m - Zadnje poruke

Pozdravi!

Cijele godine, posebno 26. kolovoza na Njegov 100-i rođendan, govori se o našem slovenskom piscu Borisu Pahoru.

U današnjim Primorskim novinama piše da među Pahorove ljubavi spada i planinarstvo. Volio je zalaziti na Višarje, Lovce, Snežnik, Nanos, Kanin, Montaž, Viš i bio je navodno čak 16 puta na Triglavu!

Vrijedno divljenja, unatoč njegovom krhkom tijelu!

SVE NAJBOLJE, G. BORIS!!!

Pozdrav!

Najprije naj pojasnim svrhu svog pitanja odnosno teme; ne želim da se posvađamo, jer smo Slovenci već ionako previše posvađani, ali čini mi se da je sada, kada je priroda u planinama na vrhuncu, pravo vrijeme za ovo pitanje...

Sama idem u brežuljke i zato da promatram našu raznovrsnu i šarenu floru.

Mnogo puta se pitam: jesam li već vidjela najljepše?
Koji dio/kraj/pot/vrh je vama po raznovrsnosti flore najviše ''sličan raju'' i kada (godišnje doba/mjesec).

Moj popis je ovakav:
1. Od Crne Prsti na Rodicu (ovdje su sve boje)
2. S Zadnjice (Zadne Trente) na Dolič, Dolina Triglavskih jezera (u stvari već oko Komne, Koće pod Bogatinom), oko Pogačnikovog doma na Kriškim podima
3. Nanos (od Vojkove koće do Abrama i do sv. Hieronima) i Vremščica (iz Volča)

HVALA, pa da vidimo gdje se ''isplati'' ići pogledati.

Pozdrav,
zdravo, mirno i sigurno 2024🙃

Pozdrav!

I meni se to događalo na dužim pohodima s nokti. Na spustovima boleli su palčevi i kad sam došla kući oba su bila plava i trajalo skoro godinu da su 'postali' prirodne boje. Onda je mama pitala pedikeru zašto se to događa i rekla je da može biti uzrok dvostruki; 1. nokat nije čisto podrezan (sad ga režem skoro do kože) ili 2. kažiprst duži od palca. I to je uzrok - kažiprst duži pa jednostavno nokte fino podrežem da ponekad i krvari i nokti na palcu rjeđe potamnje.

Pozdrav!

Čini se mi da imam i ja taj sindrom...barem znakovi su slični...
Pojavljuje se u hladnim zimskim danima, pa i u kasno proljeće kad mi se tijelo previše ohladi.
Dogodi se da dođem negdje autom i imam npr. 3 prsta na ruci potpuno blijede - ljudi misle od grčevitog držanja volana. Ti blijedi prsti su tvrsti i ništa ne osjećam s njima čak i ako ih nekako razmigujem - tek nakon sat dva pri sobnoj temperaturi dobiju normalnu boju. I u planinama, na vrhovima, nakon par minuta stanke, događa se slično (na 1000-ak!, ne više!); ponekad bijeli neki prsti, ponekad samo vrhovi prstiju. Pomaže trenutni hod.
Spomenula sam liječnici na redovnom pregledu (u službi) tu 'nevolju' - rekla je da je nasljedno, da postoji operacija ali bez bitnog poboljšanja.
Za sada nestane nakon par sati i nije tako strašnoali se čovjek ipak malo uplaši Redbullovih fotki.
Što brže ozdravljenje!

Pozdrav!

Čestitam za izdržljivost - upornost i za hrabrost u ovom nestalnom vremenu.
I još za lijepe fotografije

Pozdravljeni!

U nedjelju (9.6.2013) je bilo odlično - malo je pihalo i malo magle i dvije ili tri male krpe snijega.
I dosta planinara koji smo lovili trenutke bez kiše

'Idrijski' Javornik

Pozdrav!

Zbiranje žigova je sicer osobna stvar, ali može biti prilično 'korisna' - s pomoću 'zbirateljstva' sam si dosta proširila obzore i bila na mjestima gdje bez toga vjerojatno moja noga nikad ne bi stupila

Pozdrav!

Samo iskustva sa žigovima...
Prije nekoliko godina sam išla na Lubnik i... koča je bila zatvorena pa žig nedostupan.
Nazvala sam Planinsko društvo Škofja Loka i objasnila situaciju, rekli su mi da dođem po žig u Škofju Loku...

Pozdrav g. Aljaž!

Nema zabranjenih tema - ova je posebno prikladna.

I sama sam doživjela među ljudima koji se gibaju u planinama (jer si daju različita imena, teško ih je točno nazvati) puno dobronamjernih savjeta i pomoći.
Kažu da smo mi koji idemo u brdima (planinama posebno) 'bolji' ljudi.

Oskrbnici uglavnom, i oskrbnik na Nanosu, jer ponekad gore takva gužva da gospođi Anici treba trostruko strpljenje

Pozdravljeni sh!

Slažem se s B2 da je glede bure najbolja varijanta iz smjera Gornjih Ležečih i spust na Volče ili žp Košana.

Ako se odlučite za uspon u drugom godišnjem dobu npr. ranim ljetu kad je još rosa zjutro... onda je smjer Volče ili žp Košana prikladniji - tamo nema visoke trave i posljedično mokrih hlača.

(Prije nekoliko godina smo s 7-godišnjakom otišli s žp Košana na Vremščicu, spustili smo se na ovčju farmu prije Senožeča (cesta Divača-Senožeče) i odatle štopom kući. Ali sad se ne putuje tako... kažem samo kao primjer da 7-godišnjaci zadrže takav put (dovoljno asfalta).)


