JTrogar - Zadnje poruke

21.3 2025: 3 puta na Tolsti vrh
Cesta prema Ravnima ovaj put nije bila pročišćena, pa sam malo iznad klupe okrenuo i uspio se prema Podvežaku odvesti do vlake za Jezerce. Za čudo, bilo je još dovoljno snijega, da sam odmah kod automobila stao na skije.
Iznad prosjeka dočekao nas je stražar prolaza na Vodole s Atenom. Dosta vremena smo uživali u njegovom svadbenom udvaranju.
Tijekom nastavka tijelo mi je dalo do znanja da će taj dan za cilj biti dovoljan Tolsti vrh. Ipak nam je prilično lijepo uspjelo doći na njegov vrh.
Imali smo divno vrijeme i time i poglede.
Uvjeti za skijanje po pravcu pristupa nisu mi bili previše po volji, pa sam isprobao primamljivu sjevernu stranu Tolstog vrha. Skijanje je bilo tako vrhunsko, da sam se zato još dva puta popeo natrag gore. Tudi Atena je uživala na ovoj strmoj flanki. Nisam se mogao načuditi kako spretno je savladala te strmine. Posjeta je bilo vremenu primjereno također prilično mnogo.
Treći spust sam nastavio ispod zidova Tolstog vrha i ušao u zanimljivu nadvisnost s malom špiljom. Sunce je u međuvremenu učinilo svoje. Snijeg je postao tako ljepljiv, da je po cesti bilo prilično posla s štapovima.
S osjećajem duboke zahvalnosti napuštao sam naš prekrasan planinski svijet.
Lp i siguran korak svima ispod lijepih Golte, Janez 🙂

9.7.2023:
Tradicija nije za odustajanje, kažu, i zaista nismo. Tako je odluka kamo idemo opet pala tijekom vožnje.
Turu: po Bosovoj preko Kaptana na Branu – po Šiji na Jermanova vrata – po smjeru Drenovaca i SZ grebenu na Planjavu – Zeleniške špice smo krenuli i završili na Jermanci.
Jutro je obećalo prekrasan dan. Nekud u sredini Bosove grape nas su uhvatili prvi sunčevi zraci. Već nakon nekoliko minuta smo znali da će taj dan biti vruć. S grebena prema Kaptanu niže u grapi smo obdivljali jedinu životinju tog dana, kamzu, koja se nije dala smetati tijekom paše. Pri spustu s Kaptana Vinko mi je pokazao da postoji i lakši prijelaz dolje. Na čudovitim travnjacima Brane smo uživali u čarolijama vrtlarice prirode. Raznolikost cvijeća gore je stvarno velika. Bili smo malo iznenađeni po dolasku na vrh Brane zbog velikog broja posjetitelja. Do tu smo imali osjećaj kao da smo potpuno sami na gori. S Brane smo gledali naš sljedeći cilj, Planjavu.
Spust po Šiji na Jermanova vrata smo obavili bez većih problema. Iznad koče smo se nakon jela zaležali u meku travu i srkali ljepote okolice.
Znajući da nas čeka još veći dio ture, brzo smo podigli naše guzice i krenuli prema Brinškovom kotlu. Grapa u kotel još uvijek jednako šodrasta. Ali izlaz iz nje na Kunaverjevu policu baš ugodno penjanje tijekom kojeg smo brzo zaboravili šodranje malo prije.
Strmo prečenje s police na SZ greben zahtijevalo je od nas prilično koncentracije i snage. Razgovor je tako zamro na neko vrijeme. Na ulaznom razu na greben tako lijep plac za uživanje da smo se naravno morali zaustaviti. Naše noge su također bile sretne. Od navdušenja gledajući već osvojenog viknuli smo iz sve grla da je odjekivalo daleko unaokolo.
I po grebenu nam je lepo išlo. Naizmjenično smo tražili prave prolaze. Vinko je bio sve više iznenađen širjavama Planjave. I vrh Planjave nije bio prazan. Mi naviknuti na samoću radije smo se spustili na livadu na Najvišem rubu Zeleniških i predali se uživanju pred finalom naše ture. Tu mi Vinko kaže da je imao sa sobom samo liter i pol vode i da ima još baš malo. Đavo, kako si izdržao s tim kad sam ja već skoro ispraznio tri i još bio žedan kao zmija. Uz skoro prazne mehe mogli smo si samo pogledima na tolmuni hladne vode dolje u Repovom kotu gasiti žeđ tijekom hoda. Tijekom spusta me podsjeti ta problematična noga da je treba više štedjeti i više koristiti zdravu i ruke. Ali je tako prilično lijepo išlo, samo Vinko uz težak spust morao je slušati još i moje jamranje. Nebeška lojtra je još uvijek nebeska, samo neki manji podor na njoj koji je dodatno začini. U grapi pod Staničem smo sreli dva Hrvata koji su se vraćali s penjanja iznad Kovačnice.
Tolmuni u Repovom kotu stavili su točku na i našoj turi. Nakon konkretnog osvježenja nastavili smo dalje kao ponovno rođeni.
Bilo je teško, bilo je lijepo.
Teško smo već zaboravili, lijepo će zauvijek ostati u našim sjećanjima.
Lp i siguran korak svima ispod lijepih Golte, Janez

