mizakaši - Zadnje poruke

Ovo je obična slovenska krađa. Tako kao na svim područjima, lokalne zajednice su nanjušile novac i uvode oderuške parkirnine i oderuške cijene za ogled znamenitosti, koje su javno dobro. Ovdje tom oderuštvu nema opravdanja. Svim tim velikašima savjetujem ogled i obisk Karnijskih Alpa, Dolomita, na kraju i bliskih Zajezera, da si ogledaju urejenost parkinga, posebno cijene parkiranja, ako se već uspoređuju sličnim stvarima u Sloveniji, gdje oderušstvo ima uvijek veći zamah pod izgovorom očuvanja prirode. Kao rečeno, u razvitu Europu treba gledati. Iz sve više zaplankanog Balkana...

Parkiranje za cijelu dolinu Zajezera u Italiji je 5€. Ne za jedan dan, može za više dana ili tjedana. Pet ogromnih parkinga po dolini. Izlazna mjesta za smjerove i koće. Montaž, Viš, med drugim Višarje cestom. Od kud ova pohlepa s parkingima i taksama??? U Sloveniji ništa drugo ne nude osim visokih cijena....

U subotu s partnerkom sam imala nameru ići preko Via Italiana. Račune prekršila već zatvorena cesta. Odlučili smo se za plan B. Što znači preobuti se, preobuti pa trkački obojano djelomično cestom djelomično po pješačkoj stazi do sedla pa dalje po talijanskoj na vrh. Na vrhu prilično ljudi. Bilo je i prilično hladno glede na temperature u dolini. Tad je još bilo jasno. Za natrag od sedla do auta kod mosta pretekli smo cestom. Odmah kod auta pojavile su se prve kapi kojima je uskoro slijedio naljev. Odnijeli smo je odlično mislim da mokrih u subotu nije bilo tako malo.. Nabralo se cca 25 km i malo više od 1500 visinskih metara. Pivo i malo kasnije još dvije runde sladoleda nam je potpuno vratilo energiju

Mi s mojom saputnicom smo jučer obradili tu stazu. I ovaj put pokazala se u svom punom sjaju. U lijepom vremenu iznenađujuće nije bilo gužve na njoj. To se poslije osvetlilo više na grebenu, koji je ponekad izgledao kao da ima perjanicu.
S vrha smo brzo krenuli jer smo se vraćali Jubilejnom stazom. To smo prošli prvi put i oboje smo se složili da ne zadnji. Možda u obrnutom smjeru. Staza je otvorena, ali malo prije rupe još jedan manji obrušavanje koje ne predstavlja problem.
Jer smo jutros bili dosta kasni i po nekoj čudi našli rupu za auto i ostavili ga tu negdje, našli smo ga tu negdje i, ali osamljenog. Ali prije toga još pripada pivo, katerog mislim da smo si ga zaslužili.
Prisojnik smo tako obradili svim stazama. Neke i više puta.

U nedjelju s partnericom na Jezersku Kočnu od Češke koče. Put bez posebnosti. Vrijeme čudesno, na vrhu prava temperatura s malo vjetra koji je dao pomisao na vjetrovku. Posjeta dosta. Nazad pauza kod koče koja je put do piva dosta skratila.

mizakaši
22.7.2021 22:26:49


Jučer s mojom dragom bila u tim lijepim krajevima. Jer smo Montaž preko Pipanove obradili prošle godine odlučili smo se da letos pređemo obećanu Lijevu stazu. Startali smo u obrnutom smjeru. Počeli smo ispod Pipanove ljestve i krenuli prema Špiku. Staza je odlično osigurana besprijekornim ogradama. Tehnički nije zahtjevna ali je prilično zračna. Nije za vrtoglavce. Nakon spusta u škrbinu slijedi još kratak uspon uz jeklenicu i kraća ljestva, koja je prvih par metara možda čak malo prevjesna. Još par zavoja i već smo na vrhu s prekrasnim pogledima od Viša pa sve do Montaža i dalje do Strme peći. Snijega na stazi nigdje više. Nazad pivo kod koće i zatim spust natrag u dolinu po novoot asfaltiranoj cesti. Kao zanimljivost mogu reći da nas je cijelu stazu pratio mlađi kozorog. Sve do Špika. Ako je to u njihovom običaju ne znam. osmijeh

Prošle subote 9.7. tako i midva sa saputnicom na ovoj čudovitoj gori. Po grebenskoj gori, po slovenskoj dol. Za dol par flikova snijega, koji ne prave problema. Dobre za malo pokepati se. Posjeta dosta. Na vrhu hladnije nego toplo. Vršič standardno zauzet. Što će tek biti..

