Lijepo vrijeme ovaj vikend iskoristili smo za Jalovec.
Iako sam ga već osvojio iz Tamarja, htio sam proći i put preko Jalovške škrbine. Ovaj put izvedba je bila teža za mene.
Start u 6.00 na Vršiču - parkinga je bilo još mnogo na raspolaganju. Spust u tami služio je za ugodno zagrijavanje, iako smo znali da će na samom kraju tu trebati gurati gore. Nakon raskrižja zagrizemo u uspon koji traje sve do ulaska u penjački dio.
Prijelaz Goličice predstavljao je veliki izazov. Prešao i osvojio sam već nekoliko dvotisućnjaka, dio penjanja po Goličici bio mi je sigurno jedan od najtežih. SVK ne pomaže ništa, ali smo izuzetno izloženi. Ipak sam u penjačkom dijelu uživao, ali potreban je bio izuzetno usredotočen korak - spust ovdje ne bih preporučio.
Nastavak je lakši, ozbiljnije opet postaje u zadnjem dijelu. Vrhni greben (i sam vrh) na tako lijep dan omogućio je prekrasne poglede. Ali opet na određenim dijelovima je izložen i zahtijeva oprez.
Na cijelom putu do vrha nismo sreli nikoga, na vrhu nas je bilo 5.
Spust je slijedio preko Zavetišta pod Špičkom, koji je lakši, ali ipak zahtijeva usredotočenost. I ovdje je staza bila prazna. Spust od ZPŠ do Vršiča bio je ugodan osim zadnjeg uspona na Vršič koji te ubije
Iako na hribi.net piše 6 sati hoda na smjer, na tabli kod polazišta predviđeno je 5 sati. Trebali smo 10 tamo i natrag od toga 2 sata za odmore.
18km, 1700 vm, super dan.