Uršlja gora 10.5 2026: Početak kod Ciganije, zatim mimo Križana do Šisernikove kapele. Tamo smo skrenuli lijevo po vlaku. Uskoro smo ga napustili i vodič nas je proveo po čudovitim rastištima edelweisa. Vrh je bio maglen, koji nije narušio ugodnu atmosferu u koći. Kod spusta smo opet skrenuli s markirane staze i otišli diviti se edelweisima još na nekoliko rastišta. Prekrasan dan s krasnom društvom. Zdravko, hvala za vođenje.
Lp i siguran korak svima ispod lijepe Mozirske planine, Janez

17.10.2025: Mali Ozebnik 2321m, Pelc nad Klonicami 2443m, Veliki Pelc 2390m, Srednji Pelc 2338m, Zadnji Pelc 2317m
I ovaj put na parkiralištu u Zadnjoj Trenti u pet. Zvjezdano nebo nam je obećalo prekrasan dan.
Brzo smo zagrizli u strmu stazu prema skloništu pod Špičkom. Bilo je prilično hladno, smrznuta tla i led na travama.
Po dolasku do koče divili smo se prekrasnom izlasku sunca iza Triglava. Pozdravio nas je iznenađeni upravitelj već zatvorene koče.
Prema Škrbini za gradom bilo je malo snijega, ali gotovo ništa na stazi. Sa Škrbine prvo smo se popeli grebenom na Mali Ozebnik i s njega očima tražili smjer uspona na Pelc nad Klonicami.
Bilo je treba savladati dosta raznovrsnih detalja na grebenu do njega. Pogledi su s visinom bili sve ljepši i ljepši. S najvišeg Pelca lijepo nam se pokazalo i nastavak grebenom na ostale Pelce.
Malo nam je začinila put led na ekstremno strmim travama i nekamo poledenele stijene, koje na pogled nije bilo moguće razlikovati od suhih. I neke abzajlove smo si priuštili, da nije trebalo tražiti dugačke obilaznice.
Baš kad sam stajao na mostu prozora između dva vrha Zadnjeg Pelca preletjela nas je četica bijeloglavih jastrebova. Naježila mi se koža, tako lijep prizor je to bio.
Sa Zadnjeg Pelca sišli smo dolinom sa Špičicom i Skutnikom na planinu Zapotok. Nakon osvježenja u Suhom potoku uslijedio je ekspres do auta.
Dušan, Vinko, hvala na još jednoj prekrasnoj zajedničkoj trentarskoj turi.
Lp i siguran korak svima ispod lijepih Golte, Janez🙂
https://www.facebook.com/100065007878369/videos/pcb.1236671455176439/1102449321965464

13.10.2025: ferata Mučevo, Kancl (Gogin štant)

Ovaj put je krivac za avanturu Zdravko. Sastali smo se kod njega i preko Slemena odvezli u Žerjav.
Prvo smo za zagrijavanje popeli lakšu feratu (težina B, mjesto C).
Onda smo htjeli isprobati i tu tešku feratu (težina D, mjesto E). I to smo uspjeli popeti i jako uživali. Ruke su bolele pošteno.
Na susjednom obronku sam tijekom penjanja opazio prekrasnu razglednu točku i predložio kolegama da se popnemo još onamo. Bili su odmah za i nije nam bilo žao. Odande smo imali prekrasan pogled na Žerjav i feratu.
Hvala Vinko i Zdravko za super druženje.
Lp i siguran korak svima ispod lijepih Golte, Janez🙂
https://www.facebook.com/100065007878369/videos/pcb.1221343990042519/1905271630340392

