aljazek - Zadnje poruke

Evo, po dužem času (8 godina) opet ću napisati opis. Bez auta sam malo zanemario gore (i nedostajale su mi), zato je bilo pravo iznenađenje kad sam shvatio da se nekoliko staza na madridske gore (Sierra de Guadarrama) počinju na krajnjo stanicu C8 željezničke linije u selu Cercedilla. Naravno sniženje temperature s avgustovskih 39ºC na 18ºC u dva dana također je pomoglo odluci za pohod.

Dakle, danas ujutro s curom smo krenuli vlakom na pohod na 1945m visoku La Peñotu. Budući da pot nije najbolje označena, Wikiloc app se super obnesla. Prvo smo se popeli po lijepoj šumskoj stazi preko pašišta na Collado de los Amigos. Hladne temperature bile su perfektne za hvatanje visinskih metara sve do izvora Fuente del Astillero. Na tom mjestu se šuma otvorila i jak/hladan vjetar nas je lepo probudio, dok su se preko susjednih vrhova valjali tamni gusti oblaci. Slijedilo je malo lutanja po granici između autonomnih pokrajina Castilla y León i Madrid, sve do oba vrha La Peñote. Nakon ćaskanja s drugim pohođenicima i fotkanja vratili smo se u dolinu preko Collado del Rey. U oko 4 sata uživanja u čudovitoj prirodi prešli smo 12km i popeli se za 800m.

Za prvi samostalni pohod izabrao sam gornju turu. Krenuo sam u srijedu pod slapom Rinka. S 15+ kg ruksakom popeo sam se do Okrešlja i dalje na Savinjsko sedlo. Do Kranjske koče još spust, odžejan vodom i do Češke. U sobu dao ruksak, dio popodneva prespavao i proveo u "istraživanju" i fotografiranju okolice koče.

U četvrtak probudio sam se u 5, spakirao sve stvari, natočio svježu vodu i u 5:20 krenuo najprije na Jezersku Kočnu. Melište mi je malo oduzelo volju, koju sam na klančinama vratio. Pri tom previsu (oz. što već) ostavio ruksak te s fotoaparatom i dnevnim brzo na vrh. Nekoliko do osam poštempljam i spustim natrag do križišča prema Grintovcu. Taj uspon mi nije bio tako svidno i vrh je kar grozan izgledao (smeti). Sat je bio nekaj čez 9. Pot preko Dolog hrbeta mi je vrlo všeč, na Štruci se sonča nekaj kozoroga i na Skuti oko pola jedan. S obzirom da je zadnji vrh, privoščio sam si duži odmor i "sunčanje". Slijedi spust i na melištu pod Skutom zaidjem s puta. Po Malih podih me uhvati magla i najprije malo zbunjeno hodam. Uskoro nađem markaciju i s zemljovidom uspješno do žljeba. Od tamo samo rutina do Okrešlja, gdje me odžeđa pivo i voda (hja, 5l zbog jakog sunca skoro "isparilo"). Cijeli izlet završio u 17:20, 12 h kasnije nego početak melišta pod Kočnom.

Budući da je naslov kategorije "Trenutne razmere", još to komentirao: vrlo opasno snežište med Kranjskom kočom i Češkom kočom, inače super pot. U kombinaciji s teškim ruksakom te dobro psihički i fizički preispituje.

Hvala za opis. Dodajem kakvu svoju fotku.

Hej, Gepotov sin ovdje i madridske lokalac.
Blizu Madrida imaš nevjerojatne planine (Sierra de Guadarrama), lako dostupne javnim prijevozom - vlak/autobus te pripelje skoro do početka staze. Ferrate praktički nema, samo neke jednostavne možeš naći ako googl-aš "Via Cuervo Madrid". Če unajmiš auto, onda u "okolici" (u Španiji znači do 2h daleko) Madrida ima dosta ferrata po rijevnim dolinama, naročito u smjeru Guadalajara ili Cuenca. Nažalost me ne vuče toliko u ferrate i ne poznajem (na Googleu ima puno rezultata), blizu Madrida ti mogu predložiti još neke konkretnije staze.

Da, lijepo je bilo. Posebno taj dio na fotki 4 bio mi je vrlo zanimljiv.

