S.Maja - Zadnje poruke

Jučer popodne Brana preko Kaptana. Lijepo penjanje i malo borbe s klekovinom. Mir i tišina, čak na vrhu nikoga, tek kad krenemo nizbrdo dođe još netko na vrh. Na vrhu je jako puhano i temperatura nikako ugodna, brzo smo navukli gamaše, perjake i rukavice. Pri spustu s Kaptana ona klimava stijena od lipnja odletjela u dolinu i prijelaz je bio lakši. Spuštamo se na Kamniško sedlo i u dolinu

Hišna gora nikoli je uvijek dobar izbor, ali ako si još i istraživač nađeš staze i prijelaze koji su malo "začinjeni". Tu smo bili već toliko puta da dobro poznajemo svaku stazicu, istražili smo Jamu Pod plavom skalom gdje je bilo rimsko svetište, te prije nekoliko godina došli na ideju da je preplezamo, naravno s opremom, stijena nije baš dobra, sve se "maje". Istražili smo i lovsku stazu od Zalubnikara, ali još češće kurirsku stazu, kao danas. Staza koje uopće nema je jako strma, počinje u Soteski i u dobrom kilometru napraviš dobrih 600 visinskih. Staza ima povremene crvene točke koje nam pomažu da smo u pravom smjeru. Kao i na drugoj strani i ovdje je stijena loša, sve se maje i brzo nešto odleti u dolinu. Cijeli greben je strm i izložen, te opasan za klizanje, također staza nije uočljiva i puna je klizavog lišća. Sili smo mimo Gabrovega i Loškog grada

To ne znam, mi smo došli putem C. Chersi od Nabojsove škrbine. U svakom slučaju može biti jako oronulo i dosadno za spust.

Prošle jeseni smo vodu dobili ispred bivaka u onom jarugu. Niže je bilo jeseni puno vode. S obzirom na sušu ove godine stanje može biti potpuno drugačije.

Drago mi je da je moj post pomogao. Znala sam da je Goličica osigurana samo klinovima, ali znala sam da Petru neće uzrokovati probleme, jer je naviknut na takve puteve, a i klinova ima dovoljno. Ne volim ipak s njim hodati putovima koje već ne poznajemo od prije. Ipak mi se činilo da je ovaj put prikladniji od onog s Kotovog sedla

Kao što je napisala Ločanka, stranice su iz spomenute knjige.
Midva smo za obje spomenute staze imali uže, koje smo i koristili. Prvi put smo išli iz Kotovog sedla na Kotovu Špicu i imali 60m užeta. Za gore smo se osiguravali, za dol smo se spuštali. Drugi put, kad smo išli spomenutom stazom iz knjige, imali smo 40m užeta i koristili smo ga za onaj zadnji toranj koji sam gore prikazao na slici. Silazak s V Koncu Špice je vrlo neugodan zbog šljunka, tamo me je osiguravao s vrha, on osiguranja nije trebao. Mi uvijek na neoznačenim stazama uzimamo uže, klinove, nekog leptira, da se po potrebi možemo osigurati. Kao što je Dejan gore spomenuo, malo "promašiš" idealne prijelaze, može postati jako teško.
KrEnD, ako se želiš spuštati s Kotove Špice trebaš 60m, sidrišta postoje, ali mogu biti u lošijem stanju, prije tri godine smo na jednom sidrištu zamijenili klin i užad, dakle bolje biti spreman da mogu biti u lošijem stanju.

Još jedan podsjetnik da smo se na moju želju osigurali na onom zadnjem tornju, koji je odozdo izgledao teži, ima dobre hvatišta, te da je spust iz V Koncu Špice dosadan zbog glatkih ploča koje su posute šljunkom. U veliku pomoć nam je bilo i ovo, gdje su lijepo označeni prijelazi. https://www.hribi.net/trenutne_razmere/slo/kotova_spica_-_v_koncu_spica/1/9340

Da i ja sam drugdje išla točno tako I-II, pa nije bilo potrebe za užetom , ovdje smo prvi put samo za Kotovu Špicu imali 60m, također zbog abseila

Sam kasnije otišla i na onu od Roba iznad Zagačami, starom napuštenom stazom, meni se činila mnogo lakša od ovog direktnog pristupa iz Kotovog sedla. Tu u knjizi piše da se ta "staza" koju si ti izabrao u penjačkim vodičima smatra normalnim pristupom I-II, na kraju je pak jako krušljiva III. Prilažem i celi opis slikane knjige.

Bravo za dobar zapis i okretanje. Sjećam se mog uspona prije 3 godine, meni nije bio baš nikakav "lak", naravno s užetom i spuštanjima. Prilažem sliku iz knjige, i točno tako sam se osjećala u onoj stvarno krušljivoj stijeni gdje se sve trese...

Darinka, bravo za uspješnu turu. Mi smo se spustili do lovačke kuće i tamo otišli lijevo, a ne više desno prema kući. Tamo je loše označeno i lako se promaši. Ovaj put smo izabrali nakon temeljitog razmišljanja

Hvala. Da, jedan gospod se penjao po melištu gore, onda sam ga srela kad sam silazila. Jedan dečko, mislim, je tražio onu stazu bez puta koja se odvaja uskoro s vrha i spušta u dolinu iza Cmir-a.

Drži. Više mi se čini kao upozorenje, da nekoga tko nije vješt takvih staza, da ga ne zavede...

Bravo za prelijepu turu Ta ferata je očito ove godine u još lošijem stanju. Na karti PZS je označena kao zatvorena, ali PZS nije upravitelj, a table već prošle godine nije bilo.

Danas je bio zbilja prekrasan dan, koji bi bilo šteta propustiti za posjet planinama. Krećem u dolini Kot, staza kroz šumu i više je brzo prošla i već sam kod Debelog kamena, još nekoliko uspona i skrećem prema Vrbanovim špicama, isprva ide staza po travi i kleki, kasnije dođeš u osigurani dio, sva osiguranja su u dobrom stanju, a i markacije su obnovljene. Staza je stvarno lijepa i razgledna, vrijeme brzo prolazi i uskoro stojim na Visokoj Vrbanovoj špici. Odavde se spuštam do putokaza i usmjeravam prema Cmiru, i ovdje su osiguranja u besprijekornom stanju. Staza je lijepo vođena, ali oprezno pri spustu zbog šljunka. Nakon spusta idem mimo koče Valentina Staniča natrag u dolinu Kot. I ovdje se osjeća suša, ovdje je obično uvijek klizavo, danas nije bilo. Izvor uz stazu je ujutro još malo tekao, kad sam se vraćala samo je kapao.

Jučer poslije "šihta" Velika Baba, napravili smo kružni put, gore po Slovenskoj i Rudijevoj vertikali, sišli smo na Jenkovu planinu. Gore je Tomco jako lijepo opisao. Vrijeme je bilo krasno, samo do Kranjske koče je bilo jako sparno i voda koja tamo još teče bila je ugodno osvježenje . Još nešto u slikama.