19.09.2025: Skutnik, Špičica, Niski vrh, Zadnji Pelac, Pelac za Rušo (Griva)

Na parkiralištu u Zadnjoj Trenti započela je naša staza u tami.
Ondje susretnemo pohođnika koji kaže da je prije nekoliko minuta vidio medvjeda i zato će radije malo pričekati s odlaskom.
Na putu prema planini Zapotok stalno smo čuli režanje barem dva medvjeda. Jednog na našoj desnoj i jednog negdje na planini Zapotok. Očito su se razgovarali o nama uljezima. I tragovi šapa bili su na našoj stazi.
Mi smo pred planinom Zapotok skrenuli desno u klisuru prema Velikoj planini i preko nje prema Skutniku. Na planini smo si, kao obično nakon tri sata hoda, prigodili prvu pauzu na ugodnom jutarnjem suncu. Pogled već okretali na jako strme trave Skutnika.
Kolege su imale sa sobom cepine koji su im pri usponu baš dobro došli. Ja sam hvatao busenje trnjeve trave i tražio među teškim malo manje teške prolaze. Sretni i dobre volje stupili smo na vrh Skutnika. Razgledi bili su božanski.
Sljedeći cilj Špičica izgledao je tako blizu ali ujedno daleko. Strme trave pri spustu sa Skutnika na sjevernoj strani izgledale su strašno ali kad počneš tražiti prolaze nude se sami. Dušan je pred škrbinom izgubio sunčane naočale i time pogodio bonus dodatnih koraka. Ali ih je našao.
Na Špičicu smo se popeli sunčanom stranom. I to nam je lijepo uspjelo. Spust s nje smo obavili po izuzetno izloženoj travnatoj polici koja nas je dovela direktno na greben prema sljedećem cilju Niskom vrhu. Taj dio staze nudi dosta raznovrsnih detalja da smo svatko malo na svoj način isprobali naše penjačke vještine.
Na Niskom vrhu nismo stajali jer je već mamioci Zadnji Pelac. Na njega smo se popeli ekspresno. Naravno trebalo je proviriti kroz divno okno između dva vrha. Zadržavanje na najvišem vrhu bilo je obvezno.
I spust grebenom na Pelac za Rušo bio je čisto uživanje. Čak sam si priuštio kratki abzajl. Noge nisu bile sretne s obveznim obilaskom njegovog vrha ali je opet sve bilo nagrađeno divnim razgledom.
Spust s Pelca za Rušo strmim travama i stijenom zahtijevao je maksimalnu koncentraciju. Vinko i Dušan su odabrali lijevu klisuru, ja desnu.
Osveženje u Suhom potoku baš je prijatno.
U tami smo krenuli i u sumraku završili ovu divnu turu punu svega što trentarske ture nude.
Hvala sotrpinama za društvo.
Lp i siguran korak ispod lijepih Golti, Janez🙂
VIDEO:https://www.facebook.com/100065007878369/videos/pcb.1214944190682499/665948089530967

19.2.2025: Veliki vrh, Tolsti vrh

Odvezli smo se do odcepa za planinu Vodole. Cesta do tamo super raščišćena. Isto na Podvežačkoj strani.
Bilo je prilično hladno za današnje zime, -9°C i dosta novog snijega, oko 30cm.
Raditi kožinu prema Jezercima bilo je baš ugodno. Od tamo dalje već bila napravljena s Podvežaka. Planirali smo usput.
Špura do Sedelca super postavljena.
Vzpon na Veliki vrh bio zahtjevan. Većinom tvrd zaledjeni snijeg. Bez koža nebi došao gore na skijama. Kolega bez njih pa gore derezama. Cijelo vrijeme prekrasni pogledi.
Skljizali u smjeru Praga. Skljizanje još jedva užitno. Toliko različit snijeg da je bilo teško spojiti dva-tri skreta, a kam više.
Vzpon na Tolsti vrh mnogo lakši. I tamo špura. Pod Tolstijem kolege nigdje. Javi da mu je puknuo fijok. Pa sam otišao sam gore. Skljizanje s Tolstog puno bolje. Sreli smo se na Vodolama.
Unatoč ne najboljim uvjetima snijega uživali smo do mile pune.
Dušane, hvala za društvo na turi.
Lp i siguran korak svima ispod lijepih Goltih, Janez🙂

