Kostja Jerovšek - Zadnje poruke

Danas iz Krnice preko Lipnice u jutarnjo hladnoću preko Špika na Frdamane police.
Vrijeme - magla do podneva, tako da je povratak po Kačjem grabnu bio već prilično zagrijan.
Djelomično svrha ture zameniti vpisnu knjigu za novu. Netko ju je prije dvije godine ostavio vani i od tada se nije osuшила.. (Šteta) Ima povijesti od 1994. U budućnosti u arhivu PD Gozd Martuljek..

Ako ti pristup do 3 macesna nije poznat, vjerojatno bi bilo bolje da ga obaviš iz smjera Za Aka. U nastavku zatim cijelu turu na MMP završi sestupom preko Kotlov, čiji tok već poznaješ.
Kad dođeš Za Ak usmjeri se u desni krak prodišta i po njem skoro do kraja. Skreni lijevo na ruševitu padinu u smjeru Široke peći, gdje je staza između i uz rušje lijepo vidljiva.
Malo iznad dvije spominske ploče staza se završava. Nastavi u grab pod Širokom peći, gdje je bio nedavno skalni podor. Za podorom lijevo od graba po zbijenom melištu gdje gore nalaziš ostatak staze koja vodi prema stjenovitom trbuhu. Preko njega u smjeru graba pronađi najlakši prolaz i dođi u kotao pod stijenom Široke Peći. Tamo se nije dobro predugo zadržavati… Preko kotla desno i po padini pronađi ostatke staze ili prikladne police koje te dovedu na porašteni grebenčić tik ispod macesna s vpisnom knjigom. Sestup po tim šljunkovitim policama je zoprniji od uspona. I još jednom … u tom kotlu se ne smije okretati! Sretno!

Danas ispod Špika i preko Kotlov na Malu Martuljsku Poncu. Snijega u ozebniku pod sedlom ove godine ima manje nego prošle godine u ovo doba. Pa čak i taj neće dugo izdržati u ovoj vrućini… Tone je prošle godine pisao kako mu je žao za poderanu knjigu, pa sam je danas "okovao" silvertejpom . Tako će izdržati još neke dvije ili tri godine, onda će biti puna. Sestup sam obavio mimo 3 macesna… Nakon dugo vremena sam opazio dva alpinista u Širokoj peći. Preko razžarenog proda Za Akom do vode i kući.. Jedna od ljepših tura u Martuljkskoj skupini..

Danas iz Zgornjeg Pobiča putem 702 na Lopič (Monte Plauris). Prošle godine sam ga gledao s druge strane doline s vrha Monte Pisimonija. Na tako lijepu planinu te povuče, svijet je divlji i samotan.
Put oko ljestava novo opremljen kablovima i par novih stepenica. Više gore kroz šavje pod sedlom prokrčen, tako da se ne treba gubiti po divljačkim stazama. Ni oblak na vrhu nije pokvario oduševljenje za najviši vrh Muzaca.
Vrijedi pogledati obnovljeni rudnik iznad bivaka. Rovi izgleda stalno osvjetljeni, samo table s opisima na talijanskom.

28. 4. 2025
Danas s sedla Cristo di Forca stazom 414 na vrh Amariane. Staza je dobro utabana i lijepo održavana. Čini se da i travu uz stazu košnje. U gornjem dijelu su čelične užadi u klancu ispod grebena obnovljene i sve ispravne. Snijega na stazi više nema. Do grebena bilo je prilično toplo za ovo doba godine, ljeti mora lepo žariti preko onih trava iznad granice šume…. Srećom danas malo posjetitelja (samo 4 auta). Inače susret na uskoj cesti može biti pravi “posao”.
Pogledi s vrha … fenomenalni s Cretom Grauzarijom i Monte Serniom u prvom planu i Julijcima u pozadini.
Kratka ali lijepa tura.

Jučer 30.8. preko Velikog grebena. Staza i smjer lijepo pratljivi. Nekoliko lomaca dolje, gdje drugdje ionako ne ide. Na grebenu predposljednji toranj izdaleka izgleda prilično teško, kad si blizu odmah na lijevoj strani grebena straga „autocesta“. Cijelu turu sam, i u okolici bez gužve. Sestup preko Turske gore i preko soda bez dna na Kamniško sedlo i cestom u Konec. Aja, umjesto da puste ljude parkirati na šljunku Jermance, sad će razoriti cijelu donju livadu… Ta tabla za seču i spravilo drva je besmislica, jer su gore ionako sve posekli…

Odcep je otprilike na 2530 m kad izađeš iz klinova i ploča. Tamo na grebenu odakle do vrha Škrlatice još cca 1/2 sata. Dol manjim melištem lagano lijevo pa širokim grebenskim dolje cca 50 visinskih. Na rubu je možic, odatle drži lijevo.. U smjeru stalno možici.. svega oko 200 visinskih. Kao na slici približno.. Sretno!

