Pozdrav,
na Monte Cinto sam se prvi put popeo prije 8 godina dok sam ljetovao na moru, a ove godine sam to ponovio 2.8. opet tijekom odmora, jer volim ići na Korziku i kombinirati odmor na moru s kretanjem u prirodi. Tome kažem aktivni odmor

Uvijek sam startao iz Asca, ali imam želju jednom pristupiti preko jezera Calacuccia, jer mi je ta dolina jako pri srcu.
Osim vrha posjetio sam i jezera Monte Cinto, koja leže pod padinom 2540m visoke gore Capu Falu i Lac d'Argento, koja me sa svojim zanimljivim jezerima podsjeća na Triglavska jezera ali u mnogo manjoj varijanti. Na povratku u dolinu popeo sam se i na Capu Borba (2305m), jer se nalazi tik uz stazu i svojim golim izgledom izgleda kao s drugog planeta. Njegova stijena je sva željezna ruda. Sam bi ga nazvao željezni vrh

Vidio sam da si posjetio i Paglio Orba. Definitivno planina koja mi je ostavila dobar dojam prije 8 godina. Tada sam se popeo i na Monte Rotondo iz Restonice, preko ikoničnog jezera Lac de I'Oriente, čiji je prizor vrijedan posjete.
Ove godine osim Cinta posjetio sam i Monte Padro (2389m), na koji mi prije sedam godina nije uspjelo popeti se, jer sam ga krenuo s krive strane i vrijeme i orijentacija su me stajali cilja, ali zato mi je u zamjenu darovan vrlo rijedak prizor, koji sam u osam godina ljetovanja na Korzici ponovio samo ove godine a to je stado muflona, koje tamo zovu muvra.
Osim toga, ove godine je sudbina sredila da sam prvi put promatrao pomrčinu sunca i to s plaže u Lozariju. Stvarno jedinstven prizor, kad sam mogao doživjeti pomrčinu i zalazak sunca istovremeno, gdje se samo komadić sunčeve krune spustio u more - nezaboravno!
Zbog položaja otoka na zapadu, pomrčina je bila izraženija nego kod kuće u Sloveniji i trebala je biti oko 96%.
Zanimljivo da sam za pomrčinu saznao tek nekih 2 sata prije događaja, ali takvi neočekivani trenuci su obično najbolji.
Za krunu sam mogao nakon toga promatrati još 2 noći roj Perzeida na nebu.
Što više čovjek može poželjeti?