S.Maja - Zadnje poruke

Porezen s Hudajužne. 10.4.2026
Pokraj Durnika i Robije do vrha. U donjem dijelu Durnika ima nekoliko oborenih stabala i malo vježbanja ne škodi . Silazak pokraj planine Otavnik do Zakojce i spust preko "bližnjica" do Hudajužne. Ljepa staza, na cijelom putu nisam srela nikoga

I ja u subotu malo po Polhograjcima malo pa Škofjeloško hribovje.
Vrijeme nije bilo sunčano, čak malo je rosilo, pa je bilo svejedno super, barem nije bilo prevruće. Imam mogućnost, zato startam od kuće - Škofje Loke, nastavljam do Osolnika preko Gontarske planine do Iga, zatim na Tošč, spust do sela Selo i dalje do Sv. Ožbolta spust do Sv. Andrije i još konačni spust do Škofje Loke. Proljetno cvijeće u punom cvjetanju. Nabralo se slabih 25,5km i malo više od 1350 visinaca. Sama sam većinu trčala, kao pohodnik za put trebaš oko 8 sati (s pauzama).]]>

Malo prije 5 ujutro puno. Da res čudovit dan Do Zadnjice nažalost drugi put ograničeni vremenom i čuvanjem

Plan bio Pihavec ali parking režim u Vratskoj dolini "odpihnuo" jer nema više slobodnih mjesta. Zato plan B na Prisojnik po Hanzovoj stazi.
Staza lijepa bez posebnosti snježnik skoro nema prolazi lepo mimo. Skrenuli na Hudičev stup gdje nas sunce prvi put obasjalo. Na vrhu gneča i silazak slovenskom stazom susretamo dosta. Od Vršiča samo ugodan spust šumom

Pozdrav, nažalost još nisam vidjela žigove ni u jednoj crkvi. Možda imaju neki žig u gostionici kod Ruparja na Sv. Andriji...
Nema knjige za upis nigdje.
Lp

To su divni krajevi, samotni... I mi uvijek idemo u iste krajeve da prođemo većinu staza i bezpotja. Tu nam je ostao još jedan zanimljiv prijelaz na Mangart koji ide od lovačke kuće u Loškoj Koritnici. Ali to su staze rijetko išle i svako veće kišno vreme promijeni nešto na stazi, pa i markirana staza iz Loške Koritnice na Mangart uskoro će biti bezpotje, od Hude Škrbine dalje staza je više išla i vidljiva.

Onda drži da se od križa spustiš još malo niže. Do melišća, još malo niže gdje ga prelaziš lijevo prema ramenu. (To je od bivaka A. Bussetinija).
Naša staza je išla po Via Della Viti do bivaka, spust prema Koritnici, uspon do V Koncu Špice, Vevnice pa zatim do Struge i spust u dolinu.
Međutim, nakon par godina sam u sjećanju imala više križ nego melišće
Jer sam došla s druge strane, vi niste vidjeli križ

Moj saputnik me popravio da nije siguran da li stvarno skrećeš kod križa priključujem sliku vodiča. Uglavnom smo se odlučili za taj pristup jer je barem za mene stvarno opisao pristup Kotovoj Špici, i to je doista lakši pristup...

Da, kod križa, malo krušljiva varijanta , ali meni mnogo lakša nego penjanje s Kotovog sedla na Kotovu špicu Tamo je vodena stara talijanska staza. Izlaziš pak kroz klanac između V Konca Špice i Kotove Špice. Prilažem neke slike.

Prekrasne staze Darinka
Kod tog križa na slici 20 skrećeš na neoznačenu stazu na V Konac Špice. (I-II)

6.9.2025 i 7.9.2025
Izhodište: Zajzera P3
Ovaj put malo drugačija tura, s nama je otišao i 10-godišnjak, naviknut na "sve gadno". Biramo parking P3, zbog lakšeg povratka, jer smo napravili kružnu turu.
Prvo se držimo tematske staze označene zelenim točkama, zatim plavim oznakama, pa se priključujemo novoj stazi prema koći Pellarini. Penjemo se grebenskom stazom, koja je malo i penjačka, grapa je lijepo osigurana. Prema vrhu se penjemo i grebenom, tik ispod vrha još neke jeklenice. S vrha silazimo normalnom stazom do Nabojsove škrbine, te stazom C.Chersi do bivaka D.Majcen/D.Mazzeni. Na ovoj stazi dosta šljunka, i nekih uspona i spustova, treba biti oprezan, nadobudnež je bio u stalnoj navezi. Do bivaka stižemo baš kad se smrkne (potrajalo 12 sati s pauzama). Kod bivaka još tri Francuza, ali prostora dovolj. Ujutro se tako "odmoreni" vraćamo do auta, po stazi još uvijek potrebna je opreznost, i ispod slapa još malo "vježbanja".
Zaključak, mali kaže da je bilo super
Nabralo se 19,5 km i dobrih 1900 m uspona

15.8.2025
Nije baš "svježa" tura, jer sam objavu već jednom napisala pa uspješno obrisala, ali možda ipak nekome pomaže
Krenuli smo kod Belopeških jezera, popeli se po via della Vita prvo na Vevnicu, spustili do bivaka A. Bussetinija pa dalje preko MKM preko Hude škrbine do Mangarta i natrag do Belopeških jezera.
Via della Vita je obnovljena također nova jeklenica do vrha Vevnice, pričvrstili su sve "vješalice" do bivaka. Put preko MKM ima nove točkice, ali su točkice malo drugačije vođene nego prije slabih dvije godine (raspršene malo tu malo tamo), puno je i drobirja kao da se nedavno nešto "srušilo", preko zajede jeklenica u dobrom stanju. Trave su još uvijek strme neke jeklenice na strmim travama "visijo", ali baš u gornjem dijelu gdje se put spaja s talijanskom stazom počeli obnavljati put i vrlo je široka.

Bravo za prekrasan uspon! Mislim da smo se sreli na Velom polju, no barem gospod kojeg sam srela rekao je da ide na Mišelj vrh

Nedjelja 31.8.2025
Izhodište: Rudno polje
Preko Studorskog prelaza, skrećem u Velsku dolinu već jedan odcep prije Vodnikova doma, mimo Doliča na vrh Kanjavca i Kanjavec zapadni vrh, spust do sedla Hribarice u Velsku dolinu, ovaj put mimo Vodnikova doma natrag na Rudno polje.
Pot je bez posebnosti i lijepo označena.
Ali je prilično duga
Na vrhu pa sama

Hvala šteta, jer je podor između Grintovca i Kočne, bio bi lijep završetak