rasto_r - Zadnje poruke

Ali postoji na internetu kakva karta za Italiju kao što je za Sloveniju Geopedia ili za Austriju Amap (austrianmap)?

Ne znam, u koju skupinu bi stručno svrstao ovu goru, najbliže prema podatku na www.austrianmap.at/amap/ čini mi se da je Silvrettagruppe. Ovdje na jugu, na granici sa Švicarskom, vlada Piz Buin (3312m), možda poznatiji lovcima "braun boje" nego pohodnicima, Hohes Rad pa je simpatičan, ne prezahtjevan vrh na granici između Tirola i Vorarlberga.
Početna točka je na prijevoju Bielerhöhe (2037m), do kojeg vodi plaćeni put iz doline Montafona i s tirolske strane.
Napravio sam kružnu stazu, prvo uz zapadnu obalu jezera Silvretta, do koće Wiesbadener Hütte (2443m), preko prijevoja Radsattel (2652m) na vrh. Natrag prvo na sedlo pod vrhom i zatim pod istočnim ostenjima natrag do jezera Silvretta.
Zapadni pristup koći je skoro autocesta - široka staza, gotovo prikladna za sandale. Tamo masovno idu i oni nepriviknuti na planine pohodnici, da bi divili ledenjacima pod Piz Buinom te izvoru i prekrasnom početnom toku rijeke Ill, koja prvo teče do akumulacijskog jezera Silvretta, zatim mimo Bludenza i Feldkircha u Ren, malo prije njegovog utjecaja u Bodensko jezero. Nedostatka vode na tom kraju stvarno nema - možda upravo zbog toga uskoro dođe do "nedostatka" ledenjaka!
"Turisti" se malo razrijede na putu prema Radsattlu, jer je i uspon konkretniji, priroda i staza prvobitniji. Još više planinarskom atmosferom odavde dalje. Staza prvo gotovo horizontalno prelazi neke snježnike i penje se na sedlo (cca. 2700m). Od tu do vrha još tri četvrt sata strmog uspona, ponegdje lakšeg penjanja. Pogledi s vrha, označenog križem s velikom planikom u sredini, su naravno očekivano veličanstveni. Da vidiš dio jezera gdje je start, treba još nekoliko metara na sjever, inače na jugu vlada Piz Buin okružen ledenjacima, svuda oko prelijepi pogledi na vrhove, doline, divlje vode. Iako mi se činilo da ću visoko iznad okoline glede na slovenske visine brda kojima sam naviknut, mnoge vrhove sam ipak gledao još malo nagore.
Put dolje do sedla manje problematičan nego što se činio uzlazno. Tu sam krenuo direktno na sjever, gdje je staza teže pratiti i zahtjevnija. Snježnici, klizišta, razbijena crvenkasta željezom puna kamenja (pored cele "mješavine" drugih stijena - granita, mramora itd.) i huk vode ispod stijena barem malo adrenalina požene po žilama - i svi pohodnici nestali... da, ovdje treba više opreza. Inače izgleda da se većina unatoč zaobilasku vrati na sedlo Radsattel i spusti u dolinu preko idiličnije dolinice mimo jezerca Radsee.
Iako visinska razlika nije baš velika, staza ide malo naokolo, tako da za uspon na vrh preko koće treba računati oko pet sati hoda uživačkog tempa. Silazak opisanim smjerom traje otprilike dvije i pol sata.
Sviđa mi se izuzetno lijepa tura, koju mogu preporučiti svima koji se muče na tom kraju.

Snijeg samo još na putu od Prešernove koče do vrha (pristup od Valvazora). Zimska oprema nije potrebna.

Narcisa nad kočom skoro nema, isto tako ne prema vrhu Golice. Ali ih ima sve puno prema istoku, prema sedlu Suha, pod Malom Golicom.

Iz Tržiča do Kriške gore pot je potpuno bez problema.

Da, i meni je bilo malo neprijatno, ali na kraju nije bilo panike.

