tones - Zadnje poruke

Zaključak "pri firerju"?
Upravo sam čitao da su u Bijeloj kući (ili negdje u Americi) nekoga maknuli s važnog položaja jer je tweetnuo nacistički pozdrav. Hoće li se isto dogoditi Aljažu, kojem u spomeniku pod Dovjim neki pripisuju da drži ruku u Hitler pozdrav?
Molim vas, bar ovdje na forumu uzdržimo se tih neprimjerenih šala koje se lijepaju za spomenik i lokal tu pored. Jakob Aljaž, čovjek blagoslovljenog sjećanja, to ne zaslužuje!

Da, reklame, reklame.... Dok je nekako u granicama normale, još ide. Zadnje vrijeme je baš naporno pratiti Hribe, toliko obavijesti se stalno prikazuje na njem. Ne poznam dobro cijele pozadine, zašto reklame moraju biti i u kojem opsegu, ali vjerojatno bi skrbnici mogli napraviti forum prijazniji korisnicima.

Da, to je podvig kojem treba čestitati! Ni čak penjački dijelovi vas nisu zaustavili tijekom trčanja.
Negdje duboko tiha želja - možda će se i meni jednom ostvariti. Vjerojatno ne baš ta trasa, ali ostavimo vremenu vrijeme.
Još jednom, iskrene čestitke.

A bi to možda bilo od Kotovog sedla prema Vevnici?

Hvala na odgovoru, Volk. Zadnji put sam malo tražio tu stazicu gore preko JZ grebena, pa onda dolje do Bašeljskog sedla, nisam je opazio. Drugi put treba biti pozorniji.
Pa još jedan zanimljiv motiv s JZ grebena prema Psici i Vrtači u pozadini prilažem.

Pitanje za Volka koji očito dobro poznaje Storžič, i odnosi se na sliku 1 od 20.12.:
Je li donji, više manje vodoravni dio dio nemarkirane staze koja prelazi Storžič na oko 1800 m? Nastavlja li se ta staza dalje na zapad i može li se pratiti bez većih problema?

Igor, kakve su teškoće u ovoj smjeru? Više gore treba ići normalnim pristupom, zar ne?

Tako prva i druga slika trebaju dodatno pojašnjenje:
1. križ na Ovčjem vrhu,
2. Celovec.

Inače je bilo pa res lijepo tih dana gore. Malo ispod vrha Ovčjeg vrha u subotu pri malici se mi je pridružila jata kavki. Jedna je bila tako kućna, da je cijelo vrijeme skakala po meni dok je lovila mrvice. Manekenicu sam seveda dobro ovekovečio.

Hvala, sla i lizika. Zanimljivo, vrijedno obilaska. Treba ići.

Možda netko poznaje stazu strelskih jarkova - Via delle trincee, opisana na stranici http://www.itinerarigrandeguerra.it/code/33492/Pespot-na-hribu-Monte-Zermula ? To je nemarkirana staza koja se odvaja uskoro iznad sedla Forca di Lanza ravno prema Zermuli i navodno kasnije prolazi kraj dosta vojnih položaja iz Velikog rata. Kako je s prolaznošću, zahtjevnošću, orijentacijom, može li se njome bez većih problema doći do glavnog vrha?

Hm, Krkotnik je u tom redoslijedu postavljen pogrešno. To je toranj između Celovske špice i Stola, a ovdje je zapisano kao da je to Zapadni Jelenček. Dobro bi bilo popraviti u naslovu foruma, da neće nepotrebno smetati.

Da, 2103 m je ta visina koja se najčešće navodi. Radi se o Celovškoj špici, koja ima jednako kao i visine lijep broj imena. I mislim da je ova ispravnija od ostalih, jer je Celovška špica znatno niža od 2116 m visokog Krkotnika. Štafetnu palicu neka preuzme SilvestrO.

I ovaj odgovor je zagonetka. Ako misliš na prosječnu vrijednost naše i austrijske navedbe visine vrha, onda je vrlo blizu. Ali još nije sasvim točno.

Ujutro još u mraku od Tinčkove koče (ili od jagrskih bajt ako ste za lokalno) kroz Zagon na sedlo Belščica. Predviđeni odmor smo preložili zbog magle na višu razinu i isplatilo se. Nekoliko pod vrhom Istočnog Jelenčka otvorilo se, dahom je oduzimalo. Mora svud okolo, pojedinačni otoci polako izranjali iz oblaka; prvo se strašljivo uspravio otok Vrtača, zatim drugi.
I počelo je ozbiljno. Silazak prema Zapadnom Jelenčku brzo pokazao zube, pa smo se radije osigurali. Izložena prečka dolje pod grebenskim tornjem tako sjajno opremljena da nisam vidio sličnog dijela. Klin svaka 2 metra, iako teren nije mnogo teži od II. Vrv korisna i na sitnom krusivom prolazu preko začepjene grape – krusivi škriljac kojeg se ni Martuljek ne bi stidio. Silazak s Zapadnog Jelenčka u Celovsku škrbinu nije baš zahtjevan, ali zahtijeva oprez u strmom skrovitu.
Uspon na Celovsku špicu ugodan, najviše zbog domislenog prolaza kroz škrbinu na sjevernu stranu tik ispod vrha. Pogledi preko stene u dubinu sigurno nisu za vrtoglavce. Na vrhu nije bilo klina za spust po užetu za nastavak grebena, pa smo odabrali izloženi ali ne pretežak spust više po južnoj strani. Greben prema Krkotniku zanimljiv jako! Sastavljen od bezbrojnih ogromnih stijenskih blokova koji leže popreko kao balvani na grebenskoj liniji. Ako hoćeš ostati što bliže grebenu, ne možeš bez kraćeg spusta po užetu (bar za mene), ali može lakši obilazak južnom stranom. Krkotnik nudi nešto lakši grebenski silazak u Stolovu škrbinu, odakle slijedi finale.
Uspon na Stol tako ugodno začinjen lakšim grebenskim penjanjem po čvrstoj stijeni da bi bilo šteta propustiti, iako ga neki opisi spomenute ture uopće ne predviđaju. Završni akordi ovog lijepog prelaska odjekuju na mekim travama; tko ne želi gužve baš na vrhu neka završi turu ovdje nekoliko metara niže.

Ne, recimo ovo: