mdenac - Zadnje poruke

Danas sam si na čudovito nedjelju priušio malo istraživanja u grebenu Prisanka. Glavni ciljevi su bili istočni vrh Zvonikov i Zadnji Prisank, prije toga popelo sam se još na Kraj sten i naravno Prisank. Turu sam zaključio usponom na Mali Razor, koji ima zasebnu temu, pa ću par slika odande objaviti tamo.
Krenuo sam iz Vršiča i išao po grebenskoj skoro do prednjeg prozora, zatim na greben do vrha Kraj sten. Kao i kasnije pri usponima na Zvonike i Zadnji Prisank držao sam se opisa od Marijana & Marka, tako da: ako ovo ikad pročitate, najlepša hvala i kapa dol Iz vrha Prisanka sam sišao do početka jubilejne i prešao veći dio pod Zvoniki prema Kajzeljevoj škrbini. Do grebena popelo sam se na mjestu gdje je lijevo uz put izražen pomol, desno nagore neki jednostavan razbijen žlijeb. Što se tiče samog uspona na Zvonike ne bih previše ponavljao spomenuti opis (vjerojatno će slike i neki komentar biti korisniji), ali stvar je stvarno dosta zakrčena i sigurno mnogo lakše ako se spustiš absejlom. Žlijebovi su dobro opremljeni, našao sam tri staja, dovoljna za sva kočljiva mjesta. Prvi žlijeb ima nakon ca. 5 m možića, na vrhu pri ulazu u drugi, dugi, postavljen je još jedan. Lijepo vidljiv možić je i pod skalnom zaporom tik pod vrhom, gdje su dvije varijante (direkt, vjerojatno II+, i polica desno - II). Ja sam išao gore direkt preko natovarenog i krhkog skoka, pri spustu mi nije dišalo i išao sam po polici koja obilazi taj skok s sjeverne strane. Bila mi je dosta lakša i da bih išao još jednom išao bih gore i tamo.
Kod Zadnjeg Prisanka je upravo obrnuto - jedine smetnje su odmah na početku, greben pa je potpuno lak. Ja sam krenuo s puta desno gore odmah na kraju prve vodoravne jeklenice poslije Kajzeljeve škrbine i popelo sam jedan malo sitan skok, zatim po nekoj polici i širokom blažem žlijebu na greben. Greben je lak, ali nisam išao sasvim do kraja jer su tu spavali kozorogi s mladičima. Prisank je već tako prepun staza, ja pa sam se ušuljao u jedan od rijetkih mirnih kutaka tamo oko. Zato sam se zadovoljio negdje na sredini grebena gdje je postavljen možić i gdje se vidjela najviša točka. Sišao sam po smjeru dolaska i prešao dalje po jubilejnoj do drugog prozora.

Također danas odlične uvjete u centralnoj grapi, posebice lijepo vrijeme iznad svih očekivanja! U grapi smo bili potpuno sami, na vrhu pa sreli još dva planinca. Sestop preko Šentanskog plazu. Vrijedilo je žrtvovati ponedjeljnje jutro

Danas na Vremščici. Sunčano s lijepim pogledima, ali nažalost dosta vjetrovno (kao očekivano). Iz smjera Senožeča savjetujem dereze, staza je u šumi jako poledenela. Snijeg je iz tog smjera praktički od podnožja, čim iz sela uđeš u šumu, prema Gabrku pa je od vrha više u mrljama i nestaje gdje SPP skreće lijevo niza obronak s ceste (oko 800m, malo parkiralište).

Neka me netko ispravi ako se varam, ali na ovoj cesti u hladnoj polovici godine uvijek me dočekao znak da cesta zimi nije održavana. Nekako sumnjam da bi s ovogodišnjom količinom snijega u ovim krajevima bilo drugačije.