Iz Rablja možeš automobilom do zgrada na 1. slici - dobrih 100 metara visinske razlike. Makadamska cesta malo razvaljena ali normalno prohodna - barem prošle godine u lipnju. Tada je ta zgrada bila naseljena parom i njihovim psom - on (muškarac, ne pas) izgledao kao mješavina beskućnika i vojnog specijalca. Pas pomalo strašan vukodlak - čuvar ali su ga lijepo "držali nazad". Tamo ionako prolazite.

U subotu je bilo malo snijega u gornjem dijelu, nič posebno. Otišao sam iz Podgorja, kao i stotine drugih. Stvarno oblegana staza.

Danas na Golici s Planine pod Golico. Pot potpuno proljetna, puna blata, cvjeta resje, još neke marjetice se mogu naći ispod vrha.

Snijega nema. Ni s ove strane ni s druge (Presedljaj).

Staza Presedljaj-Konj-planina Dol je u potpunosti suha.

Staza 640 s Pecola je normalno prohodna, ograde nad grebenom Vandul su besprijekorne. I staza 641 koja vodi s sedla pod vrhom na Via Alto je dobro označena i lijepo slijedljiva, samo u donjem dijelu strmo i zahtijeva pažljiv korak.

Jučer je bio idiličan dan, pravi za idiličan pohod s već pomalo kičastim razgledima, među kojima posebno ističe sjeverni zid Montaža. Počinjemo na zadnjem parkiralištu u Zajzeri, zatim mimo koče Grego, Jezerca i Rudnog vrha na Poldašnju špicu (ili možda netko zna kako se po talijanski izgovara Jof di Miezegnot). Put u zadnjem dijelu pod vrhom je dosta podrut, strm i vrlo krusljiv. Možda još informacija da je put 649 od bivaka Gemona prema Piparju zatvoren.

Ako dobro razumijem, preporučujete jednodelni, ali onaj koji ima i prsni dio, ne samo sjedeći. Što je s usporedbom ploča/prošivena uže na samovarovalnom kompletu?
lp, Rasto

Također namjeravam nabaviti penjački pojas i samovarovalni komplet. Ali muči me još neke dileme. Jednodelni ili dvodjelni pojas? S obzirom da ga kanim koristiti na feratama i s ruksakom, činilo mi se pametnije ići u kupovinu dvodjelnog. Ali u ponudi je više jednodelnih... (ima li toliko više "penjača" nego "ferataša" ili jednodelni potpuno zadovoljava?). A danas u Igluju su mi rekli da je dvodjelni praktički bez veze, da preporučuju jednodelni, da (barem sam tako shvatio) dvodjelni uopće nije aktualan, da ga samo još naši gorske vođe preporučuju...?! Da, jednodelni vjerojatno je stvarno udobniji, ali kralježnicu si zbog pogrešnog opterećenja kod eventualnog pada stvarno ne bih htio slomiti. Što preporučujete?
Što je sa samovarovalnim kompletom? Pločica ili prošivena uže? U Igluju imaju također neku akciju s pločicom, ali ide li za rasprodaju zaliha ili su obje tehnologije jednake?
Budući da (nadam se) neće biti potrebe za nabavom novih dijelova opreme (bar ne zbog padova), želio bih prije svega osjećaj sigurnosti, udobnost i jednostavnost upotrebe. Možete li preporučiti što da kupim?

Zanimljivo mi se čini, da su u vodičima opisi praktički posvuda "s Konja na Presedljaj". Po logici baš obrnuto nego bi se odločio sam glede na svu logiku (po težoj gore, po lakšoj dolje) (najviše me vuče mimo Orglica na Presedljaj, pa na Konja i preko Rzenika i Dola u dolinu. Ili je favorizacija ovih opisa u obrnutom smjeru samo zbog lakšeg pristupa/manje uzlaza - početak na Velikoj planini (gondola).

Bio sam gore u subotu. Snijega nema, ali je prilično puhalo. Zanimljiv je bio pogled na sjevernu stijen i greben Košute gdje se neprestano kuvao strašljivo vrijeme.