velesa - Zadnje poruke

Počinjem na parkirištu pod planinom Konjščica s namjerom na Tosc. Planina stoji prazna. Penjem se preko Jezerca na Studorski prohod. Sretnem neke pohodnike. Kamo bi drugamo bili krenuli, nego na Triglav. Kad dođem do odcepa za Tosc – ne, preda mnom je previše lijep dan da bih se samo muvala po Tosca. Sjetim se staze koju sam dugo imala na umu. I idem dalje. S Triglavske glavne staze skrenem lijevo prema Velom polju i dođem na stazu koja vodi na planinu Pod Mišelj vrhom. Od tu neko vrijeme slijedim stazu do Mišeljskog prohoda, zatim skrenem desno na stazu koja se strmo penje prema Mišeljskoj dolini. Put mi presiječe samo krdo kamzova. Na početku dolina livadna, zatim kamenje i drobir, po padinama melište. Nastavljam desnom stranom do zatrepa gdje se dolina završava i počinje uspon po šljunku. Tu je prijelaz prema Hribaricama. Preko njega se penjem lijevom stranom. Potrebno je malo lakšeg penjanja i puno opreza jer je stijena lomljiva. S Hribaricama silazim prema Doliču, skrenem na stazu koja vodi Velskom dolinom do Vodnikovog doma. Tu se sretnem s pohodnicima koji se vraćaju s Triglava.
Slijedi samo silazak do izlazišta i završena je tura po jednom od najsamotnijih kutaka naših planina.

Stvarno lijep vrh s idiličnom planinom pod njim i pogledom na Triglav kojeg nismo baš navikli. Slikovit je i greben do Mišelj konca.

TRAVNIK, 19.8.2023

Nešto drugo bilo u planu za vikend. Ali budući da je otpalo, kažem si, neka bude nešto drugo. I odluka je planina nad Trentom. Da, na Travniku nisam bila tri godine, a tako lijepo je gore. Znano je da idem od kuće u četiri ujutro. Na cesti nema gužve. Razmišljam koliko će već biti parkiranih auta, ako ću morati tražiti početak puta kao prije tri godine kad je bio olujni štet. Ali kad dođem na izlaz, iznenađena: nijedan auto. Opremila sam se i idem po očišćenom putu. Nema traga padnutim drvećem. Čak je i mostić preko potoka obnovljen – stavili svježe klade. Izgleda da su odvezli padnuta stabla. Nastavljam po dobro znanoj stazi i vrijeme do planine Za skalo brzo prevaziđem. Oduševljena sam što sam na najljepšoj planini. Privođujem si malo užitaka, pa dalje prema Travniškoj dolini. Prvo preko kamenja do prolaza gdje je još uvijek od pomoći jeklenica. Samo male ljestve više nema, pa sam morala izaći na sve četiri. Otvaraju se pogledi koji oduzimaju dah. Nastavljam po praćivoj stazici. Ali čini mi se da je vrlo malo išli. I kad se otvori pogled na Travnik, na njegove susjede i dolinu posijanu balvanima, odlučujem se popeti na vrh desno i sići preko škrbine. Nekoliko vremena staza je praćiva i označena možićima, ali onda iznenada nestane, pa se opet pojavi, pa nestane....i tako do vrha. Svrnem u strmu travu, tražim prolaze i više puta se pentram. Uz uspon prelazi padinu do škrbine čreda gamseva koji su došli od Čela. I svižiće se čuli. I konačno sretna na vrhu. Rano sam, pa mi pogledi lutaju na Plaski Vogel. Ali nije me mamiio jer sam se odlučila uživati u samoći i tišini koju povremeno prekine zvuk aviona. I samo leptiri su bili moja družina. Uhvatila sam cijele dva sata užitaka. Silazim prema škrbini i nastavljam stazom po padini. Hm, ali staza se brzo izgubi. Tako oprezno koračam po strmoj travi. Ovde onde nabadnem stazu. Očito su vremenske prilike i životinje stazu dosta promijenile. Duboko uzdišem kad stupim na ravniji teren, na kamenje gdje se opet borim s traženjem staze. Nekoliko puta zalutam pa se vraćam. Nema problema jer znam smjer. Kad stupim na praćivu stazu, nema više muke. Savladavam prolaz preko jeklenice i već sam na najljepšoj planini. Žurim u dolinu jer moram prije 18h preuzeti u Kamnju najbolji sir. Zatim osveženje nogu u Soči i još put praznom cestom kući.
Provodila sam čudesan dan u trentarskoj samoći gdje tišina šapće. I ne mogu vjerovati da cijeli dan nisam srela nijednog pohodnika.

Ova je stvarno prekrasna, jer je vrlo malo ili nimalo gužve. No, turbo, ako je društvo pravo.... ;-)

Oooo, to je bila brzina. Jeste li išli od Črlovca i preko Gulaca? Ljepa destinacija

Nekoliko sam puta bila i ja na toj priredbi, sada pa taj datum samo prolazi.... I bila sam u vrijeme poštovanog prijatelja, koji nažalost više nije među nama, i koji je na toj priredbi uvijek stajao u uniformi gorske policije - da, to je bio jedini i jedinstveni Igor...

Oh, ljepotice Vernar nad Velikim poljem i još uvijek neispunjena želja da stupim na njegov vrh koji me jako mami. Nekad sam pokušala stati na njega, ali sam ostala na predvrhu jer nisam se usudila dalje po tom kamenom spustu ili čemu već.
Hej, Matej i tvoja ekipa, sa svim poštovanjem i smiono - samo tako dalje

Res samotna trentaška razgledna vrha. Ja nikad ne udenem prave staze na Tičaricu i svaki put se borim s ruševjem - no, i ta boj ima svoj šarm

Ja sam bila u subotu na Čistom vrhu na divljenju macesnima i s istim mislima i poklonom kao vidva...

U, fantazija... Pri spustu biste mogli skočiti još na Rušje

Mogu reći da je bilo isto i danas

Prelijepo skoro do vrha Domovine

Ojoj, sasvim sam zaboravila na tu priredbu.... Vežu me na nju sjećanja... Uvijek mi bilo ugodno kad sam bila tamo. Neka traje....

O, Darinka, taj vrh vam se svidio. One stazice iz Trebiškog dola još nisam potražila - možda jednom. Uvijek idem iz Vrsnika i natrag tamo.
Ali morate još jednom, da uhvatite to pravo zlato. I ja se nadam da ću ga uloviti.
I s Čistog vrha mogli biste na Tičarcu. Kad se ja penjem na nju uvijek se borim s rušljem jer ne pogodim pravu stazu hihi.

Ooooo, Darinka, sačuvala sam ti taj vrh, koji me u ovoj godini još čeka iako sam već nekoliko puta bila na njem. Stvarno je TA PRAVI razglednik i trentarška samotarija - no, ako na njem nema neke slavne družine... I, turbo....gdje se može dogovoriti za taj spomenuti prijevoz...

ojla Darinka, bi mogla doći na kavu