. Prilike na putu dobre, snijeg počinje negdje od prve klupe dalje s pogledom na "Preddvorsku faru", onda se s visinom pojačava. Budući da sam bio dovolj rano škripalo pod nogama i pri silasku, inače bi trebalo obuti dereze, jer je na mjestima dolje ledeno. Uz greben do samog vrha prilike razne. Jučer je jako puhalo (info iz prve ruke), što se vidjelo na putu. Gaz negdje zapihan, drugdje skorjasti snijeg, pa i napihani snijeg na smrznutoj podlozi, tako da potrebna opreznost i iskustvo. Sreo ljude koje se broje prstima jedne ruke, pa još to pri silasku

Kratki video današnjih prilika nađete -> OVDE <-

Dok svi traže zimski idil u smjeru Zelenice, ovo je pravi raj Psssss, ne reći nikome
U petak sam posjetio taj idil, ali uvjeti se vjerojatno nisu promijenili, budući da je temperatura bila konstantno "ornk" ispod ledišta. Što se tiče uvjeta, najviše sam se brinuo na početku, oni ključi po kolovozu, ali bilo je puno plazovina za prijeći tako da mislim da trenutno nema veće opasnosti.

Video od petka
Klik za ogled

Na zadnji dan ove "čudne" godine otišao sam na provjerenu (zbog opasnosti lavina u visokogorju) Krišku goru. Unatoč tome što sam bio prilično kasno, parking u Gozdu bio je još uvijek prazan, što se po povratku bitno promijenilo jer je gužva na stazi bila velika. Staza je dobra, može se i bez dereza, čak s biciklom

U novoj godini želim vam svima puno sreće, zdravlja i sigurnih koraka. Neka 2021 bude normalnija od godine koju ostavljamo i neka se što češće sastanemo u planinama. Sretno i optimistično 2021!

Iako naslov spominje prečenje Na Možeh, moja objava to preskače, iz Triangla sam se spustio do staze prema Vrtači i na razdvoju za Suho ruševje skrenuo oštro desno i nastavio do zidina pa potom kroz grapu do prekrasnog grebena koji vodi do Palca. O uvjetima neću pisati jer će se uskoro jako promijeniti tako da dodajem samo neke vizualne trenutke.

Danas mimo koče na Ljubelju po grebenskoj stazi na Triangel. O uvjetima neću pisati jer će se uskoro jako promijeniti, dodajem samo vizualne utiske.

Jučer od koče kod Savice, preko Komarče i Štapaca na vrh Male Tičarice. Put preko Komarče je stvarno lijepo uređen, naravno nije za one kojima ne paše da imaju s jedne strane uvijek provaliju. I put dalje do vrha je lijep, bez posebnosti, samo neke polomljene stabla u šumi kod Crnog jezera. Snijega na putu nema, ima ga ako netko hoće se kepati.

S obzirom na situaciju, nisam sreo nikoga od starta preko Komarče do koče kod Triglavskih jezera, ni pri silasku, oko koče i jezera se motalo nekoliko pohodnika, isto na vrhu. Kad su uvjeti normalni i time preko Komarče puno posjetitelja, kaciga obvezna.

Fotkao sam malo, jer je mobitel star, bolje uživao u miru i pogledima, neke te prekrasne jesenske trenutke u bohinjskim planinama uhvatio kamerom.

Klikni ovdje za gledanje videa jesenske idile u bohinjskim planinama.

Jučer na posjet našoj najvišoj planinskoj i meteorološkoj postaji.
Što se tiče trenutnih "uvjeta" u državi, ne znam koliko ima smisla opisivati trenutne uvjete na putu, zato radije zalijepim neke slike i snimku, za sve nas koji volimo diviti se bojama jutra u visinama, da ne zaboravimo što nas čeka kad prevladamo trenutnu situaciju.

Ali mogu reći da sam bio svjedok opskrbe doma tj. meteorološke postaje od strane slovenske vojske, koja je prvo helikopterom dovela 6 vojnika, koji su onda svaki prenijeli teret (drva, plin, hranu itd...) u dom dok je helikopter išao po novi teret. Stvarno marljivi i profesionalni, bravo momci i slovenska vojska.

Video snimku prekrasnog jutra možete pogledati klikom na ovu rečenicu

P.S.: cesta do Lese je "dobra" za one koji poznajete cestu i znate što vas čeka, za sve ostalo, korito "it is"

Danas sam obavio spomenuti put. Do bivaka za Akom put dobar, vlažan, naravno prema okolini. Bivak je bio prazan.

Dalje prema Tri macesna čista idila mira, kao što se za bezpotje spodobi. Zadnji dio, tik pod Tri macesna može predstavljati veliki problem, teren jako krušljiv, treba biti vješt u poplezavanju, naravno da o prikladnoj obući ne gubim riječi. Ja sam odabrao sebi najprikladnije prolaze (drugačiji put nego opisan na ovoj stranici) i uživao u pogledima nakon dobrih dva i pol sata hoda od auta. Moram reći da mi se put stvarno sviđa, jer nema pretjerivanja s ometima kao na nekim "bezpotjima" i nadam se da tako ostane.

Pri spustu sam se zaustavio još kod Ingota (ravno su otvarali) na dobroj kavi.
Martuljska grupa je uvijek pravi izbor kad čovjek traži mir.

Prilažem nekoliko slika stanja puta.