15. 8. 2024 s Kotla na Veliki i Srednji Rokav. Duga, naporna (osobito povratak s Kotla) ali veličanstvena tura.
Hvala Tonetu (lijaneja) za korisne napotke. Smjer uspona je inače vrlo logičan, ideš tamo gdje je najlakše.. sve drugo je traženje problema. S sedla malo niže u izraženi kamin, zatim slijediš novim vrlo kvalitetnim štantovima prema vrhu. I sa Srednjeg su napravljena 2 štantanja, midva smo otišli pješice i dolje..
U Kotlu još snijega i jedan kamz kojem usponi na vrh nisu mar.. Kao što je netko zapisao, “Na vrhu nema gužve”. Susjedna Škrlatica oblegana…😊

Danas sam se popeo na Nad Kuhinju špicu. Jutros dolje oblačno, gore “Šajba”. Put se kar nađe. Malo s pomoću skica Heavy Bulla, kdorkoli je to … hvala njemu i mojim prethodnicima koji su postavili neke možiće. I ja sam jedan, samo nije za orijentaciju..😊. Ljepno bezpotje pod Cmirom.

Danas iz Mlinarce kroz skriveno dvostruko okno na Kanceljne. Pod Lešarjevim slapom netko je ostavio crvene planinarske štapove… kasnije na turi nismo sreli nikoga. Nastavili na Prevčev toranj i spustili se s užetom 3x u Hrušku. Onda lakši pristup na oba vrha Planje i po označanoj stazi natrag do Cestarove bajte. Tura koja je bila dugo na popisu želja opravdala je svoju ljepotu u svim pogledima 😊 Nezaboravno!

Jučer iz Zapotoka na Zagorelec i dalje u prečicu sve do Špičice i Neimenovanog vrha, gdje konačno nalazim pristojan spust prema planini Zapotok. Greben vjerojatno nije baš često posjećen, jer su trake na rapel postajama već prilično loše pa im dodajem nove. Na vrhu Oltarčka stoji samo jedan sumnjiv klin pa zabijem još jedan i povezujem s novom trakom… sljedeći neka ga zamijeni jačom! Taj dio grebena je stvarno višnja na torti. Dalje do Špičice trave u sjeni još uvijek mokre. U tom samotnom svijetu susrećeš samo kakvu lokalnu zmiju, trave su posejane bujnim alpskim cvijećem, da je mirisalo po kamilici. Čak i kamzike ga izbjegavaju. 😊 Mislim da je najzoprniji spust sa Špičice. Crnim zankama je istekao rok trajanja.. pa je najviše pomogao cepin.
Sve u svemu taj greben je stvarno nešto posebno u svemu što nudi i prikladan samo za planinare koji su 100 posto sigurni u kretanju po bespućima. Za rapel smo imali dvije tanje 30 m vrvice i to je dovoljno, manje ne.

Danas iz Podklanca po Buflon wegu mimo križa na Golobarju na Lipnik, Srednju špicu i još na Hudi vrh.
Uzlazeći sam par puta koristio GPS pomoć, uglavnom mulatjere lako pratiti. Put od Podklanca do Kozjeg roba mjesto uzak i ako mokar u toj strmini oprez potreban.
Nad Srednjom špicom me par puta preletio jastreb…
Čak i ako vrhovi pod 2000 m tura je dosta vrijedna. Meni napisalo 19 km, 1700 vis. i 8 i pol sati. Lijepi samotni krajevi...

Na slici 11 je najvjerojatnije "Nešto zeleno" , vjerojatno Dlakavi mlečak (Euphorbia villosa) koji raste na Notranjskoj. Prepoznaje se i po dlačicama na donjoj strani listova. Po tome je i dobio ime.

JV greben Dolkove špice bio je nedovršena tura oko 50 godina. Prvi pokušaj bio je pod vodstvom Avgusta Delavca iz Mojstrane na alpinističkom tečaju u Vratih, gdje sam bio s još dva fanta iz Mojstrane u navezi. Toliko vremena je prošlo da sam zaboravio imena… u glavnom nek gdje na sredini nas je zadesila jaka oluja i obraćali smo se.
Danas sam ga prepleo sam u miru i čudovitom vremenu. Orijentacijski nije zahtjevan.. ne tražiš teškoće i tu su uglavnom možici.. S vrha spust prema zapadu i još Dovški Gamsovec jer je tako pri ruci i nogama.. Preko melišta pod DŠ brzo do odcepa za bivak. Vrlo lijepa tura… Posebno razgledi od Spodnje Dolkove špice prema vrhu jedinstveni.

Danas dokle traje vrijeme, rano pod Špikom preko Kotlova na Peči i pod Visokom poncom sve po snijegu lijepo do sedla. Odtud još skok na vrh. Sve kao prije. Što se knjige tiče, prostora glede na posjećenost još dovolj. Platnica zaista otkinuta. Dao sam joj novu vrećicu.. vratio se mimo 3 bora za Ak i u Rute kući. Netko presjekao malo ružja od Pod Špika mimo donjeg kotla do srednjeg. Srećom nije pretjerao pa lijepo prolazno bez ogrebotina. 😊Snijeg mekan ali dereze i cepin ipak “obvezna oprema”.