4.2.2025: Ojstrica
Zaleđena cesta do Vodola nam je potpuno razbistrila glavu prije samog početka ture. Do Vodola još po mraku, ali tamo je na Desku već zasjalo jutarnje sunce. Uvjeti za hodanje bili su prilično dobri. Polako smo napredovali prema Korošici i uživali u prekrasnim pogledima. Tijekom pauze kod izgorjele koče prošli su poznanici na turnim skijama. Već mi je bilo malo žao što su moje ostale u autu. Odlučili smo pokušati prema Ojstrici. Do posljednje strmine ispod vrha uvjeti za uspon dobri, posljednja strmina ispod vrha prilično zaleđena. Do vrha nam zato nije bilo mnogo do razgovora, trebalo se dobro koncentrirati. Radost zbog dosegnutog vrha nije mogao pokvariti ni vrlo jak vjetar. Odlučili smo se za spust preko Male Ojstrice. Lijepo i naporno. Listovi su već prilično pekli. Divljeg tetrijeba ovaj put nije bilo na povratku.
Vinko, hvala za društvo na ovoj prekrasnoj turi.
Lp i siguran korak svima ispod lijepih Golte, Janez

Jermanca(900)-Zeleniške špice(2127)-Planjava(2392)-Za vrati-Jermanca 17.6.2024:

Od Jermance do Repovga kota pot je još uvijek prilično ravan. Ravno prav zagrijali pa zagrizli u strmiji obronak u Repovom kotu.
Tu smo usput svratili do prekrasnih tolmuna.
Zeleniškim smo prišli po šodrastom grapu koji prolazi pod Staničev vrh.
Prije Staniča napravili obilazak do Kovačnice i opet nas nije razočarala.
Po Zeleniškim išli ravno po grebenu i lijepo nam je išlo. Samo jedan toranj na kraju imao nekoliko metara prezahtjevnih za silazak bez osiguranja. Morali nazad istim putem i po znatno lakšem obilasku lijevo.
Krasno, razgledno prečenje su te Špice. Ima dosta zahtjevnih i izloženih detalja ali kad tražiš hvataljke i stube to ne primijetiš.
Na Najvišem rubu na prekrasnim travama radost nad svim lijepim što nam je dalo ovo prečenje. Još oprezno desno dolje na škrbinicu i preko prozora.
Planjava prvotno nije bila u planu ali nas je njena blizina povukla gore.
Silazili smo preko Sukalnika i kroz Za vrati na Pri pastirjih.
Pot Za vrati je na jednom dijelu skoro potpuno zarasla i puno bolja opcija je silazak grapom.
Lijepo iskorišten dan završili smo hladnim pićem koje nas je čekalo na Jermanci.
Dušan i Vinko, hvala za super društvo na super turi.

Lp i siguran korak svima ispod lijepih Golte, Janez 🙂

14.11.2024: Preko Račkih vrata i Malog Rta na Raduhu
Dugo smo odgađali s ovom turom, jer sam stalno bio prehladio. No, čak ni taj dan nisam bio zdrav ali želja je bila prevelika.
Preko novog mosta odvezli smo se do Račnika. Za parkiranje smo se barem malo odužili s malenkosti u tekućem stanju. Hvala još jednom.
Još u mraku zagrizli smo u obronke prema Račkim vratima. Bilo je prilično hladno, što je pokazivao i led na drveću. Prijatno je bilo nakon dugo vremena opet vidjeti to prirodno čudo. Do njih smo stigli baš kad ih je doseglo sunce, jutarnje maglice dodale su poseban šarm svemu.
Za nastavak odlučili smo se za donji put na Pomol pod Raduhom. Tamo smo malo duže ostali, jer uz tako lijepim pogledima koje nudi nije za samo ići dalje.
Nad Pomolom smo naravno prošli mimo "Treh cim" i tamo neizmjerno uživali u njihovom raznovrsnom terenu. Tamo čovjek uvijek otkrije nešto novo.
I nastavak nije bio dosadan, jer smo pred zadnjim strmijim dijelom skrenuli desno dolje po ruševju u travnatu grapu i na drugoj strani se popeli na susjedni greben s fascinantnom špicom. Taj greben krije puno lijepog i tehnički je najteži dio ture.
S Malog Rta produžili smo još na vrh Raduhe i po markiranoj puti zaključili još jednu čudesnu turu.
Lp i siguran korak svima ispod lijepih Goltih, Janez 🙂