No, već dugo nitko ništa nije zapisao, pa mogu oživjeti temu današnjim prilično napornim usponom na Goteniški Snježnik iz Gotenice (preko Kamenog zida). S kolegom sva krenula hodati oko devet i vratili se malo prije četiri - dobro nas je usporio južni snijeg koji smo s krpljama gazili dobar dio puta. Najveći problem s otapanjem je naravno na padinama Kamenog zida gdje je staza potpuno zasnežena i "prelaz" je na nekim mjestima jako strm. Zjutro je još držalo, na povratku se ekstremno ugrezalo. Ispred nas je već netko bio pješice, ali se okrenuo malo prije tog prelaza. Malo dalje otišao je netko danes tijekom dana, ali se i okrenuo prije prelaza. Do tamo je dakle zgazeno za pješake, ako slučajno netko razmišlja o usponu. Na Kameni zid sad bi se valjda dalo doći OK bez dodatne opreme, za GS će krple/ski još neko vrijeme biti jako preporučljivi.

Uf, ta linija izgleda stvarno dosta divlja; zamišljam da je spust po njoj bio svojevrsno iskustvo. Hvala!

Najljepša hvala @Hammond! Pa, vjerojatno ću ipak još kad strašiti gore...i možda obnoviti možića Sretno!

Vrh nad Mužicima - više sreće sljedeći put. Tako bi kratko opisao moju današnju planinsku avanturu...i ako ništa drugo da probudim temu koja je "spavala" više od 6 godina
Motivacija za istraživanje Kukovih proda došla je od izleta na Vrtaško Sleme prošli vikend, kad sam si dobro pogledao gdje je prijelaz na njih. Danas sam startao u sedam na Črlovcu i na razcepu Kukova špica - Vrtaško Sleme skrenuo lijevo prema Kukovoj. Kad put uđe u grapu Velikog Črlovca, otišao sam po neki na početku OK vidljivoj stazi uz grapu gore i skrenuo lijevo na prvi šodrasti jezik. Zatim po njem do vrha dok mi rušnato-stjenovita zapora nije zatvorila put. Tamo desno se otvara široka (potpotišna?) grapa, kojom sam brzo došao na rampu tik pod JV razlom KŠ. Možića ovdje nema, ovdje-onamo neki dio bežno išljapen, sve prepoznatljive trace od gamsova. Kod rampe sam zaobšao greben i počeo se penjati prema vrhu Kukovih proda po što manje neugodnim dijelovima. Do tu sve kao po loju, vrijeme 10/10, vremena na valovima i bez orijentacijskih problema. Što više, to se desno više formirao greben Vrha nad Mužicima, cilj ture, ali iz te perspektive nije bilo jasno koji je pravi vrh. Imao sam samo slike iz V grebena KŠ gdje se gleda dolje, i njima se nisam znao poslužiti. Zato sam na "primjerenom" mjestu krenuo na greben. Uspon je bio ludo natovaren i prilično krušljiv, plus dosta strm. Na grebenu sam otišao desno (istok) i došao na neki vršić. Brzo mi se nos spustio, jer očito nisam stajao na pravom vrhu nego na zaobljenom predvrhu s istočne strane. Tada sam vjerojatno napravio kobnu grešku: umjesto da do pravog vrha pokušam po grebenu, koji je kasnije s podnožja izgledao daleko najužitnija opcija, spustio sam se kroz sav onaj gadljivi škrab nazad na prode i pokušao sreću drugdje. Malo me kaznilo površno čitanje opisa M&M, obilje tih vršičića u grebenu VNM nije olakšalo. U drugom pokušaju sam osvojio grebenski vrh zapadno od VNM, koji izgleda od pravog vrha nešto viši, do njega pa po grebenu još uvijek bez problema iz škrbine između Kukove i grebena VNM. Ovdje sam se drsko pokušao nastaviti po grebenu, ali sam brzo naletio na okomice koje su me vratile do ruksaka. Za treći pokušaj sam pokušao doći do škrbine između VNM i njegovog zapadnog kolege, na kojem sam bio par minuta prije, po gadnom sustavu visećih i natovarenih ploča. Gotovo sam došao do sedla, ali malo ispod njega na dosta neugodnom mjestu ponestilo hrabrosti. Malo šokiran gadnošću spusta po tim pločama kod ruksaka konačno sam bacio pušku u kukuruz i tek za vrijeme spusta (išao sam više uz zid JV raza) primijetio da greben na VNM izgleda još sasvim OK (slika 24). Niti približno mi se nije dalo još jednom po tom šodru na greben gore-dol, pa sam spustio do auta...i tiho malo psovao Vrlo bih se veselio komentara nekoga tko je već bio gore, da malo preciznije opiše gdje je prošao te ploče. I naravno, ako je taj dio grebena (od istočnog predvrha do vrha) stvarno prolazan s teškoćama do recimo II. stupnja - ukoliko jest, možda se još kad s njim uhvatim.