Sretan uspon s lijepim vremenom i prekrasnim razgledima na more i planine,
M

Pozdrav!

ksena@ - res je i dobro je da ne idemo u planine samo zato da idemo i ništa ne vidimo. Fajn je ako se još nešto naučimo... a nije u mojoj navadi da se toliko 'razpričam'

hribovc88@ - Sv. Trojica ima više. Tudi Čepljani u Košanskoj dolini imaju svoju - 689m na kojoj i stoji crkva Sv. Trojice i tamo ste vi bili Krpanova Sv. Trojica pa je ova gore opisana koju ste vi opisali prav i nalazi se u Pivškoj kotlini i malo viša je.
(Ispričavam se, znam da vam vikanje nije najdraže ali tako sam odgojena)

Pozdrav!

ksena@ - tvrdnja o povezanosti jezera nije daleko od istine; to vododelnico je sve povezano, ako ne nad zemljom onda pod zemljom - čak s Planinskim poljem



laščan@ - autor posebnih oznaka (na fotografijama 4 i 5) je sigurno duhovnik, g. Vid Premrl. Osim spomenutih umjetnina (anđelčića na Nanosu i stvari na crkvici sv.Urbana na Vremščici) i stvari na crkvici sv. Brica (na Nanosu) i vjerojatno još gdje.

Što se tiče Martina Krpana... umjetnička sloboda
- Levstik je inače neko vrijeme živio u Pivskoj kotlini - na dvorcu Kalc (kod Zagorja) kao kućni učitelj Miroslavu Vilharu, ali je tamo došao već nakon izlaska Martina Krpana.
Ali ipak viharnik@ i Hribovc88@ imaju pravo o pivskoj Sv. Trojici kao Krpanovoj
Da nabrojimo neke činjenice u prilog tvrdnji da je Martin Krpan Pivčanin (stanovnik Pivške kotline):
- s carem se sreću u jarkoj zimi na carske put Dunaj-TS t.zv. Tržaškoj cesti i Martin kaže: "doma sam s Vrha od Sv. Trojice, dva sata hoda odavde" - što je u blizini Sv. Trojice i kamo je za momka koji je svaki dan na putu i poznaje sve prečice vjerojatno moguće doći za 2 sata,
- kad se Martin ljutito oprašta od cara kaže; "ni kod vas nisam i neću dobiti takvu uslugu kakva je u Razdrtom kod Klinčara" - Razdrto je također na Krpanovu putu od većih gradova prema Sv. Trojici,
- Pivčani su bili poznati prijevoznici i vozili svuda; Martin nabraja neke veće gradove, da je bio već na Rijeci, u Kopru, na Vrhniki i u Ljubljani - jedna od starih kontrabandnih staza vodi s Pivke u Lošku dolinu ravno pod Sv. Trojicu,
- selo Vasišče na Sv. Trojici također je postojalo - stručnjaci kažu da je zavedeno u urbarijima,
- s Sv. Trojice vidljivi su Bile i Poček (danas su dio vojnog vježbališta, ali ljepota zgrada još se osjeća), koji su bili podružnice lipičke kobilarne, njihova zemljišta dosezala su ravno do Sv. Trojice, u blizini su bile još dvije podružnice lipičke kobilarne - Prestranek i Škule...

Sama znam samo 1 tvrdnju koja govori u prilog Bločanima; kad Levstik opisuje Martinovu uvredu: "Kao da se iza Mokerca bliješti,"- Mokerc je stvarno bliži Blokama, ali je i blizu Velikih Lašč odakle je Levstik bio doma i točno je znao kako se bliješti iza Mokerca.

Dakle...nije baš najviše planinarsko pisanje, ali bio je izazov, da ne budem tiha...

"SRETNO HODI!"KAŽE CAR, MINISTAR GREGOR NIŠTA.

Pozdrav, Ksena!

Pohvala za uspon - mi, u kotlini, malo smo se uplašili vjetra pa smo Sv. Trojicu občudovali više izdaleka (iz zaklona)

Samo 1 ispravak: na slici 8 je najveće pivško jezero - Palško jezero (blizu sela Palčje). (Petelinjsko jezero je također lijepo vidljivo s Sv. Trojice i malo više prema Po - sjeveru, na slici 16.)

Lijepe fotografije, jer taj dan vidljivost nije bila baš najbolja

Pozdrav, Hribovc88!

Ova staza je bila prilično DUGAčestitam na upornosti

Uz crkvicu sv. Urbana (mislim od maja) postoji i sklonište. Kad na Vremščici divlja bura, ili treba promijeniti odjeću. Unutra je i knjiga utisaka.

Sretno, M

Pozdrav, Hribovc88 ili Blaž!

Stvarno su lijepi i ovi naši hribčki,
čestitam za osvajanjei lijepe fotografije.

Meni je med usponima na Slavnik najljepši iz Prešnice.

Što se tiče samostalnog uspona na Snežnik, treba 'uzeti' neki duži ljetni dan, sad je za tako dugu put prekratak dan i prehladno te nestalno vrijeme, pa i tada bit će više ljudi na stazama.

Prije nekoliko godina, na noćnom pohodu na Slavnik, srela sam čovjeka starog oko 70 godina ili više, koji svako ljeto 1 tjedan provodi na putu od Snežnika prema Javornicima. Spi u spavaćem vreću na otvorenom ili i u koćama - Sviščaki, na Mašunu. I rekao je da mu je lijepo. Naravno približno poznaje teren - opasnosti provalija i ne mari za bliska susretanja sa zvijerima

Sretno, M