24.i25.8.2024:
V Koncu(900)-Koroška Rinka(2433)-Skuta(2532)-Kokrsko sedlo(1793)-Jezerska Kočna(2540)-Grintavec(2558)-V Koncu(900)

Pozivu dva koja su već skoro slavna, koji su upravo prošli SPP se naravno ne odričem. Na putu su oživljavali još svježe uspomene na nju i bilo je jako zanimljivo slušati. Koliko lijepo je moralo biti uživo. Čestitam još jednom.
Prethodni dan smo bili na Koroškoj Rinki i Skuti te prenoćili na Kokrskom sedlu. Rano ujutro smo se s Grintavca spustili na Dolce i nastavili prema Končnoj. Na vrhu kamenja su se kolege okrenuli zbog manje nezgode. Sam sam se popenjao na Kočnu i preko Grintavca i Dolgih stijen sišao natrag na Kokrsko sedlo, gdje su se kolege sunčali dok su čekali na mene. Čekao nas je još spust u dolinu.
S višnjom na torti smo se počastili kupanjem u hladnoj Kamniškoj Bistrici i tako dodatno začinili dvodnevnu avanturu u našim lijepim planinama.
Valerija i Sašo hvala vam za poziv i super druženje.
Lp i siguran korak svima ispod lijepih Golti, Janez🙂

24. i 25.8.2024:
V Koncu(900)-Koroška Rinka(2433)-Skuta(2532)-Kokrsko sedlo(1793)-Jezerska Kočna(2540)-Grintavec(2558)-V Koncu(900)
Pozivu dvaju skoro slavnim koji su upravo prošli SPP se naravno nisam odrekao. Na putu su oživljavali još svježe uspomene na nju i bilo je jako zanimljivo slušati. Koliko lijepo je moralo biti uživo. Čestitam još jednom.
No na našu turu. Počeli smo u V Koncu. Tamo smo ostali bez riječi nad time kako je prošla oluja razorila i promijenila okružnu prirodu.
Prva stanka kod bivaka pod Skutom baš je prijal. Jer Žmavčari nisu ništa laki. Prema Koroškoj Rinki nastavili smo malo po svom. Ne znam jesmo li štedjeli vrijeme, ali bilo je malo drugačije. Pogledi s nje stvarno su bili prekrasni.
Povratak pod Skutu i već smo u jakoj pripeki savladavali uspone na njezin vrh. Dugo nisam stajao na njezinom vrhu ali sjećanje na taj posjet još je svježe: https://www.hribi.net/trenutne_razmere/slo/grebensko_precenje_kranjska_rinka_-_skuta/3/5546
S nje smo sišli preko Štruce na Velike pode do bivaka pod Grintavcem. Malo smo se zagrijali u njemu jer je počeo puhat hladan vjetar.
Za vrijeme slijetanja na Kokrsko sedlo razigrani svizci zabavljale su nas. Tamo smo prespali.
Sljedeći dan na Kočnu i Grintavec.
Lp i siguran korak svima ispod lijepih Golte, Janez