Super! Hvala Tone

Danas sam iz Planine Jezerca posjetio Kalški Greben i Kalšku goru, vratio se putem ispod grebena preko Kalaca. Jer sam neplanirano produžio turu do Kalške gore, morao sam na licu mjesta malo proučiti forum da provjerim koji od grebenskih vrhova je Mala Kalška gora. Mislim da sam je našao... hvalabogu za 4G :P Vrijeme super (osim vjetra), planinara praktički nema, što znači više životinja oko puta. Iako mi je bilo vruće tijekom cijelog hoda, sva jezercad uz put bila su zamrznuta i tijekom dana - zima kuca na vrata.

Danas smo u obiteljskoj postavi obavili čudovit uspon iz Črlovca na Vrtaško Sleme. Staza je cijelo vrijeme pratljiva i nikoga nismo sreli na njoj, prvi planinari tek na markiranoj iz Mojstrane. Na vrhu odlična vidljivost, mnogi vrhovi okolo lijepo poprašeni snijegom. I Kukova ga je imala malo i planinari su nam kod auta rekli da je nekoliko otežio predvsem silazak.

Jučerašnji topao oktobarski dan iskoristili smo s Lukom za lijepu kružnu turu u fužinarskim gorama. Krenuli smo s Blata i preko planine u Lazu i Lazovskog sedla popeli na Škednjovec, zatim nastavili po grebenu na Vrh Hribaric i istočni vrh Vršaka. Tamo smo se okrenuli prema jugu i preko Vrha Lašt dosegli Debeli vrh. Budući da takav dan treba iskoristiti do kraja, produljili smo turu još do Ograda i stigli do auta baš dovoljno brzo da nam nije trebalo kopati po nahrbtnjaku za čeljak. Cijeli dan hodanja i penjanja u kratkim rukavima prošao je bez posebnosti, oduševila nas je planinska kavka s šarenim prstenom, jer smo istu jedinku nahrnili na čak tri vrha, a ja sam shvatio da sam upravo nju hranio još u julu na vrhu Kanjavca

Da, meni je na kraju također bilo malo žao što nisam ni taj napao, ali barem motivacija da se još nekad odpravim ovdje. Možda ga spojim s onim tornjem/krtinom koji bih također rado bliže upoznao

Čitanje ove debate prošli tjedan me potaknulo da sam se danas nakon ture oko Prisanka popenjao još na Mali Razor. Hvala obojici za korisne informacije, posebno @lijaneja za gornju sliku s uvučenim tijekom smjera. S njom sam +- bez problema stigao na vrh, samo na grebenu sam malo tražio gdje zaobići onu dvoglavu špicu. Dolje prilažem nekoliko slika s uspona.

Jučer i danas s prijateljima proveli smo krug iz Vrata na Dolič, Kanjavec i Poprovec i vratili se preko Vodnikova Vršca i Kanjavčevih polica. Put preko polica normalno prohodan, nigdje problematičnih snježnih polja. Na snijeg stupili samo tik pri priključku na mulatjeru s Doliča. Na dva mjesta se na put ruše stijene, ali lako preko, i neka jeklenica mlahava. Zato preporučujem što opreznije uživanje u tim nevjerojatnim prolazima i pogledima

Da, kao što je napisao @Trobec - susjedni travnati vrh je viši i ima većeg mošnjaka na vrhu, ali po karti je Plaski Kuk taj s ruševjem. Na turi smo se ponekad pomagali aplikacijom Locus map i tamo se to lijepo vidjelo.