Prošle subote 9.7. tako i midva sa suprugom na ovoj čudovitoj gori. Po grebenskoj gore, po slovenskoj dol. Za dol par flikova snijega, koji ne prave problema. Dobre za malo se pokopati. Posjeta dosta. Na vrhu hladnije nego toplo. Vršič standardno zauzet. Što će tek biti..

Ne znam zašto dramatičariti ovdje. Da tako gledamo svi bi bili samo kod kuće. Pristupi vrhovima također u čeličnicama, svatko tko ode tamo mora znati u što se upušta i preuzeti određeni rizik. Ako to nije sposoban neka ostane kod kuće. Nitko nikoga ne tjera. Svatko sam odlučuje. Ovdje samo oprema koju bi barem zakonski trebali urediti i svi je morali koristiti. Ceste i autoceste zakonski i održavanjem vrlo uređene, oprema automobila i propisi također, a ogromne žrtve na njima. Sve dobi. Pa sretno i siguran korak.

U nedjelju s mojom cimericom ponovno obišli tatu. Iz Krme krenuli još po tami. Snijega na početku nad Kredaricom i na vrhu Triglava baš dovolj za kepanje. Do Kredarice i snijega par flika koji ne prave više problema. Vrijeme za uspon idealno. Tu i tamo se spuštale maglice, baš toliko da treba paziti na vidljivost za fotografiranje razgleda. Posjeta umjereno glede na vrijeme i produženi vikend. Kod koče za natrag pivo na suncu koje je već pošteno grijalo. Skratka, Triglav kao Triglav.

U subotu s mojom partnerkom prošla ovu direktnu stazu. Iz Tolminskih raven već jako kasno brzim koracima zagrizemo u strminu. Vrućina ne popušta do zadnjeg prilično strmog dijela gdje vjetrići ipak malo rashladuju razgrejana tijela. Snijega na ovoj stazi više nema. Nismo sretnuli ni jednog planinara. Za planinare koji ne vole gužve i nagrade za dostignuti vrh prekrasnim pogledima sa svih strana ovo je odličan izbor. Preporučujem. Nazad još stanka s pivom kod koče na Planini Razor.Sladoled pa malo kasnije u dolini.

S obzirom na dobru napoved jučer s partnericom krenuli na Grintovec. Start iz Konca gdje je već bilo parkiranih dosta automobila. Ispod Kokrškog sedla još jedan snježni jezik, koji se dao bez problema zaobići. I dalje od sedla put suh, osim manjeg djelića snijega na kraju prve ljestve, koji se dao zaobići po donjoj strani. Dereze nataknuli na početku druge ljestve. Snijeg pri usponu lijepo držao, pri spustu već prilično popuštao. Na vrhu prilično hladno i vjetrovno. Magla cijelo vrijeme u trakama. Sunce zasjalo kad smo već bili natrag kod koče. Gužve na vrhu nije bilo. Sveukupno šest, možda sedam planinara, neki bez zimske opreme i obrnuli. Ovaj put na Grintovec još nije bez nje.
Kamo su se izgubili svi vlasnici automobila parkiranih u Koncu ili blizu puta samo nagađam. Inače table s prepovedom vožnje prema Koncu ovaj put nije bilo.

Jučer smo se ja i moja planinarka odlučili za Storžič. Sat je već pokazao jedanaest kada smo krenuli iz Laškega. Do Kališća vruće, sparno, dalje pa sasvim podnošljivo. Na vrhu je dobro došla i vjetrovka. Staza bez posebnosti. Sreli smo dosta planinara. Na povratku kod koće prigodili smo si pivo i s pogledom na planinu kratku analizu uspona. U pet i dvadeset pet već kod auta i osjetili prve kapi. Opet smo pobjegli kiši, kao par prethodnih vikenda. Što je uslijedilo onda u ovim krajevima ionako znate, bilo je i po radiju i tv. Mi smo si pak par deset km dalje na terasi pri 29 stupnjeva kupili sladoled.

https://www.hribi.net/slike/hyperlink.gif

Ova se našla od nedjelje

Nakon par vikenda trčanja, jučer s partnerkom smo na vagu stavili Grintovec i dugo promatran Svinjak. Prema vremenskoj prognozi odlučili smo se za njega. Nije nam bilo žao. Vrijeme u ovim krajevima izdržalo je do kasnog popodneva. Staza bez posebnosti, na vrhu koji jučer nije bio usamljen, uživali smo u prekrasnim razgledima unatoč malo hladnijem vjetru. Budući da smo turu obavili malo prebrzo, otišli smo pogledati izvor Soče. Prije i poslije također nismo bili lišeni piva ni sladoleda.
Opet lijep dan u ovim čudesnim krajevima.