21.10.2024:
Matkova kopa opet malo drugačije
Još je bilo mrklo kad smo grizli u brdo po grebenu na Jerebičje. Na njem je počelo svitati. Bila je lijepa jutarnja zora.
Izlazak sunca smo promatrali na Matkovom Grintovcu.
Kod Jerševca smo skrenuli desno prema dolje pod Matkov Zub. Divlji i vrlo zahtjevan svijet tamo oko Zuba s dosta prozora i špilja. Najljepši trostruki prozor je na zapadnoj strani Zuba, koji smo prije nekoliko godina otkrili s Milanom kad smo se spustili absejlom s Zuba.
Gore do dvostrukog prozora teren je posebno zajeban. Pogotovo ako ne ideš uobičajenom varijantom. Otišli smo svako svojim putem i sreli se baš kod dvostrukog prozora. Uhvatili smo pravo vrijeme, jer je iza grebena na Kopu sunce upravo počelo sijati na njega. Pauza nam se ondje baš prilegla.
Nastavili smo od tog prozora ravno gore prema vrhu Kope. Na nekim mjestima bilo je zahtjevno penjanje, čak preko trojke. Ruševja nije falilo. Malo ispod vrha otkrili smo novu lijepu šupljinu-rov, duljine barem 30 metara.
S vrha Kope spustili smo se njezinim grebenom prema Matkovo krnici. Je prilično težak i zajeban, ali nudi dosta užitka.
Za Iglice nam je ponestalo vremena, jer je kratak dan. Ravno kroz ruševje spustili smo se u Krnicu i po lovačkoj stazi natrag na start. Tamo smo nehotice smetnuli dva lovca i psa pri čekanju na preži.
S prekrasnom avanturom opet su nam poslužili ovi lijepi krajevi iznad Matkovog kota.
Martina hvala na lijepom zajedničkom danu!
Lp i siguran korak svima ispod lijepih Golti, Janez

4.9.2024:
Triglav Slovenskom i Direttissimom
Dolina Vrat još u tami kad smo stigli na jedno najskupljih planinskih parkirišta u Europi.
Među prvim na putu. Jutarnja zora kod ulaza u Slovenku najavljivala lijep dan.
Iznenađenje u Slovenskoj nikog do vrha. Brzo mimo ariša u žljeb pod Bijelim pločama. Uživanje glatke nekrhke. Mijenjamo vođenje u grapi pod sljedećim - Bučarjevom. Lijepo i to. Uskoro prelaz Zlatorogove police u Slovensku grapu. Kraj grape prozor lijevo ploče. Ne kroz nego preko. Slovensku završavamo Frelihovim oko Slovenskog tornja.
Sretni nakon odmora hvatamo strmo kamenje do Kugyjeve police. Bilo jezivo olakšanje kad kraj.
Pogled na zapadnu vršnu glavu Triglava. Mogočna stijen brzo uvlači.
Ostavljamo Kugy prečno kamenje do ulaza talijanske Direttissime. Nepoznata malo nervozni kako će. Napetost nestane uživamo korak po korak.
Lako pratiti puno poderanih traka čvrsti stari klini rapalska granica talijanski alpini. Klinovi pomoć dva teška mjesta.
Samoća uživanja završava vrh Oca.
Sišli Kredarica Tominskom počastili se Triglavskoj Bistrici.
Martina hvala super druženje uspješnoj turi.
Lp siguran korak svima ispod Golti Janez🙂

Loška stena 2.dan 31.7.2024: Bricelk(2346)-Oltarji(2308)-Vrh rup(2245)-Oblica(2246)-Vrh krnice(2234)-Kobila(2098)-Bavšiva(700)

Spavanje na Bricelku u jasnoj noći bilo je posebno doživljaj. Istovremeno vrlo lijepo ali i naporno. Niti kvadrata gore nema ravnog i kako god sam se okrenuo nešto me žulilo. Tijekom faza nesanjanja zurio sam u zvjezdano nebo, na lijepim zvjezdanim tragovima poželio nešto lijepo i jedva čekao izlazak sunca. Bio je čudovit, izašlo je između Malog i Velikog Ozebnika.
Lagani početak blago prema dolje po travnatom grebenu prema Oltarju bio je savršen za naše stare zglobove. Penjanje na njega već naznačilo da i druga polovica grebena neće biti ništa lakša od prve.
Pred Oblicom za zahtjevni glatki trbuh rado smo koristili postavljeni prusik. Hvala Mateji i prijatelju koji su par dana prije obnovili i novo opremili nekoliko sidrišta.
Još puno uživačkog zračnog grebenarenja do Vrh krnice.
Prije silaženja do tvrđave Kluže spustili smo se još na Kobila. Dušan je mogao zaključiti posljednji dvostruki tisućak u Loškoj steni.
Silaženje u najgorem dnevnom vrućini bilo je naporno i pica nam je ponestala. Dušan se žrtvovao i otišao po auto u Bavšicu. Hvala mu. O kako je dobrodošla bila hladna pica iz auta.
Zatim smo se odvezli do prvog mogućeg pristupa Koritnici, tamo uživali u hladnoj vodi, zatim nas čekala još duga cesta kući.
Strašna i nezaboravna avantura bilo je ovo grebensko prečenje Loške stene.
Dušane, Vinko, hvala vam za društvo i prijevoz.
Lp i siguran korak svima ispod lijepih Golte, Janez🙂