30.6. krenuo sam točno u ponoć na Ojstricu po Kopinškovo (start: dom planinaca). Imao sam sicer dosta veće planove, ali me je još pred Klemenčinu jamu izdao velik žulj na tetivi. Skoro na jednoj nozi došao sam do koče, malo oblažio bol i skratio put na samo jedan vrh (dakle Ojstricu). S malo bolova bio sam na vrhu u 2:30, gdje sam do izlaska sunca na hrptu brojio zvjezdane prolaznike, promatrao satelite i naravno čekao sunce. Ah, da ne zaboravim tu pravu tišinu koja nigdje više nije - idealno za meditaciju. Nekako poslije šest ujutro spakirao sam stvari i spustio se preko Škarja u dolinu.

Bilo je fino Više su napisali @geppo i @dprapr.

@otiv: naravno, uvijek rano krenem (oko 6:00) i onda (također zbog tempa) dođem na vrh 1-2h prije drugih...i tako mi ostane skoro dvije ure potpune tišine, meditacije, uživanja u pogledu, tjerenja kavki,... :-)

@CarpeDiem247: da s parkinga pod slapom Rinka krenuo. ne trčim u stvari po klancu, samo konstantan hod bez obzira na nagib, pauza mi ne treba.

@geppo: hehehehe :-)

Ljepune dane u planinama vam želim...i siguran korak!


Slike:
http://www.shrani.si/f/0/EZ/goz6IMO/img6280.jpg
http://www.shrani.si/f/1T/KT/26EBqpS8/img6284.jpg
http://www.shrani.si/f/1I/ku/1srSQ1RF/img6278.jpg

Ujutro još nisam bio sasvim siguran kamo ću krenuti, ali me na kraju mamila Skuta. Malo sam bio ograničen vremenom, zato sam radije meditirao na vrhu nego obišao još neki susjedni vrh. Vrijeme čudesno, od parkinga pod slapom do vrha potrošio sam dobre dvije ure, popodne su se polako počele zbirati magle i oblaci, zahvalio bih se i dvama pohodnicima koji su mi jutros posvetili da zavežem cipele :-)

Skuta je luštna...

G. je rekao da je imao sugovornika na stazi :-) Staza je luštna :-)

Naravno, prekrasna tura, preporučujem! :-)

Nakon dugo vremena sam se opet malo prošetao i ovaj put odabrao Mrzlu goru. Zbog loše napovedi za popodne bio sam na vrhu već u pola osam, gdje sam još sat i pol medivirao. Sišao sam u Matkov kot i otrčao još nekoliko km iz Matkovog kota u Logarsku dolinu, gdje me je na raskrižju pokupio prijevoz. Iz Logarske je pot lijepo označena, iako sam ponekad radije skrenuo po staroj (jako slabo vidljive markacije). Na putu u Matkov kot tako leži jedna jeklenica na tlu, ali ne na ključnom mjestu, tako da nema problema. Od parkirališta pod slapom do vrha 1.5h, toliko isto do parkirališta u Matkovom kotu. Aja, pri spustu do latvice ponekad sam malo tražio put, jer su obledele markacije i lako zaidiš na neke naložene ploče ili grupe. Luštna tura koja mi je obudila dosta sjećanja.

Još jedna slika: http://www.shrani.si/f/1b/tL/URoaQ3s/img6238.jpg

kad snijeg otopi...od njega će biti korisno samo kućište :-)

Je li netko bio u Tschadovoj smjeru na Ojstrici ovih dana?

Ma mi smo htjeli u subotu Wisiakovo + Grapu za Rdečim kupom, pa nas je gazenje kar umaralo, pa ni bilo vidljivosti, da smo jednom skrenuli u krivu grupu. Na kraju smo popeli Wisiakovo i 1/3 - 1/2 GzRK, ali nije baš bila najljepša puzanja, predvsem gazenje :-)

@JA: hehe, ja ja sam recimo u Bosovoj slikao Planjavu i Wisiakovu grupu, onda sam kod kuće nacrtao smjer i vodniček je napravljen :-) onda pa zbog oblaka nije se vidjelo 20m, bila je pa i skica nepotrebna

biblija baš ne bi rekao...jer je dosta pomankljiva u nekim stvarima...može ti poslužiti kao popis svih mogućnosti, onda googlanjem nabereš bolje opise smjerova :-)

Hvala lijepa... popodne ću po Martinovoj trčati. Prijetan dan ti želim!