Loška stena 1.dan 30.7 2024: Bavšica(700)-Plešivec(2168)-Bavh(2189)-Vrh Goleževice(2119)-Bedinji vrh(2196)-Mali Bedinji vrh(2174)-Konjska škrbina(2040)-Votli vrh(2197)-Morež(2261)-Bricelk(2346)

Lani sva s Dušanom bila gore. Prešli smo taj dio Loške stene do Moreža, drugu polovicu obljubio za ove godine. Pridružio se Vinko uvijek željan divjih krajeva. Ja sam ideji još nešto dodao i ispalo je ovo.
Prvi plan nekoliko dana prije se raspao jer je Dušan obolio. Bilo je malo čudno. U ponoć otkazuje, u dva polazak, svi s pakiranim ruksacima. Doma smo svi sendviče jeli.
Drugi put je uspio. Krenuli smo u Bavšici. Veoma jaka rosa nas iznenadila tako da smo bili svi mokri po nogama. Dolaskom na Plešivec počelo je uživanje.
Toliko raznovrsnog bujnog zelenila i lijepih cvjetova kao tu nigdje drugdje u planinama nisam vidio, da o svemu ostalom lijepom i ne govorim.
Ludo lijep ambijent s beskrajnim pogledima, domaći stanovnici te promatraju s stijena i s neba, razigran teren zove s vrha na vrh. Prelasci po zahtjevnom grebenu nude se sami. Potpuno shvaćaš da se krećeš u svijetu vrlo zahtjevne beskrajne staze, kozoroga, srna, jarasa, zmija, bradatog nebeskog orla, visokih zidova, strmih trava gdje nema vode ni koča.
Do Moreža držali smo se potpuno grebena i stali na sve vrhove. Stražaru ispod njega zaobišli smo lijevo po strmim travama s kratkim spuštanjem i preko Nad jamo popeli se na cilj prvog dana Bricelk.
Umorni od teških ruksaka, zahtjevnog terena, puno visinskih metara ali s čudovitim doživljajima nakon lijepog zalaska sunca na njemu prespali.
Lp i siguran korak svima ispod lijepih Golte, Janez🙂

Po grebenu na Križevnik 16.7.2024:
Oko četiri u tami na parkiralištu pred Govcem u Robanovom kotu krenuli smo turo.
Hod do Turnice nije neka velika ljepota nego nužda da dođeš više na teren za pravi užitak. Porašteni dio grebena uz rub Belšekove planine malo digao adrenalin u tijelima.
Pogled na sunčani početak okomitih golih grebena malo stisnuo srce. Nema više čavrljanja. Svaki tražio pravi smjer u nabijenom terenu. Nakon nekoliko popnutih metara suha usta, rijetko mi se događa. Kolege su izgledale opuštenije. Srećom brzo prošlo. Iako sam ovdje više puta lazim, još uvijek opazim nešto novo.
Ženski dio ekipe Martina bila je prvi put. Prije se nismo znali, ali smo se brzo super složili.
Uživanje na grebenu samo rast. Raznovrsnost grebena svaki metar nudi novo. Društvo gamsi, planinsko cvijeće s najljepšim planikama sve polepša. Penjanje nad zračnim oštrim Križevnika posebno. Držači rušje. Suvan zaobilazak visokog rušja na predvrh nova porezana staza nas zavela.
Na vrhu radost postignuća.
Sišli smo lovačkom na Robanovu planinu. Mnogo gamseva smo promatrali na njoj.
U koritu voda tekla, osvježili smo se i napili. Još više u Savinji kod Rogovilca.
Martina i Vinko, hvala za čudovito druženje.
Lp i siguran korak svima ispod lijepih Goltih, Janez🙂